Ako je aplauz dovoljno dug, slijede tri tačke i dug život predstave
Nema, kaže, glumačke idole, ali ima glumce i glumice koje obožava da gleda i u čijim bravurama uživa
Iako je prvi honorar zaradio kao petogodišnji maneken, Jovan Dabović je veoma rano shvatio da mu je gluma predodređena.
Iako ga publika, za sada, uglavnom zna po ulogama u brojnim pozorišnim predstavama, harizmatični glumac priznaje da mu je film ipak prioritet, a da pozorište voli. Iako su u predstavama za njega, uglavnom, rezervisane uloge zavodnika, pokazao je da mu transformacija dobro ide i da, ne bez razloga, voli da istražuje različite uloge, ali i sebe, da preispituje njihove i svoje mogućnosti i da ponudi nešto novo.
”Želja za glumom se pojavila kada sam bio u školi za talente UMS. Tada sam pošao na tu glumačku sekciju, i osjetio da je to to. Preispitujem se jesam li glumac, jesam, ali opet se sebi dokazujem non-stop”.
Prvu ozbiljniju ulogu imao je 2015. godine kada je, kao student cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti dobio priliku da u predstavi “o.Rest in peace - Saga jedne balkanske porodice” igra vojnika i na daskama koje život znače pojavio se zajedno sa profesorom u čijoj klasi je bio, Branimirom Popovićem.
”Predstavu je režirao Stevan Bodroža. Osjećaj je bio fenomenalan. Prije svega rad u CNP-u bio mi je pojam, jer sam tada bio na studijama. Ekipa glumačka, scene sa Nikolom Perišićem uvijek prepričavamo, moj profesor Bane Popović je igrao, prva uloga sa profesorom i još mnogo stvari po kojima ću to pamtiti”.
Od tada, smjenivale su se uloge. Igrao je u predstavama “Omladina bez Boga”, “Kontrarevolucija”, “Palastura”, “Gorska drama”, “Posjeta”, “Gospodin Foka”, “Sveti i prokleti”, “Bure baruta”, “Slavuj”, “Gospođa Bovari”, “Melanholija”, “Zimska bajka”…u serijama i filmovima “Budva na pjenu od mora”, “Iskra”, “Grudi”, “Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa”…kratkometražnim filmovima, operi, kabareu, baletu, TV reklamama, spotovima…Čeka ga snimanje u srpskoj seriji “Dinastija”.
Kaže da voli sve uloge, ali jednu ipak izdvaja - to je lik profesora Bjelanskog u predstavi “Kontraevolucija”, a kada malo ostari priželjkuje da igra Šajloka iz “Mletačkog trgovca”. U svim žanrovima voli podjednako da igra, a kada bi se usudio da mašta sa kojim rediteljima bi volio da radi birao bi najbolje.
”Kada bih maštao, to bi bio Tarantino ili Spilberg. A od glumaca Ljuba Bandović i Nikola Kojo. Nemam želju za inostranstvom. Ako dobijem šansu, iskoristiću je, ako ne, i ovako sam zadovoljan”.
Nema, kaže, glumačke idole, ali ima glumce i glumice koje obožava da gleda i u čijim bravurama uživa. Voli da radi sa ljudima koji su pozitivni, u poslu insistira na profesionalizmu i koheziji, gluma je za njega prije svega ljubav, a aplauz publike cilj.
”To je način života, način promatranja i razmišljanja. To je ljubav. Aplauz publike znači sve, jer je to cilj, to je tačka na kraju predstave. Ako je dovoljno dug onda su tri tačke i predstava ima dug život. Ne pamtim komplimete, ali na zadnjoj premijeri jedan kolega mi je rekao da mogu biti ponosan na sebe... Eto”.
Gluma u pozorištu i na filmu se razlikuje, pristup i želja ne, a sedma umjetnost za njega je prva.
”Razlike ima u jačini pokreta, glasnosti, postupcima... U pozorištu to sve mora da bude jače, da bi se vidjelo i čulo, a na filmu sve može u krupnom kadru oka da se riješi. Volim i jedno i drugo, ali bih film prije odabrao”.
Naučio je da dobro “uđe” u lik koji igra, ali i da “izađe” iz njega kada se spuste zavjese, a aplauz publike utihne.
”Sve je stvar koncentracije. Ostaneš u toj radnoj temperaturi, adrenalinu, još neko vrijeme, ali je to normalno i lijepo”.
Gluma je prvi, pravi i jedini izbor. Mada, uvijek bi se našla neka alternativa.
”Nisam se pokajao što sam izabrao glumu. Nikako. To je bio pravi izbor. A da nisam glumac bio bih muzičar, ili majstor, što već jesam”.
U junu “Džentlmen” stiha
Sa Obradom Nenezićem je saradnju počeo 2016. godine igrajući u predstavi “Sveti i prokleti”. Od tada su saradnja i prijateljstvo išli uzlaznom putanjom, pa Dabović u gotovo svakom Nenezićevom projektu igra. Tako je prošle godine zaigrao u “Palasturi” i “Kontraevoluciji”, a u junu ga očekuje premijera još jednog Nenezićevog komada.
”Trenutno radim na starom-novom kabareu, a početkom juna bi trebalo biti premijerna izvedba. Tu su Obrad Nenezić i Slobodanka Bobana Dabović Đurić”.
Riječ je o poetsko-muzičkom performansu “Antikabare - Džentlmen”, koji je nastao po Nenezićevoj knjizi poezije “Centar moga svijeta”. Nenezić je režirao predstavu, Bobana Dabović Đurić komponovala muziku, a Dabović će govoriti poeziju i pjevati pjesme. Za kostime je zadužena Vera Šoškić, a za scenografiju Darko Musić.
Kultura nas drži da ne potonemo
Kultura u svim teškim vremenima prva strada, a Dabović ističe da upravo zbog nje opstajemo u tom stradanju.
”Mislim da je najlakše odbacuju iz razloga da im ne privređuje dovoljno. Posegnu za kapitalom i resursima koji su namijenjeni kulturi, prebace ih na druga polja, da im olakša pandemijsko, ili ratno, ili neko drugo stanje”.
( Svetlana Mandić )