Dlaka brade Muhamedove u noći najboljeg namaza: Pred vjernike u Husein-pašinoj džamiji se iznosi vrijedan eksponat

Imam Husein-pašine džamije Ferid Osmankadić kazao je da manifestacija nema utemeljenje u islamskoj religiji, ali da ipak daje naročit pečat tradiciji Pljevalja i doprinosi zbližavanju i boljem razumijevanju drugoga i drugačijega

45562 pregleda16 komentar(a)
Vrijedan eksponat: Dlaka iz brade poslanika Muhameda, Foto: Islamska zajednica

Veliki broj vjernika i građana Pljevalja i susjednih gradova prisustvuje manifestaciji svake godine u Husein-pašinoj džamiji uoči 27. noći mjeseca ramazana, kada se iznosi vrijedan eksponat, za koji se vjeruje da je dlaka iz brade poslanika Muhameda, rođenog 570. godine u Meki.

Završetku mjeseca ramazana prethodi 27. noć, za koju se vjeruje da je u njoj počela objava Kurana. Za tu noć se u Kuranu kaže da je “bolja od hiljadu mjeseci i da je namaz - molitva, obavljen u ovoj noći bolji od hiljadu namaza obavljenih drugom prilikom”.

Vjeruje se da u toj noći postoji jedan trenutak i da će vjerniku, ako se zatekne u molitvi, Bog ispuniti želju...

Vjernici na ulazu u džamijufoto: Islamska zajednica

Imam Husein-pašine džamije Ferid Osmankadić kazao je da manifestacija nema utemeljenje u islamskoj religiji, ali da ipak daje naročit pečat tradiciji Pljevalja i doprinosi zbližavanju i boljem razumijevanju drugoga i drugačijega.

Vjerovatnoća originalnosti eksponata je velika, kaže on, s obzirom na to da su ashabi (sljedbenici Muhameda) uzimali dlake kada bi se šišao poslanik, s ciljem čuvanja uspomene na njega

”U Husein-pašinoj džamiji se nalazi i jedan rijedak eksponat, prema kazivanju, dlaka iz brade poslanika Muhameda. Na osnovu kazivanja starijih ljudi, ovaj eksponat se čuva u džamiji više od 250 godina”, kazao je Osmankadić.

Među Pljevljacima se generacijama pronosi priča da se kada je eksponat donijet u Pljevlja formirala kolona od sela Jabuke do grada, duga petnaestak kilometara, i da je nošen sa glave na glavu do Husein-pašine džamije.

Poznato je da su ovakvi eksponati postojali još u Skoplju, Prizrenu, Sarajevu i Orašju na Savi.

Efendija Osmankadić kaže da prisustvo takvog eksponata u Husein-pašinoj džamiji “ima svoju logiku”. Pojašnjava da smatra da je eksponat donijet u Pljevlja po nalogu tadašnjeg sultana Abdul Aziza, koji je vladao Osmanskim carstvom, jer su Pljevlja u to vrijeme bila važan kulturni, administrativni i trgovački centar.

Priča da je slanje tog rijetkog eksponata imalo za cilj podizanje autoriteta samog mjesta.

”S obzirom da su Pljevlja tokom svoga postojanja punih 257 godina (od 1576. do 1833) bila sjedište Hercegovačkog sandžaka, a u istom periodu osmanska vlast se prostirala i na sveta mjesta u Saudijskoj Arabiji - Meku i Medinu, tako da su sve vrijedne stvari islamskih vladara prenesene u Carigrad - Istanbul. Kako su Pljevlja u to vrijeme bila značajan upravno-administrativni i trgovački centar, postoji velika vjerovatnoća da je sultan na ovaj način počastvovao Pljevlja, darujući ih najvećim darom”, rekao je Osmankadić.

Eksponat se sastoji od jedne staklene bočice, hermetički zatvorene, u kojoj se nalazi u vosak utisnuto nekoliko kovrdžavih dlačica.

Bočica je umotana u 33 marame različite veličine, izrađene na naročit način i vezene zlatnim nitima. Sve je to smješteno u prekrasno izrezbarenu drvenu kutiju, a potom u metalnu škrinju.

Škrinja u kojoj se čuva bočicafoto: Islamska zajednica

”Eksponat se izlaže posjetiocima 27. noći mjeseca ramazana, kada se organizuje i naročiti program. Te noći džamiju posjeti gotovo 90 odsto muslimanskog stanovništva Pljevalja. Takođe, ovom prilikom i znatan broj pravoslavne omladine posjeti Husein-pašinu džamiju”, rekao je Osmankadić.

Mnogi vjernici poslije dužeg stajanja u redu prilaze eksponatu kojeg drži jedan od velikodostojnika i dodirnu staklo, neki to urade usnama i čelom.

Prije nego što eksponatu priđe sljedeća osoba, mirnisnim pamukom se prebriše staklo.

Vjernici i građani bi čuvali svoj komad pamuka do idućeg ramazana, vjerujući da donosi dobro i sreću.

Za razliku od prethodnih, ove i prošle godine, zbog epidemiološke situacije izazvane koronavirusom, tradicionalnom običaju prisustvovalo je nešto manje građana.

Četiri i po vijeka zadužbine Husein-paše Boljanića

Husein-pašina džamija sagrađena je 1569. godine, a zadužbina je Husein-paše Boljanića, hercegovačkog sandžakbega rođenog u pljevaljskom selu Boljanići. Njemu je visoki položaj omogućio da u Pljevljima podigne džamiju, kao svoju zadužbinu rodnom kraju.

Husein-pašina džamija, jedan od najvrednijh spomenika orijentalne kulture na Balkanu, zidana je od tesanog kamena, sa minaretom visokim 42 metra.

Pretpostavlja se da je graditelj džamije neimar Hajrudin koji je sagradio i most u Mostaru.

Husein-pašina džamija doživjela je dvije značajnije restauracije, 1888. i 2006/2007. godine kada je urađena temeljna sanacija.

Posljednjom restauracijom Husein-pašinoj džamiji vraćen je prvobitni izgled.

Džamija je duga 17,2 metra, široka 13,1, a njeni zidovi debeli su 112 centimetara.

Iznad ulaza je trem koji drže četiri mermerna stuba i natkriven je sa tri velike kupole. Unutrašnji prostor džamije osvijetljen je sa 25 prozora, a kupola je bogato dekorisana arabeskama.

Pored izvanrednih umjetničkih izraza koji se ogledaju u ornamentici na enterijeru i eksterijeru džamije, naročito na unutrašnjoj plavoj kupoli, mihrabu, minberu, mahfilu, minaretu i drugim djelovima, u džamiji se nalazi i muslimanska sveta knjiga Kuran iz 1571. godine... Ukrašen je sa 352 minijature rađene na zlatnoj podlozi. Postoje indicije da je čak i napisan u Husein-pašinoj džamiji. Ovaj Kuran jedan je od najboljih primjeraka kuranskog teksta na širem području. Ukrašen je intenzivnim bojama među kojima preovladava zlatna, zelena, plava i crvena. Grafika je lijepa i krupna, a ornament raznolik.

Prve dvije stranice Kurana su naročito ukrašene ornamentima u više živopisnih boja među kojima se posebno ističu zlatna i plava. Tekst je ispisan crnim mastilom u 13 redova na 233 lista i ima 352 minijature rađene na zlatnoj podlozi.

Stranica Kuranafoto: Islamska zajednica

U džamiji se nalazi i originalni ćilim iz 1573. godine, urađen u Misiru (Egiptu), čija je težina oko 400 kilograma, a i danas je u upotrebi.