Čega se pametan stidi… (6)

Nedavno je prof J. Haidt (1) (NYU; socijalna psihologija) objavio zanimljivo štivo o tome kako se pod uticajem socijalnih mreža sistemski zagljupljuje javni diskurs već osam godina, pa se trivijalizacijom klikovima/pregledima/ ostalim oblicima sičijanja na internetu društvo polarizuje-do-pucanja. Bolno je čitati kako vrijeme posvećeno praćenju socijalnih mreža osiromašuje inteligenciju društva, slabi socijalne konekcije, ukida komunikaciju i humanu konekciju, svodeći ih na bizarne modele iz kojih su iz anonimnosti-svih-mogućih-agresivnosti isplivali svakojaki profili, a zbog čega mlade generacije, podignute uz smart phones, u univerzitetskim klupama ne dozvoljavaju debate ili diskusiju osim kroz nametanje uskogrudosti i kratkovodosti.

Tako da osvrt fokusira pitanje finansijskih izvještaja nevladine organizacije, sa kojom se oko usluga iz socijalne sfere sarađivalo do 2020, a nastavljeno je 2021. i dalje. Inicijalna kapisla je bila slučajna posjeta veb stranici opštine, kada se nabasalo na post o samopohvaljivanju kako su prihodi NVO na kraju 2020. (2), sa desetak hiljada (2017-18) porasli na 200 hiljada eura (2020). Ulaskom na e-prijava, činjenice su neumoljivo prikazivale suprotno: finansijski izvještaji nazočne NVO su pokazatelji da se radi o nekredibilnom partnerstvu sa nadležnim insitucijama na republičkom, kao i na nivoima lokalnih samouprava. Priložena tabela nesumnjivo svjedoči ozbiljnim nelogičnostima u vođenju finansijskih knjiga u predmetnoj NVO (vidjeti tabelu):

Zašto bi ovo trebalo da je važno? Zakonski-utemeljeni izvještaji bilo koje nevladine organizaciie u bilansu stanja obilježeni su gotovinom i ugovorenim obavezama, u većini. U bilansu uspjeha se iskazuju prihodi od donacija i grantova; u rashodima dominiraju troškovi izvođenja projekata i troškovi zarada. U većini, NVO nemaju neto dobit jer ne rade na profitnoj bazi, već im kalkulativni rezultat na kraju godine predstavlja input o nastavku aktivnosti, definisanih statutima. Pride, NVO ne bi trebalo da imaju osnovni kapital ni rezerve, po bilo kojem osnovu; niti poreske odložene obaveze.

A, kad nevladina organizacija, koja kontinuirano radi sa osjetljivim socijalnim grupama, na kraju aprila tekuće godine nema objavljene finansijske izvještaje za 2021. godinu, tada kao zajednica završavamo dvojakim javnim skamenjenostima: javnim opravdanjem o “profesionalnom radu” (3) i zaglušujućim ćutanjem nadležnih institucija. Dodatno, nekako kao zajednica okončavamo uz zabrinutost: kako to da se finansijski izvještaji nevladinih organizacija ne koriste kao input pri evaluaciji (4) aplikacija na javne pozive oko obavljanja usluga iz socijalne sfere, pošto bi mogli mnogo toga da otkriju, a samim tim i preveniraju. Iako je odgovora mnogo i svi su društveno-poražavajući, nadležne institucije iako imaju legitiman mehanizam validacije licenciranja uopšte ga ne koriste. Ili ne žele ili ne umiju, šta li je?

Prevedeno uz konkretan primjer… Bez pravovremeno-dostupnih finansijskih izvještaja NVO u javnom diskursu ne mogu trošiti prostor o obavezi transparentnosti i/ili o ridanju oko navodnih prljavih kampanja.(5) Ako NVO ne mogu biti lideri po besprijekornom, nisu lideri građanskog; to bi trebalo da je minimum obaveze oko javnosti rada bilo koje neprofitne institucije, a posebno NVO sa održivim budžetima. Drugo, NVO bez gotovine u finansijskim izvještajima, po defaultu bi trebalo da budu definisane kao nepouzdani partneri za bilo koju javnu uslugu, što posljedično znači da ne trebaju da mogu raditi sa osjetljivim socijalnim grupama. Treće, NVO koje objavljuju grafikone eksponencijalnog rasta trebalo bi da pale “crvene lampice” da resorno ministarstvo odgovorno preispita interna i eksterna činjenja po navodnom tragu (ne)finansijskog ponašanja. Četvrto, odlazeća vlada ostavlja dobru tekovinu za crnogorsko društvo: slučajno ili namjerno pokazali su da dio NVO sektora nije spreman za reforme, koje su potrebne crnogorskoj zajednici; posebno dok medijima popunjavaju naslove, pa građansko nastavlja da kaska u glibu nedosljednosti. No, kao i u vezi mnogih drugih postupanja, odlazeća izvršna vlast ostala je u većini okovana dogovorima iz pozadine, po tragu uporedivom sa prethodnim decenijama, pa nije bilo sistemskih korisnosti za razvoj zajednice prema održivijem. U konkretnom slučaju, čak smo zasuti značajnim zakulisnim mizoginijskim traktatima (6), koje parlamentarni odbor nije javno razmatrao.

Spajanje dva institucionalna postupanja iz javnih finansija i socijalnog staranja imalo je potku ozbiljnog u početnim argumentima, koje je ministar-u-odlasku tada podijelio sa javnosti CG: sređivanje baza podataka (korisnika, licenciranih organizacija, institucija i sl). Sređivanje se nije desilo; baze podataka su ostale jednako sakate, neupotrebljive za ozbiljne analize; a, i dalje prijemčive za uzdizanje političke agende; kao i trideset godina unazad. Takođe, u proteklih godinu i po dana institucionalno-upitna ekipica oko dvojca mlađanih ministara realno je pokazala da je samo sposobna za bravuru twitteraško-instagramskih metanisanja. Tako su CG-javne politike završile kao vic, koji odnedavno i penzionere targetira kao objekte tarzanovanja crnogorskom kakofonijom sa socijalnih mreža. Na taj način, u kontinuitetu, potvrđuje se da su se institucije sistema svod(il)e na slabašne scenografije, iza čijih zavjesa su se odigravale bizarnosti, koje se nesmanjenom brzinom gomilaju pod decenijsko-vonjajući tepih truleži/ javnog uniženja. Pokazalo se da nema ni volje ni znanja niti odvažnosti da se jača suština, već se nastavilo maskiranje uz bižuteriju-papira-koja-treba-da-nakiti formu prilikom odlučivanja. Tako ne bi trebalo da može dalje?

“Zrno po zrno pogača” predstavlja egzemplarnu metodologiju uvezivanja javnih politika, koje u sadejstvu resornih višeznačnosti mogu odgovorno da dobace do jedinstvene javne usluge, s ciljem poboljšanja kvaliteta življenja u zajednici. Međutim, izvjesnije je da ovu nesrećnu zajednicu navodno očekuju knjigoveznice-u-stilu-crnogorske-papazjanije-u-šešeljanju po javnom diskursu. Biće to medijski propraćeno za nova-CG-javna-zaglupljivanja. Aferim… ipak su ubili nadu… svi zajedno…

______________

( Mila Kasalica )