Perikle sam sa sobom

Dok sprema posmrtnu besjedu za izginulim vojnicima.... Idući u

susret velikoj pogrebnoj svečanosti, razmišlja drugačije od

onoga što će napisati...

Konvoji mrtvih

Stalno pristižu

Uglavnom noću

Da bi manje

Uznemiravali građane

Pristižu tiho

Dok Atina spava

Ginu i naši i njihovi

Grci i Spartanci

Ovaj rat je

Velika besmislica

A braniti se moramo

Napadnuti smo

Napadnuti ima pravo

Da se brani

Svim mogućim

Oružjem

Moja besjeda

Mora biti drugačija

Zbog državnih

Interesa

Zbog grada

Zbog slobode

Zbog roditelja

Čiji sinovi ginu

Sve to treba

Opravdati

Kićenim riječima

Kićenim riječima

Utjehe radi

Grada i građana

Slavom ovjenčati

Poginule

A šta je slava

Moram utješiti

Porordice

A šta je utjeha

Mrtvi ne mogu oživjeti

Sve ih je više

Svakog dana

Bitke

Na sve strane

Gine se

Sve moram

Pravdati

A pravdanje je slabo

Nikakav mu je

Smisao

Rat je najgore

Što može zadesiti

Svaku zemlju i narod

No običaj je grada

Takav

Moramo javno

Pokopati mrtve

Organizovati

Svetkvinu

Osvještati

Zajedničku grobnicu

Držati se

Običaja predaka

Negdje sam duboko u duši

Protiv ovoga

A čast je pripala meni

Ako je to čast

Mrtvi ne čuju

Ni živi ne čuju

Plač i ridanje

Naricanje

Narikača

Pomišljam

Na siročad

Mnogi ne znaju

Da se neće

Nikada vratiti

Njihovi očevi

Mjake u crno

Odjevene

S djecom u naručju

Moramo se braniti

Po cijenu

Žrtava

Mi smo Atinjani

Slobodni ljudi

U našem polisu

Rođena je

Demokratija

Ona ne smije

Da umre

Ni sloboda da se

Ugasi

Ovaj rat je besmislen

Kao i svi

Ratovi

To se tek vidi

Na kraju

Kada pijanstvo

Uhvati

Treba mnogo vremena

I mrtvih pa da se

Otrijezne zaraćeni

Mrtvi i dalje

Koliko mrtvih

Velika grobnica je

Iskopana

Ovo su samo

Moje misli

Niko ih ne čuje

Osim ja

Moram spremati besjedu

I da ne zaboravim

Važnu rečenicu

Koju moram izreći

Naš grad je škola

Cijele Helade

I još jednu

Na koju ne smijem zaboraviti

Odmah ću je

Zapisati

Jer svoje živote

Položili su zajedno

Ali je svaki za sebe

Stekao besmrtnu slavu

I najugledniji grob

Ne samo onaj u kome

Svi počivaju

Nego i onaj u kome

Njihova slava u svakoj prilici

I riječju i djelom

Živi u vječnom sjećanju

Jer slavnim je ljudima

Cijela zemlja spomenik

Moram

Zbog javnosti

Ovo treba opravdati

(9. april)

( Miraš Martinović )