Nikšić: Tatjanu i Srećka spojilo siromaštvo i nevolja
"Da mi nije njega ne znam ni ja gdje bih bila. Žao mi ga je što se muči zbog mene.", kaže Tatjana Raičević
Kad nemate krov nad glavom, a ni siguran obrok,siromaštvo je vaše ime i prezime, o kome bi crnogorsko društvo i država socijalne pravde i po Ustavu morali da brinu.
Na dan borbe protiv siromaštva, Dijana Blagojević donosi priču o teško bolesnoj ženi iz Nikšića i mladiću iz Mojkovca koje je spojila nevolja, i zajednički život u gradskom parku u Niksicu.
Tatjanu i Srećka spojila je nevolja. Nakon smrti roditelja, prije par godina, oboje su ostali na ulici, ona u Nikšiću, on u Mojkovcu, a lutajući od praga do praga sreli su se u Podgorici. Poslednjih mjeseci spavaju u nikšićkom gradskom parku.
"Čas u Nikšić, čas u Podgoricu, negdje u ulaz", kazala je beskućnica Tatjana Raičević.
"Moj život danas je očajan. Zašto nisi u Mojkovcu? Zato što tamo nemam ništa svoje. Imam ujake, đeda i neke rođake. Đed kad može pomogne, ali i on je u kreditima, od te penzije žive", kazao je beskućnik Srećko Grdinić.
Četrdesetogodišnja Tatjana boluje od leukemije, pa je ranije idući na terapije u podgorički Klinički centar, spavala po parkovima. Danas o bolesti gotovo i da ne priča, jer su lijekovi skupi i ne može da ih priušti. Dvadesetdevetogodišnji Srećko sažalio se na njenu tešku sudbinu, pa se trudi da joj pomogne koliko može, iako rijetko nalazi posao.
"Da se ubace drva, iscijepaju, radio sam i u Budvi na građevini, u Podgorici jedno vrijeme. Plate li ljudi, možete li onda da se premostite? Pa, neko plati odma', neko prevari, neko kaže da se sačeka, pa ispoštuje", navodi Srećko Grdinić.
"Da mi nije njega ne znam ni ja gdje bih bila. Žao mi ga je što se muči zbog mene.", kaže Tatjana Raičević.
Njegova najveća muka je što se vodi kao strani državljanin, iako je samo rođen u Lazarevcu.
"Da pozovem premijera Duška Markovića koji je isto iz Mojkovca. Iz kog razloga ne mogu da dobijem državljanstvo ne znam, a išao sam tamo u školu, prijavljen sam na Zavod za zapošljavanje, imam staru ličnu kartu, deset puta sam vadio papire i sad ponovo iste te papire traže.", istakao je Srećko
Za hranu se snalaze tako što im ljudi izlaze u susret, a najveću zahvalnost, kažu, duguju manastiru Ostrog. Iako u nikšićkom Centru za socijalni rad Tatjani nekoliko puta nisu uskratili skromnu pomoć, priča da joj je jasno stavljeno do znanja da smještaj ne može očekivati.
"Najveća mi je želja da se smjestim.", kazala je Tatjana.
Poznato im je da u Podgorici postoji sklonište za beskućnike, pa bi poziv te ustanove rado prihvatili. Do tada, svi koji žele pomoći mogu ih dobiti na telefon 069 690 330
( Tv Vijesti )