Ruski sveštenici protiv rata u Ukrajini: Za mene je zapovijest "ne ubij" bezuslovna

"Ako sam dio crkve, ali se cenzurišem dok govorim, ako za grijeh ne smijem da kažem da je grijeh i da je krvoproliće neprihvatljivo, onda ću samo postepeno, neprimjetno prestati da budem sveštenik"

6440 pregleda0 komentar(a)
Foto: Reuters

Volio bih jednog ili dvojicu koji drugačije misle da vidim kako sjede baš ovdje, kaže 89-godišnji sveštenik Ruske pravoslavne crkve Georgij Edelštajn, pokazujući na praznu fotelju u svojoj dnevnoj sobi, koju krasi mnogo pozlaćenih ikona.

On želi da vodi raspravu sa onima koji nisu saglasni sa njegovim protivljenjem vojnoj kampanji Rusije u Ukrajini, piše agencija Frans pres.

Georgij je jedan od rijetkih ruskih pravoslavnih sveštenika koji su se izjasnili protiv vojnih akcija Moskve u Ukrajini.

Drhtavim glasom, ali bez oklijevanja, objašnjava...

"Bojim se da sam loš sveštenik. Nikada nisam bio protiv svih ratova, ali sam uvijek bio protiv bilo kakvog otimačkog, agresivnog rata. Ukrajina je nezavisna država i neka Ukrajinci grade svoju državu kako smatraju da je potrebno", rekao je Georgij za Frans pres u svojoj seoskoj kući na obali rijeke Volge u Kostromskoj oblasti.

Frans pres podsjeća da od kada je Rusija započela invaziju na Ukrajinu samo je "šačica sveštenika" Ruske pravoslavne crkve - koja broji oko 150 miliona vjernika širom svijeta - otvoreno govorila protiv vojne kampanje Kremlja.

Moskovski patrijarh Kiril je održao seriju sve ratobornijih besjedi, pozivajući Ruse da se "okupe" oko vlasti kako bi pomogli da se savladaju "neprijatelji" koje on optužuje da pokušavaju da unište istorijsko jedinstvo između Rusije i Ukrajine, piše Frans pres.

Od kada je počeo da vodi Rusku pravoslavnu crkvu 2009. godine, patrijarh Kiril je tražio bliže veze sa vladom predsjednika Vladimira Putina, podržavajući konzervativne vrijednosti umjesto zapadnog liberalizma.

Ruska pravoslavna crkva bila je strogo ograničena i pod kontrolom KGB-a u Sovjetskom Savezu, a ni nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. nikada nije podsticala na kritike vlasti.

Ipak, pojedini sveštenici žele da se izjasne.

Dan nakon početka ruske agresije Edelštajn je potpisao pismo svog prijatelja sveštenika Joana Burdina, koje je bilo postavljeno na sajtu Burdinove parohijske crkve u selu Karabanovo u Kostromskoj oblasti.

"Krv ukrajinskih stanovnika ostaće na rukama, ne samo vladara Rusije i vojnika koji izvršavaju ovo naređenje, njihova krv je na rukama svakog od nas koji odobravaju ovaj rat ili jednostavno ćute", navodi se u postu koji kasnije je izbrisan.

Mitropolit kostromski Ferapont, visoko postavljeni monah, osudio je pismo, rekavši da su se samo dva sveštenika od 160 u regionu "protivila operaciji".

Ipak, njihovi protesti tu nisu stali.

Burdin je 6. marta govorio o ljudskoj cijeni ovih borbi - istog dana pozvan je na saslušanje kod istražitelja, nakon čega mu je naloženo da plati kaznu od 35.000 rubalja (450 eura) za "diskreditaciju" oružanih snaga, kažnjivu do tri godine zatvora za ponovljeni prekršaj.

Na sudu su protiv njega svjedočila četiri lica.

"Tokom besjedi, otac Burdin nam je rekao da će da se moli za Ukrajinu", rekla je jedna parohijanka, prema sudskim dokumentima u koje je Frans pres imao uvid.

Ipak, Burdin (50) nastavlja da osuđuje vojne akcije Rusije.

"Za mene je zapovijest 'ne ubij' bezuslovna", rekao je za AFP.

On kaže da se malo sveštenika protivi sukobu, jer su mnogi podložni "propagandi" u kombinaciji sa strahom od sankcija i krivičnog gonjenja.

Edelštajn kaže da je Burdin hrabriji od njega, a navodi i da se nije suočio sa sankcijama Rusije zbog potpisivanja Burdinovog pisma.

Njegov otac je bio Jevrej, a majka katolkinja iz Poljske - 1955. je prešao u pravoslavlje u nadi da će pobjeći sovjetskom sistemu.

Dvojica sveštenika se ne predstavljaju kao disidenti, a u ime crkvenog jedinstva ne pozivaju vjernike na neposlušnost Patrijarhu.

"Ako čovjek počini lični grijeh, on se sam buni (protiv boga), a ne cijela crkva sa njim", kaže Burdin.

Ipak, sve ovo ga je teško pogodilo. Početkom aprila povukao se iz aktivne službe i razmišlja da li da uopšte ostane u crkvi.

"Ako sam dio crkve, ali se cenzurišem dok govorim, ako za grijeh ne smijem da kažem da je grijeh i da je krvoproliće neprihvatljivo, onda ću samo postepeno, neprimjetno prestati da budem sveštenik", zaključio je Burdin.