Prah i pepeo Marijupolja: Kopneni most od Krima do Donbasa

Ukrajina je ponudila Rusima pregovore o evakuaciji boraca i civila iz čeličane Azov u Marijupolju, jedinog mjesta u tom razorenom lučkom gradu gdje još postoji otpor ruskim trupama. Predsjednik Volodomir Zelenski je zamolio i turskog kolegu Redžepa Tajipa Erdogana da posreduje.

Prema izvještajima sa terena – tu se poklapaju tvrdnje ukrajinskog Ministarstva odbrane i boraca nacionalističkog puka Azov koji su u krugu čeličane – ruska armija nastavlja granatiranje i priprema se za zauzimanje fabrike.

Prema ruskim izvorima, tamo se zabarikadiralo oko 2.500 ukrajinskih boraca i stranih plaćenika. Iz Kijeva pak tvrde da se u atomskim bunkerima čeličane smjestilo i oko hiljadu civila, među njima mnogo žena i djece.

U ponedjeljak je rusko Ministarstvo odbrane saopštilo da jednostrano prekida vojne operacije oko čeličane kako bi omogućili izlazak civila koji se možda nalaze u fabrici.

Kopneni most

Predsjednik Vladimir Putin je nedavno označio zauzimanje Marijupolja velikim uspjehom i naložio da se čeličana opkoli tako da „ni muva ne može da izađe“.

„Kad predsjednik Putin označava zauzimanje Marijupolja kao uspjeh, to bi valjalo staviti pod navodnike i vidjeti slike grada“, kaže Valter Fajhtinger, austrijski vojni komentator i bivši brigadni general.

„Grad je spaljen u prah i pepeo, nevjerovatno je mnogo civilnih žrtava, a u ovoj čeličani postoje ostaci otpora koji možda malo pomućuju uspjeh ruske strane. Ali to pokazuje koliko je predsjedniku Putinu bitno da postigne neki uspjeh, jer dosadašnji rat nije bio baš uspješan“, dodaje Fajhtinger za DW.

Prema njegovim riječima, zauzimanje Marijupolja je vojno posmatrano zbilja uspjeh ruske strane. „Sada je moguć kopneni most između Krima i Donbasa. Spajanjem velike oblasti od Hersona preko Marijupolja do oblasti Donjecka i Luganska će Rusija moći da vrši snažan pritisak“, kaže ovaj bivši general.

„To je možda i cilj za iduću fazu u kojoj su zamislivi i mirovni pregovori jer je Rusiji pošlo za rukom da stavi veliki dio teritorije pod svoju kontrolu“, dodaje on.

Uprkos tome što je Putin naložio da se na krug čeličane ne juriša, već da se krene u opsadu, postoji bojazan ukrajinske strane da je to još jedna laž. Valter Fajhtinger ne vidi političku i vojnu logiku juriša jer bi, kaže, on doveo do mnogo žrtava na obje strane.

„Rusi posežu za, rekao bih, perfidnom metodom da tamo okruže protivnika, da ga bombarduju iz vazduha i čekaju da im svega nestane: oružja, municije, namirnica“, navodi on.

„Druga faza“ rata

Fajhtinger zaključuje da bi ruske snage iz Marijupolja mogle potom da se koncentrišu na istočni front, odnosno Donbas. „Ali to nije odlučujuća snaga za tu bitku. To bi bilo malo pojačanje s obzirom na veliku oblast koja posebno u prostoru Donjecka još uvijek nije pod ruskom kontrolom.“

Marijupolj, luka na Azovskom moru, prije rata je imala 450.000 stanovnika. Ukrajinska strana procjenjuje da je oko 20.000 ljudi ubijeno u razornim napadima koji su uništili ili oštetili gotovo svaku zgradu. Pojavljuju se i tvrdnje o masovnim grobnicama i mobilnim krematorijumima.

Ruski general Rustam Minekajev je u petak objavio da će zadatak ruske armije u „drugoj fazi“ konflikta biti da ostvari „potpunu kontrolu nad Donbasom i južnom Ukrajinom.“

( Deutsche Welle )