Hoće li EU uvesti sankcije Mađarskoj?
Postoje opravdane sumnje da se tenderi raspisuju tako da odgovaraju Orbanovim prijateljima, a radi se o poslovima u koje je uključen i novac iz fondova EU
EU je prvi put pokrenula takozvani mehanizam za zaštitu vladavine prava - protiv Mađarske. Toj zemlji sada prijete ozbiljne finansijske sankcije. Kako taj mehanizam funkcioniše?
Godinama jedno od najvećih pitanja u EU glasi: kako se nositi sa vladama zemalja-članica koje sistemski krše osnovne demokratske vrijednosti i potkopavaju načelo vladavine prava. Rasprava i natezanje oko te teme su trajali desetak godina, da bi Brisel konačno dogovorio tzv. mehanizam vladavine prava koji je stupio na snagu početkom 2021. godine.
Nakon što su Mađarska i Poljska podnijele tužbu protiv ovog instrumenta, trebalo je još godinu dana da Evropski sud pravde (ECJ) u februaru 2022. proglasi taj mehanizam kompatibilnim sa pravom EU i time pravno valjanim. Sada se on prvi put koristi: protiv Mađarske, zemlje EU koja je zbog antidemokratske transformacije sa Orbanom 2010. i bila povod za pokretanje čitave rasprave o vladavini prava.
U srijedu je zamjenik šefice Evropske Komisije Margaritis Šinas u Briselu objavio da je Komisija EU pokrenula postupak protiv Mađarske u skladu sa mehanizmom vladavine prava. Glavni razlozi su brojne indicije za korupciju i nepravilnosti na javnim konkursima te ugrožavanje nezavisnosti pravosuđa. Mađarska bi mogla biti podvrgnuta vrlo strogim financijskim sankcijama - i potencijalno bi mogla da izgubi stotine miliona eura subvencija EU.
Budući da se radi o novcu koji je ekonomski vitalan za Mađarsku i svake godine čini do četiri odsto bruto društvenog proizvoda, to bi moglo da bude sredstvo za zaustavljanje Orbanove vlade u procesu razgradnje načela vladavine prava u zemlji. Tome se bar nadaju kritičari mađarskog premijera.
Manji, komplikovaniji
Ono što na prvi pogled zvuči jednostavno i ubjedljivo, u stvarnosti je prilično komplikovano. Najprije će Komisija da pošalje pismo mađarskoj vladi u kojem će da izrazi zabrinutost zbog kršenja vladavine prava u zemlji i da formuliše neka pitanja. Konkretno, radi se o sistemskim nepravilnostima na javnim konkursima. Državne ugovore često dobijaju ljudi iz porodice i kruga prijatelja premijera Orbana ili iz njegove stranke Fides. U pravilu se tu radi o poslovima u koje je uključen i novac iz fondova EU. Postoje opravdane sumnje da se tenderi raspisuju tako da odgovaraju Orbanovim prijateljima.
Šef Orbanove kancelarije u rangu ministra, Gergelj Guljaš, još prije nekoliko mjeseci - nakon kritika EU - najavio je da će javni konkursi u budućnosti biti drugačije raspisivani. Međutim, to se do sada nije dogodilo.
Problemi u primjeni
S druge strane, riječ je o sistemskim nepravilnostima oko prodaje poljoprivrednog zemljišta preduzetnicima bliskim Orbanu, o transferima javne imovine koje je vrlo teško kontrolisati. A saradnja između Kancelarije EU za borbu protiv prevara (OLAF) i mađarskog državnog tužilaštva praktično ne postoji.
OLAF je posljednjih godina istraživao brojne slučajeve prevare i korupcije u vezi sa fondovima EU, a zatim je spise proslijedio mađarskom državnom tužilaštvu. Ali ono u pravilu ili nije pokretalo postupke ili ih je završavalo bez rezultata - čak i u vrlo očiglednim slučajevima prevare.
Mađarska vlada ima tri mjeseca da odgovori na pismo Evropske Komisije. Ona pritom sa Komisijom može da se dogovara i o konkretnim potezima i rokovima u kojima bi trebalo da se riješe problemi.
Ako Komisija ne bude zadovoljna odgovorom, može da uvede finansijske sankcije. One bi, međutim, na snagu mogle da stupe najranije za šest do devet mjeseci. Problem je i što te sankcije kvalifikovanom većinom mora da potvrdi i Evropski savjet, tijelo šefova država i vlada EU. To znači da najmanje 15 od 27 zemalja-članica sa najmanje 65 odsto stanovništva EU mora biti saglasno sa tom mjerom.
To je značajna, mada ne i nepremostiva, prepreka. Drugačiji je slučaj sa postupkom u vezi sa članom 7 Ugovora o EU: Državi-članici se može oduzeti pravo glasa u EU - što faktički predstavlja isključenje iz članstva bez formalnog izbacivanja iz Unije. Tu odluku mogu da donesu samo jednoglasno sve ostale zemlje EU, a prilično je sigurno da bi u slučaju Mađarske bar Poljska bila protiv nje (i obrnuto).
Samo nova politička igrica?
Ovaj instrument se može koristiti samo ako su u neki slučaj kršenja načela vladavine prava uključena sredstva EU. Bez tog uslova, EU ne može da interveniše čak ni u ozbiljnim slučajevima korupcije. Samo opšta prijetnja nezavisnosti pravosuđa može biti razlog za pokretanje postupka uvođenja sankcija.
Zbog toga kritičari taj mehanizam vide prije svega kao instrument za borbu protiv korupcije, a manje kao neko kao efektno sredstvo protiv opštih kršenja vladavine prava.
U trenutnoj situaciji ruskog rata protiv Ukrajine, postoji još jedan važan aspekt: mađarska vlada bi na ovu prijetnju mogla da odgovori svojom prijetnjom da će u tom slučaju da uloži veto na određene sankcije EU Rusiji.
Zato nije isključeno da bi primjena toliko hvaljenog mehanizma EU za zaštitu vladavine prava ponovo mogla da postane dio političke igre - koju Viktor Orban već dugi niz godina igra sa EU.
( Deutsche Welle )