Sva naša visočanstva

Vaše visočanstvo. Tako smo ga zvali. Jednog od glavnih u novoj vladi. Nismo ga tako oslovljavali direktno, nego smo se smijali i dobacivali mu iza leđa. A on je bio dobar, pomalo stidljiv i zapisivao je sve u tefter.

Svaki put kad bi ambasador zastao u govoru Vaše visočanstvo bi se javio da postavi pitanje. To je značilo da svi umuknu, tišina bi postala neizdrživa. Znate onaj osjećaj iz škole kad se u stomaku zapetlja čvor, ili na pokajanju kad te uhvati, pa se kreveljiš u stranu.

Imam pitanje za Vaše visočanstvo, rekao bi napokon on, budući ministar u crnogorskoj vladi, i borba za vazduh je mogla da počne. Tresli bismo se i grcali, blijedi, krvavih očiju, čekali bismo najgluplju foru, (a možete zamisliti kakve je fore bacao NJ.E. Leopold Maurer) da na nju izdušimo.

Biće da je Maurer na tom seminaru bio iznenađen svojim fantastičnim humorom i našim arlakom, a možda mu je pisac govora dobio i povišicu, ni kriv ni dužan, jer mi smo se smijali Vašem visočanstvu.

Pišem o novom članu Vlade jer je to ovih dana moderno, a zapravo sjećam se tih godina oko referenduma kad sam žudno lovio razne škole demokratije i gadosti samo da bih putovao. Realno, bio je to jedini način da vidim Francusku, Norvešku, Ameriku. Naravno da nisam slušao predavanja, naravno da je većina polaznika tih škola bila od ljudi sa kojima u realnom životu ne bih sok popio, ali nije baš da sam trpio. Desi se neka čudna povezanost, prostor seminara je u izvjesnom smislu romaneskan, što reče Rolan Bart, pa je i Vaše visočanstvo ostao kao junak neke nikad napisane proze u mom sjećanju.

Nema njuške na političkoj sceni koji nije prošla te obuke, gledao sam ih kako riču po autobusima u Briselu, gledao sam ih kako se hvataju za guše po hotelima, kako trpaju hranu u džepove, ljubave, kradu podmetače… Da si mi tada šapnuo da će to biti nova elita, ne bih povjerovao. Ti seminari su zapravo bili toliko besmisleni da im se nikad suštinski nisam ni nadnio nad svrhom, onako površan i uglavnom pod gasom, dok se preda mnom rađala nova generacija političara.

Ne znam je li naš junak englesku frazu your exellency provukao kroz Vukovu pjesmaricu, ili je tamo gdje je on učio školu na snazi neka Disney etikecija, ali znam da ova priča nije potpuna dok ne izađe iz zone latentnog ogovaranja.

Zašto me ova vlada slabo dotiče, to je pitanje i zašto se osjećam tupo pred svakom vladom. Prosto, ne moraš biti umno visočanstvo pa da vidiš kako su naši problemi strukturni, da nije kriv trodecenijski režim, ni 42, ni 43. vlada, već su problem neznanje, ambicija i loša namjera. Ta struktura je na doživotnoj vlasti u Crnoj Gori.

Na konkretnom primjeru to izgleda ovako - niko od seminarista nije Vašem visočanstvu rekao da griješi, da je smiješno to što izgovara, niko mu nije prišao i potapšao ga po ramenu, objasnio mu da je etimološki skoro u pravu, ali da je prevod na koji je nabasao malo arhaičan i da su visočanstva, ale i divovi za većinu nas ostali u crtanim filmovima.

Ne, grupa je temeljno ismijavala žrtvu, koja je bila idealna žrtva jer toga nije ni bila svjesna. Grupa je uživala u nadmoći i voajerskoj tremi, nalazila zadovoljstvo u tuđem neznanju i tuđoj nemoći iz koje je crpila smisao svog postojanja.

U mnogim narodima, nacijama i plemenima ovog svijeta, barem u većini njih, Vaše visočanstvo bi odvojili, našao bi se makar jedan dobrostivi da mu objasni đe griješi, čemu valjda i služe ti jebeni seminari. Ali jok, to se nije desilo, u mom iskustvu gotovo nikad, pa je kosmička pravda da je prije neki dan upravo Vaše visočanstvo zauzeo odgovornu funkciju, postao pravo visočanstvo i vodiće državu pravo u bajku koju jedan mladi princ obećava.

Neka svima bude sa srećom.

( Brano Mandić )