Miks naivnosti i narcisoidnosti
Bečić je jednostavno osjetio potrebu da interveniše, da se ostvari (i) kao dekorater - a kako se nije našao niko ko bi mu se ispriječio na putu ka dekoraterskoj slavi - desilo se to što se desilo
Listam fotografije sa otvarnja naše postavke na 59. Međunarodnoj izložbi umjetnosti - Bijenale u Veneciji 2022 - i ne mogu a da ne primijetim da se među prisutnima našao, fanfare molim: naš gazda Mitke - neprikosnoveni autoritet na poljima ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (arhitekturica na stranu, za sad) u odlazećoj (nikako da ode) Vladi đenerala Krivokapića.
Ne mogu ni da naslutim zašto se i kako se gazda Mitke potrefio na tom mjestu u tom trenutku - pogotovo ako znamo da je gazda Mitke, niko drugi, nemilosrdno suspendovao crnogorsko prisustvo na 17. Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2021.
Povod - navodni - za tu sramotnu suspenziju je bila štednja - gazda Mitke je neposredno po stupanju na dužnost strogo vodio računa o izdacima - a pravi povod je bio, kladio bih se, u dubokoj averziji gazda Mitketovih pobočnika, u prvom redu ser Žileta - koji duhom i senzibilitetom definitivno nije arhitekt - prema svemu što se stavlja u vezu sa arhitekturicom, a izlazi iz uskih okvira standardne arhitektonske prakse - tipa: 80.000 i kusur metara kvadratnih na Skočiđevojci.
Gazda Mitke je, očigledno, u međuvremenu revidirao svoje stavove po pitanju štednje - i riješio je da posegne u kasu i časti sebe (vjerovatno i par svojih najodanijih saradnika) izlet u Veneciju.
Činjenica da je Mitke suspendovao crnogorsko prisustvo na Bijenalu arhitekture - a da je poletio da svojim prisustvom uveliča otvaranje crnogorske postavke na Bijenalu umjetnosti - vrlo rječito govori u prilog tezi o njegovoj apsolutnoj i strašno tužnoj neadekvatnosti - ne samo na čelu vilajeta za ekologiju, planiranje i urbanizam (arhitekturica na stranu, za sad) - nego uopšte - u svakoj prilici i na svakom mjestu.
***
Informacija o autoru vrlo, vrlo kontroverzne intervencije u interijeru (ili u enterijeru, ako vam je tako draže) velelepnog zdanja Skupštine CG - još nije oficijelno doprla do mene - što je vrlo znakovito - te sam stoga i više nego sklon da tu travestiju pripišem nikome drugome do li domaćinu Bečiću, predsjediku Skupštine CG u vrijeme kad je intervenisano. Instinkt mi govori da je ta čudesna intervencija plod tipično bečićevskih domaćinskih svjetonazora - uz tipično bečićevski set domaćinskih, strogo personalnih estetskih preferencija, prije nego li univerzalnih estetskih vrijednosti.
Ne mogu ni da naslutim, a nije da nijesam ulagao stanovite napore - što je to što je nagnalo domaćina Bečića da inicira, osmisli i organizuje prvu sveobuhvatnu obnovu unutrašnjosti zgrade Skupštine CG u skoro pa 70 godina njenog postojanja. Što je bio povod? Koji je to događaj od izuzetne važnosti nagnao domaćina Bečića da urođeni mu i pomno odnjegovani osjećaj za veličanstveno i uzvišeno - i uopšte za estetiku - usmjeri ka sveobuhvatnoj dekoraterskoj intervenciji u unutrašnjosti vremešne zgrade?
Shvatili bismo, primjera radi, da se Ranko Krivokapić, davne 2006. godine, odmah nakon što je na Referendumu izvojevana obnova državnosti, upustio u obnovu unutrašnjosti hrama crnogorske zakonodavne vlasti, kao predsjednik Ustavotvorne skupštine Republike Crne Gore, vođen sviješću o grandiznosti tog povijesnog trenutka - ali da se domaćin Bečić upušta u to - i to u jednom od najkonfuznijih momenata u milenijskoj povijesti Crne Gore...
Ne znam, nijesam pametan.
Kako bilo, utisak je u javnosti da konkretni rezultati Bečićevog domaćinskog pregnuća ne zadovoljavaju. Što se mene tiče, rekao bih, uprkos svemu, da je Bečićevo domaćinsko pregnuće generisano nekom vrstom pozitivnog, isključivo personalnog, vrlo subjektivnog i nadasve - uzvišenog poriva. Bečić jeste fulao - ali ne vjerujem da mu je namjera bila da travestira - jednostavno je osjetio potrebu da interveniše, da se ostvari (i) kao dekorater - a kako se nije našao niko ko bi mu se ispriječio na putu ka dekoraterskoj slavi - desilo se to što se desilo. I opet ponavljam - kakav god da je poriv pokrenuo Bečića - taj poriv je bio veličanstven - i brutalno uzvišen.
Iskoristiću priliku da vas podsjetim da je Berk (Edmund Burke), sredinom XVIII vijeka, krenuo od teze da je patnja supstancijalniji osjećaj od uživanja - a kako strah od smrti - kojemu su korijeni duboko u neizrecivom užasu - uzrokuje najintenzivniju patnju - onda nema sumnje da postoji i vrhunaravni estetski princip kojemu je u korijenu patnja i kojemu je podređen čak i princip užitka - odnosno ljepote.
Berk je taj vrhunaravni princip prigodno nazvao - uzvišenost (sublime) - a zatim je konstatovao da ne mora da znači da je osjećaj uzvišenosti, kojega nužno prate patnja i bol, neugodan - jer patnja i bol, u savršeno odmjerenim dozama, vode pravo ka neizrecivom užitku.
Na put ka užitku - o kojoj god vrsti užitka da je riječ - ne bismo smjeli krenuti, upozorava Berk, opterećeni sposobnošću racionalnog mišljenja - što je svojevrsni usud, svakako - ali ako znamo da nas osjećaj uzvišenosti čini apsolutno nesposobnima za donošenje razboritih odluka - onda se nameće zaključak da uzvišenost definitivno otvara kapije užitka - i to širom - i da je sve to, u suštini, vrlo prirodno.
”Strast koju u nama uzrokuje bezmjerje i uzvišenost prirode, kada svi ti uzroci djeluju najsnažnije”, piše Berk u svom kapitalnom djelu naslovljenom A Philosophical Enquiry into the Origin of our Ideas of the Sublime and Beautiful, “to je zaprepašćenje - posebno stanje duše kada je svaki pokret suspendovan - uz nužnu dozu strave...”.
Ipak ne treba biti na kraj srca, molim vas. U načinu na koji je domaćin Bečić gradio svoju veličanstvenu i uzvišenu epizodnu ulogu otmjenog dekoratera unutrašnjosti svog drugog doma - zgrade Skupštine - osjeća se neki teško uhvatljivi, ali definitivno razoružavajući miks komične naivnosti i još komičnije narcisoidnosti - uz natruhe nečega što možda upućuje i na neku od kompleksnijih sociopatoloških anomalija - ali o svemu tome detaljnije u nekom od narednih brojeva...
***
Ne rekoh vam da je Vlada đenerala Krivokapića, na 53. sjednici održanoj 29. decembra prošle godine - pomno razmotrila a odmah zatim i usvojila Informaciju o ažuriranju Jedinstvene liste prioritetnih infrastrukturnih projekata s Predlogom ažurirane liste - koja ukupno sadrži 152 projekta procijenjene vrijednosti 6,3 milijarde eura. Listu je Vladi dostavio Kabinet predsjednika Vlade - odnosno Kancelarija za evropske integracije. Pod rednim brojem 32 na pomenutoj listi, navedena je sljedeća stavka: Izgradnja nove zgrade Skupštine Crne Gore - uz procijenjenu sumu koju bi trebalo izdvojiti u tu svhu u visini 22 miliona eura.
Vaše je sad samo da saberete dva i dva...
( Borislav Vukićević )