U ime naroda i vječite vlasti

Činjenica da se protiv bivšeg direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejana Peruničića vode tri postupka, a da je bivša prva dama pravosuđa Vesna Medenica pod sumnjom da je protivzakonito uticala na sudije i da se povezuje sa organizovanim kriminalom, poražavajuća je i za društvo koje je tri decenije bilo zarobljeno vlašću jedne partije.

Sem što je šokantno, po ocjeni sagovornika “Vijesti”, predstavlja i sramotu za državu čiji najviši zvaničnici, pa i predsjednik iz redova partije koja je imala višedecenijski monopol - Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, tvrde da je vladavina prava cilj i da je Crnoj Gori mjesto “u društvu evropskih porodica”.

I tako, uprkos sumnjama, nezvaničnim medijskim informacijama, navodima bivše opozicije o sprezi djelova bivše vlasti i organizovanog kriminala, postavlja se dilema da li optužbe protiv Medenice i Peruničića, više postupaka protiv bivših gradonačelnika mahom iz redova DPS-a, ukazuju na kriminogeni karakter ranijeg režima.

Đukanović je ranije na takvo pitanje “Vijesti” odgovorio odrečno. Upitan da li optužbe na račun Medenice i Peruničića ukazuju da je bivša vlast bila kriminalna kao što se percipira u dijelu javnosti, rekao je da čak i da se dokaže da su direktor ANB i Medenica krivi nikome ne daje za pravo da kaže da je prethodna vlast bila kriminalna:

”Nemojte da doprinosimo toj percepciji. Percepcija je pogrešna...”.

On je kazao da je DPS vlast odgovorno i najbolje što je znala radila u interesu države i dostigla rezultate za koje tvrdi da će im vrijeme dati istorijski značaj. Istakao je da ta vlast nije stala iza nekog iz svojih redova za koga se sumnjalo da je prekršio zakon, već je ukazala institucijama da rade svoj posao.

Više sagovornika na ovu temu, uz ogradu da treba poštovati prezumpciju nevinosti, potvrđuje da teza ipak nije bez osnova.

”I na osnovu nastavka teških i mučnih korupcionaških skandala u zemlji, građanima postaje jasno da su već decenijama vrhovi ove tri grane vlasti bili uglavnom čvrsto udruženi u poduhvatu nezakonitih radnji i međusobne zaštite. Ako nije bilo veliko iznenađenje da su nekontrolisana vlast i njeni predstavnici, očigledno van pravnog poretka, nastojali da po svaku cjenu kontoliše vrh pravosuđa u njegovom trojstvu - sud, tužilaštvo, policija - jeste donekle neočekivano dugo trajanje ove javno sve vidljivije degeneracije našeg životnog prostora”, rekao je lider Demosa i poslanik Miodrag Lekić.

Simbioza nezakonitog djelovanja

Bivšu predsjednicu Vrhovnog suda i nekadašnju vrhovnu državnu tužiteljku Vesnu Medenicu specijalna državna tužiteljka Nataša Bošković sumnjiči je da je kao član kriminalne organizacije, koju je formirao njen sin Miloš Medenica, počinila krivično djelo protivzakoniti uticaj. Postupak je pokrenut nakon smjena na čelu Specijalnog tužilaštva i objave na portalu Libertas o kriminalnim aktivnostima njenog sina...

Protiv bivšeg direktora ANB Dejana Peruničića podnijeta su Višem sudu tri optužna akta zbog zloupotrebe službenog položaja. Njemu su zaprijećene kazne do pet godina zatvora, u postupcima koji bi trebalo da budu skraćeni.

Suđenje je bilo počelo na osnovu prvog optužnog akta pred vijećem sutkinje Višeg suda Biljanom Uskoković, ali će ono biti vraćeno na početak jer je sutkinja otišla u penziju. Predmet je sada kod sutkinje Vesni Pean. U ovom slučaju je bivši šef ANB-a optužen da je uz pomoć bivšeg agenta Srđe Pavićevića nezakonito snimao i pratio više osoba, među kojima su i novinari...

Drugi optužni akt je zbog nezakonitog prisluškivanja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je u međuvremenu penzionisan, ali je tokom njegovog šefovanja postupak pokrenut. Suđenje još nije ni počelo...

Treći optužni akt tiče se nezakonitog prisluškivanja funkcionera i aktivista Demokratskog fronta (DF) pred parlamentarne izbore 2020, koje je izgubila vlast, čiji je Peruničić bio dio. Ni to suđenje nije počelo...

Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević je krajem 2021. godine, mjesecima prije procesuiranja Peruničića, objavio da je blizu 300 funkcionera i aktivista DF-a, čiji je DNP dio, prisluškivano tokom dvodnevnog seminara u hotelu “Palas” u Petrovcu tokom jula 2020.

Funkcioneri DF-a ranije su u više navrata govorili o tome da se Agencija politički zloupotrebljava za potrebe DPS-a, ali to nikada nije bilo dokazano, niti je neko bio procesuiran.

Peruničić je inače kao penzionisani šef operative ANB-a postavljen za koordinatora Agencije 2015. nakon što je tadašnji direktor Boro Vučinić dao ostavku. Zatim ga je nekoliko mjeseci kasnije imenovala Đukanovićeva Vlada nakon mišljenja Odbora za bezbjednost. Na toj funkciji je ostao i za mandata Vlade Duška Markovića, a smijenjen je pošto je DPS otišao u opoziciju 2020.

Iako je nadležnost Odbora za bezbjednost parlamentarna kontrola bezbjednosnog sektora, Peruničić je veoma rijetko pozivan u Skupštinu jer je odborom rukovodio kadar DPS-a. I kada je saslušavan, u javnost nije stigla gotovo nijedna informacija koja bi ukazivala da je bilo nekakve sumnje u zakonitost njegovog rada.

O tome je trebalo da brine i generalna inspektorka ANB-a Goranka Serhatlić, koja je na toj poziciji bila od 2013. a smijenjena je takođe nakon promjene vlasti na državnom nivou.

Takođe, zakonitost mjera tajnog nadzora (MTN) kontrolisao je i odobravao Vrhovni sud, ali javnost nikada nije dobila odgovor Vesne Medenice o tome. Na pitanja o broju zahtjeva za MTN uvijek je slijedio odgovor da se radi o tajnim postupcima, zaštićenim zakonom.

”Godinama smo ukazivali na to da su unutrašnje kontrole policije i ANB-a potpuno disfunkcionalne. Nije bilo volje da se tu bilo šta temeljno uradi ni tokom DPS vlada, ni tokom posljednje vlade. S tim u vezi, mislim da je najvažnije da se izmijene zakoni na način da se omogući parlamentarnoj opoziciji da predlaže generalnog inspektora ANB i rukovodioca Odjeljenja za unutrašnju kontrolu u MUP-u”, kaže Dina Bajramspahić, civilna aktivistkinja koja je pratila rad Odbora.

Ona se nada da će sada obje političke strane, nakon iskustva “kako je biti u opoziciji i poznaju osjećaj nemoći usljed suočavanja sa represivnošću bezbjednosnog sistema”, bolje razumjeti da moraju da postoje institucionalizovane tačke u sistemu sposobne da dokumentuju i procesuiraju nezakonitosti.

”Moraju se napraviti tijela koja će biti protivteža moćnom sektoru kada se opire zakonitom postupanju. Po prirodi stvari, obje pozicije treba naročito da uživaju povjerenje opozicije, budući da mendžment bezbjednosnog sektora uživa povjerenje političke većine”.

Advokatica Andrijana Razić, čije su kolege iz kancelarije Rodić pretrpjele progon SDT-a u postupku političkog ućutkivanja, kaže da hapšenja i optužbe za ozbiljna i teška krivična djela visokih zvaničnika neke vlasti sigurno ukazuju na određeni stepen sprege i simbioze u nezakonitom djelovanju tih pojedinaca i same vlasti.

”Naivno je misliti da u jednoj pravno uređenoj državi bilo koji pojedinac može uopšte doći na visoke državničke funkcije, bez da je njegov background detaljno istražen, provjeren i prije svega podoban za trenutnu vlast. Međutim, treba biti oprezan u zaključcima da to automatski podrazumijeva da je kompletna prethodna vlast bila kriminalna, jer nijedna generalizacija ne može biti potpuno opravdana, a može biti itekako opasna”.

U bezbjednosnom sektoru okretali glavu

Ona podsjeća da je hapšenje Peruničića pod optužbom da je nezakonito prisluškivao Katnića bilo “velika senzacija i svojevrstan državni skandal”.

”U javnosti egzistira informacija da se Peruničić formalno tereti za nekoliko krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, a takođe se iz medijskih napisa dalo zaključiti da je isti priznao sam čin prisluškivanja. Ukoliko je to tačno, smatram da bi svakako bilo korisno i neophodno doći do odgovora po čijoj naredbi i za čiji račun je to radio, jer je malo vjerovatno da je to radio iz sopstvenog ćefa ili iz dosade, bez obzira na nespornu moć koju je tada imao kao šef tajne službe”.

U pravno uređenim državama teško bi se moglo desiti da hapšenje šefa Agencije zbog sumnje da je nezakonito sakupljao podatke o političkim protivnicima vlasti i prisluškivao specijalnog tužioca, ne bi povlačilo pitanje političke odgovornosti i traženja odgovora na pitanje - ko je izdao nalog za to.

Za sada u javnosti nema informacija da su bivši GST i njegovi saradnici ispitivali pozadinu nezakonitih radnji i moguće nalogodavce.

”Ukoliko je postupak protiv njega (Peruničića) još uvijek u fazi istrage, svakako postoji zakonska mogućnost da se ta istraga eventualno proširi na još neko lice ili na još neko krivično djelo, pa ne treba prejudicirati sa zaključkom da je tužilaštvo sa njegovim hapšenjem do kraja završilo posao u tom slučaju”, objašnjava advokatica Razić.

Dina Bajramspahić dodaje da su afera “Medenice” i više ranijih pokazale, kako navodi, da bezbjednosni sektor nije radio svoj posao i da je u najboljem slučaju okretao glavu na drugu stranu, a neki od službenika su vrlo vjerovatno i učestvovali u nezakonitim radnjama.

”Nanesena je ozbiljna šteta međunarodnom ugledu države, a stanje u pojedinim državnim organima je tako loše da godinama neće moći da se unaprijede stvari. Ovo se ne bi desilo da su policija i ANB radili svoj posao i odstranjivali ‘trule daske’ i branili dignitet institucija”.

Pravosudni vrh proizvodio korumpirane linije

Krilaticu o trulim daskama u pravosuđu popularizovao je bivši predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, koji je temu otvorio za mandata Ratka Vukotića na čelu Vrhovnog suda. Kada je u tom periodu izbila afera nezakonitog trošenja novca u Vrhovnom sudu, u zatvoru je završila jedino niža službenica. Medenica je tada sa mjesta VDT-a tražila saglasnost za hapšenje Vukotića, ali je nije dobila. Međutim, nakon godina moći, uticaja na kadriranje u tužilačkoj organizaciji i sudovima, borbe da se u komentarisanje presuda ne miješaju oni koji su laici, ona je završila tamo gdje druge moćnike nije poslala bez političkog odobrenja.

”Hapšenje Vesne Medenice i zvanične optužbe za protivzakoniti uticaj na druge sudije koji je javnost dugo godina uglavnom prećutno i intimno anticipirala, bez sumnje je bacio veliku mrlju na kompletno crnogorsko pravosuđe i do temelja urušio ionako odavno poljuljano povjerenje građana u integritet i autoritet te najvažnije grane državne vlasti. Ta činjenica prije svega stavlja veliki zadatak i test pred SDT, da na svim nivoima sudskih instanci detaljno ‘pročešlja’ postupanja određenih sudija u određenim značajnim predmetima, a sve u cilju utvrđivanja potencijalne individualne odgovornosti još nekih sudija i istovremenog skidanja hipoteke sa leđa onih časnih i profesionalnih. Naravno, to vrlo lako može otvoriti Pandorinu kutiju kada su u pitanju već pravosnažno okončani sudski postupci za brojna teška i u javnosti naročito praćena krivična djela, jer bi svi ti slučajevi potencijalno morali biti ponovljeni ukoliko bi se dokazalo da su rezultat učinjenog krivičnog djela od strane sudije”, smatra advokatica Razić.

Oštar kritičar bivše vlasti Miodrag Lekić dodaje kako je očigledno da se pravosudni vrh, slično onom političkom, vrlo precizno spuštao prema svim segmentima sistema proizvodeći korumpirane linije i pojedince u njima.

”Međutim u sadašnjem trenutku kada valjda ističe rok trajanja obmana, kada su se deformacije vidljivo proširile na dobar dio sistema, treba imati na umu postojanje, mada se ne zna pouzdano u kojem broju, i onih stručnih i nezavisnih pravnika u sistemu pravosuđa. Onih koji su bili na neki način žrtve nastajuće slike o pravosuđu kao neprofesionalnom i neautonomnom staležu, u krajnjem sluškinji politike. Zato bi i pomoć dokazano autonomnih i stručnih lica u pravnom sistemu koji drže do dostojanstva svoje ugrožene profesije mogla biti značajan stimulans demokratskim i reformskim akterima kojim je pripala javna dužnost ostvarivanja temeljne reforme sistema pravosuđa. Ovog puta prave, suštinske reforme, bez farsičnih i korumpiranih ‘reformatora’”.

Bez obzira koliko slučaj Vesne Medenice sam za sebe ozbiljno urušava ugled najvažnijih institucija države, podriva osnovna zakonska i ustavna načela i ukazuje na jedan ozbiljan sistemski problem, advokatica Razić upozorava da uvijek treba izbjegavati narativ “kolektivne krivice”.

”Ovo iz razloga što treba imati u vidu da je u konkretnom slučaju samo jedan častan i pošten sudija dovoljan da sruši trenutno važeće ‘pravilo’ da su sve sudije korumpirane - a znam iz ličnog iskustva da takvih u crnogorskom pravosuđu ima puno više od jednog”.

Samo iskusni operativci mogu da ulove kriminalce među službenicima ANB i MUP-a

Dina Bajramspahić kaže da zakonima treba propisati minimalne uslove za izbor generalnog inspektora ANB i šefa unutrašnje kontrole MUP-a, kako bi se smanjio prostor za politizaciju i pravljenje spektakla:

”Ova mjesta moraju da popunjavaju aktivni operativci, jer samo takvi, sa ozbiljnim iskustvom u procesuiranju teškog i organizovanog kriminala, imaju kapacitet da ‘ulove’, prikupe dokaze i procesuiraju okorjele kriminalce među službencima. Nijedan “civil” tu nema nikakvu šansu i na takva rješenja ne treba više trošiti vrijeme. U MUP-u se godinama, uključujući i tokom mandata Krivokapićeve Vlade, unutrašnja kontrola ‘puni’ civilima koji nemaju kapacitet da rade ni lake policijske predmete, a kamoli da procesuiraju policajce povezane sa organizovanim kriminalom. Unutrašanja kontrola i služi kao ‘protočni bojler’ za ulaz u MUP, odnosno zapošljavanje bez oglasa i zato je puna kadra koji i kad bi htio ne bi mogao da radi ozbiljne predmete. Sa takvim praksama se do danas nije prestalo. Rukovodilac unutrašnje kontrole MUP-a i generalni inspektor ANB treba da imaju isti koeficijent kao direktor policije, odnosno direktor ANB, pa će itekako postojati interesovanje službenika za navedene pozicije, što sada nije slučaj”.

Rano za zaključke, ali ne možemo reći da nam je neko bacio prašinu u oči

Advokat Zdravko Begović, koji zastupa Medenicu i Peruničića, kaže da su u pitanju postupci koji su u toku i da pretpostavka nevinosti obavezuje sve:

”To što je u odnosu na nekoga otvorena istraga, ili podignut optužni akt, samo po sebi ništa ne znači jer upravo slijedi postupak dokazivanja u kome se provjerava odgovornost svakog od tih lica. Na osnovu tih inicijalnih tužilačkih akata ili na osnovu optužnog akta tužilaštva ne možemo izvoditi zaključak da li je neko kriv ili nije, jer konačnu odluku o tome daje sud, i to ne samo prvostepeni nego i neposredni viši koji odlučuje po žalbama”.

On tvrdi da ovog trenutka niko ne može reći jasno i glasno da su Peruničić ili Medenica izvršili navedena krivična djela jer su to akti tužilaštva u kojima će odlučivati sud.

”Sa druge strane, svako je odgovoran u granicama svog umišljaja i svijesti, dakle niko od nas ko nije bez poslovne sposobnosti, svi smo uračunljivi i ne možemo se pozvati na to da nam je neko bacio prašinu u oči pa nismo znali šta radimo ili nismo htjeli a nešto smo radili. To je moja filozofija i odgovor ne samo u odnosu na njih, već za sve koje branim u krivičnom postupku”.

( Mila Radulović, Nikola Dragaš )