Legenda o Fjuriju: Ako je Tajson "lud", Džon je bio još "luđi"

Džon je bivši bokser, mnogo manje uspješan od Tajsona, ali je pravi ulični borac, čovjek koji se nije istakao u organizovanom sportu, jer jer previše volio zabave, alkohol i prostitutke, a 2011. kada je već bio u ozbiljnim godinama završio je u zatvoru, zbog tuče u kome je svom rivalu ozbiljno povrijedio oko

7369 pregleda4 komentar(a)
Tajson i Džon Fjuri, Foto: AP Photo/Ian Walton

Kada se Tajson Fjuri, neporaženi šampion teške kategorije i najveći šoumen u svijetu boksa, bude borio sa opasnim udaračem Dilijanom Vajtom 23. aprila, u prvim redovima, a spreman i da uskoči u ring ako treba, biće njegov 57-godišnji otac Džon.

Prije nekoliko dana, umalo je došlo do tuče dva bokserka tabora, a najaktivniji u provokacijama bio je upravo Džon.

Da su geni čudo, otac i sin Fjuri potvrđuju.

Džon je bivši bokser, mnogo manje uspješan od Tajsona, ali je pravi ulični borac, čovjek koji se nije istakao u organizovanom sportu, jer jer previše volio zabave, alkohol i prostitutke, a 2011. kada je već bio u ozbiljnim godinama završio je u zatvoru, zbog tuče u kome je svom rivalu ozbiljno povrijedio oko.

Džon Furi svuda prati svog sina, zapanjenjuće je i koliko su fizički slični. Za razliku od svog sina milionera, koji uživa u slavi i novcu, Džon vodi asketski život: spava u kombiju i više voli usamljenost u prirodi od luksuznog života.

Džon Fjuri je rođen u porodici irskih nomada, ili irskih Cigana, kako ih zovu. Od mladosti je volio da se bori, to je i porodična tradicija, Fjurijevi su bili poznati kao dobri u borbama golih pesnica.

„Činilo mi se da su svi oko mene neprijatelji. Na svakom uglu je bio neprijatelj. Kad sam bio mlad, nisam mogao da prođem ulicom, a da se ne potučem. Početkom 80-ih tukao sam se sa fudbalskim huliganima. Radili smo to svakog petka i subote“, prisjeća se Džon.

Mnogi Cigani su se borili u ilegalnim tučama bez rukavica i jasnih pravila, a samo nekoliko je uspjelo da dođe profesionalnih bokserskih voda. Fjuri je pokušao, njegova bokserska karijera je trajala osam godina. Imao je 13 borbi, osam pobjeda i četiri poraza, od kojih su dva posljednja bila nokautima.

Nakon što je napustio boks, Džon je nastavio da se bori golim pesnicama, nastavljajući tradiciju svojih predaka. U jednoj od takvih borbi, dobio je najveći honorar u karijeri - 100 hiljada funti.

„1992. godine borio sam se sa nekim šampionom, Ircem, čijeg imena se ne sjećam. Sa ulozima i svim ostalim, osvojio sam preko sto hiljada. Tuče u koje sam ulazio obično su se završavale za nekoliko sekundi. Nisam bio udarač, ali sam od samog početka jurnuo na protivnika i udarao ga dok se ne bi onesvjestio. Protivnike sam tukao pesnicama, laktovima, glavom, nogama. Dok ne padnu i odustanu. Ako nisu, razbijao sam im lice. Nakon toga smo prišli, rukovali se i prešli na sljedećeg protivnika. Imao sam ogromnu snagu“, rekao je Fjuri stariji.

U mladosti, Džon je vodio razuzdan život: tukao se, pio i zabavljao. Volio je alkohol, karte i žene. Često su se Fjurijeve zabave završavale orgijama, a nekoliko žena bi se istovremeno našlo u Džonovom krevetu:

„Tri-četiri prostitutke za veče, tri-četiri flaše viskija. Ako sam naišao na drogu, uzimao sam je. Ali jednog jutra sam se probudio, pogledao u ogledalo i vidio tri žene u krevetu. Pomislio sam: 'Znaš šta? Idem kući, djeci, dosta je'“.

“Ovako sam živio: išao sam kući, žena me je tukla oklagijom oko 10 minuta, a ja sam se u ponedjeljak ujutru vratio na posao. Ali onda sam ponovo krenuo u ludilo. To sam bio ja. Rekao sam da idem po novine i nestao sam na tri nedjelje. Ali, uvijek sam volio i njegovao svoju decu.”

Zbog ovakvog načina života, Džon se nikada nije ženio. Ali kaže da je tako i htio, jer ima petoro djece sa različitim ženama:

„Nisu me zanimale žene. One dolaze i odlaze. Ali, djeca ostaju sa vama.”

U avgustu 1988. Džon Fjuri je dobio sina. Rođen je tri mjeseca prije vremena. Doktori skoro da nisu dali šansu dječaku da preživi, ali Džon je vjerovao u njega. Rekao je da će sin biti visok preko dva metra i teži preko 130 kg. I takođe da će biti šampion svijeta u teškoj kategoriji.

Tada je Džon bio zadivljen Majkom Tajsonom i svom sinu je dao ime u njegovu čast:

„Rekao sam ljekarima da će preživjeti i da neće biti mali. Onda sam pomislio: ‘Postoji samo jedno prikladno ime za njega. Na kraju krajeva, toliko se bori da se rodi i preživi. A ja sam rekao: „Tajson Luk Fjuri – tako se zove'“.

Tajson je preživio, a sa godinama je postao pravi heroj. Džon je svog sina naučio boksu, postavši njegov prvi trener. Pratio ga je cijelu karijeru. Ne računajući period ranih 2010-ih, kada je Fjuri stariji završio u zatvoru.

Džon je 2011. dobio 11 godina zatvora za teške povrede 44-godišnjeg muškarca. Posvađali su se na aukciji automobila, a Fjuri mu je bukvalno iskopao oko u tuči.

Na suđenju, Fjuri se pokajao:

„Kad bih toj osobi mogao da dam svoje oko, učinio bih to da bih bio sa svojom djecom. Veoma sam zabrinut za svog sina. Njegova karijera zavisi od mene."

Džon je zbog dobrog vladanja, pušten nakon četiri godine. Izašao je u februaru 2015. godine - uoči velike Tajsonove borbe protiv Vladimira Klička. Tada je Džon rekao da će podržati svog sina i pomoći mu da pobijedi:

„Vidio sam ga kako gubi živce, radi čudne stvari, psuje… Radio je to jer nije bilo njegovog oca. Sada sam se vratio i to će se promijeniti. On je moj sin. Od ovog dana pa nadalje, vidjećete novog Tajsona Fjurija”, rekao je tada.

Fjuri je pobedio Klička, i od tada Džon svuda prati svog sina. Liče nevjerovatno, imaju gotovo identičnu boju glasa i način govora. A takođe – temperament i čuveni humor.

Džon živi u malom engleskom gradu Morekambu.

„Živim blizu aerodroma, volim da gledam avione. Kada ih pogledam, zamišljam kako letim bilo gdje po svijetu - osim u Ameriku “, kaže Fjuri stariji.

Kaže da prolazi kroz najbolji period svog života i da uživa u samoći:

„Nikome na ovom svijetu nije potreban stres. Bolje je da nemate ništa, ali da ne doživljavate stres. A ja nemam ništa. Tražim li nešto? Ne. Da li imam neke visoke ambicije? Ne. Zato što ne koštaju ništa. Kada stanemo pred Boga, niko od nas neće imati džepove. Tamo ćemo svi biti isti, a Isus će nam suditi. A onda će svima reći gdje da idu. I ako odem na najgora mjesta, biće mi drago.

Da sam želio lijepu kuću, dobre automobile, onda ne bih mogao da živim kako sada živim. Morao bih svakog jutra da se otkotrljam na posao, da stojim u saobraćaju dva sata i da radim isto svakog dana. Ne mogu ja to. Zato mi je bolje da nemam ništa od ovoga, već da budem slobodan. Nikada se neću odreći života koji sada imam. Šta god da mi svijet nudi. Sve sam već vidio."