Hiperbarična oksigenacija i liječenje dijabetesa

O šećernoj bolesti - dijabetesu sve se više piše s obzirom da se može slobodno reći da dobija epidemijske razmjere. Smatra se da skoro 10% stanovništa boluje od dijabetesa. O standardnoj terapiji u slučaju dijabeta se uveliko zna, ali naš cilj je ukazati široj javnosti na još jednu metodu u liječenju – HIPERBARIČNU OKSIGENACIJU, nedovoljno poznatu, koja utiče na poboljšanje zdravstvenog stanja i kvaliteta života osoba sa dijabetesom.

37327 pregleda0 komentar(a)
Foto: Codra

Centar za Hiperbaričnu medicinu CODRA Bolnice raspolaže sa višemjesnom(8+2), dvoodsječnom hiperbaričnom komorom najnovije generacije najpoznatijeg svjetskog proizvođača HAUX. Proizvedena je shodno zahtjevima i potrebama naše ustanove. Komora je potpuno automatizovana i zadovoljava sve potrebne preduslove za profesionalno i bezbjedno sprovođenje terapije hiperbarične oksigenacije.

Iako se HBO terapija na našim prostorima primjenjuje skoro 30 godina, još se suočavamo sa problemom da pacijenti u HB komoru dolaze suviše kasno. Nije rijetkost da od svojih ljekara dobiju savjet i predlog za ovu vrstu terapije, tek kada su iscrpljene sve druge terapijske mogućnosti, kada su promjene ireverzibilne i kada je skoro nemoguće dobiti pozitivan efekat liječenja. Obzirom da Crna Gora spada u zemlje sa dugom tradicijom primjene ove metode u kliničkom liječenju, nedopustivo je nepoznavanje mogućnosti HBO terapije. U Bolnici Codra već više od deset godina funkcioniše Centar za Hiperbaričnu medicinu, sa hiperbaričnom komorom poznatog svjetskog proizvođanja, edukovanim i stručnim osobljem spremnim za adekvatno sprovođenje HBO terapije a uz kolege sa drugih odjeljenja, posvećeni smo multidisciplinarnom pristupu pacijentima sa dijabetesom.

Što je hiperbarična oksigenacija

(HBO) ?

HBO je udisanje čistog (100%) medicinskog kiseonika u uslovima povišenog ambijentalnog pritiska, u za to namijenjenim uređajima, barokomorama. U takvim uslovima, porastom parcijalnog pritiska kiseonika, krv primi i do 20 puta više kiseonika. Brojni su pozitivni efekti hiperbarične oksigenacije na cio organizam a neki od njih su: otklanjanje hipoksije (nedostatka kiseonika) u tkivima, neoangiogeneza (stvaranje novih zdravih krvnih sudova koji preuzimaju cirkulaciju od oštećenih), pojačana energogeneza (energetski procesi u ćelijama), antibiotski efekti i mnogi drugi.

foto: Codra

Kako HBO pomaže dijabetičarima

Već smo rekli da se dijabetes ne liječi primjenom HBO. Međutim, posljedice i komplikacije ove bolesti: dijabetična angiopatija, polineuropatija, retinopatija, nefropatija, dijabetično stopalo, se najčešće značajno ublažavaju i usporavaju a neke i izliječe primjenom ove vrste terapije.

Kod oštećenja vida usled dijabetičke retinopatije, se najčešće pravovremenom upotrebom HBO terapije značajno ili u potpunosti može izbjeći ili smanjiti krvarenje i potreba za laserskim spaljivanjem krvarećih krvnih sudova (LFC-koja apsolutno pomaže, ali ostavlja ožiljke na mjestima aplikacije).

Dijabetična polineuropatija je jedna od prvih komplikacija koja se javlja kod pacijenata sa dijabetom. Dolazi do oštećenja perifernih nerava, uglavnom na donim ekstremitetima. Kod pacijenata se javljaju simptomi kao što je peckanje, tnjenje, žarenje, osjećaj mravinjanja u stopalima i potkoljenicama, grčevi u listovima . Ono što je veliki problem pored svih tih neprijatnih senzacija je gubitak osjećaja, pa vrlo često dolazi do pojave povreda, opekotina, žuljeva na stopalima a da pacijenti to i ne osjete. Paralelno sa tim se dešavaju i promjene na sitnim a kasnije i na magistralnim krvnim sudovima. Već pri pojavi prvih polineuropatskih tegoba je pravi momenat za primjenu terapije hiperbarične oksigenacije. Primjenom HBOT dolazi do smanjenja polineuropatskih tegoba ali ono što je čak i bitnije od toga je da HBO sprečava mehanizam nastanka dijabetičkog stopala, ispravljanjem ovog neurološkog deficita kod visokog procenta pacijenata.

Kod dijabetičara se javlja i dijabetična artropatija, promjene na zglobovima stopala, te dolazi do deformiteta stopala i samim tim su pacijenti podložniji stvaranju žuljeva na rizičnim predjelima stopala, na tabanu. Kada se zanemare i ne liječe rane komplikacije u vidu polineuropatije, dolazi do pojave rana na stopalu koje pacijenti zbog gubitka osjećaja u prvom trenutku i ne primijete. Tu već dolazimo do pojma dijabetično stopalo, koje već postaje entitet samo po sebi. Koliko je to u stvari kompleksno, izdvojila se posebna grana medicine, koja se zove podijatrija i bavi se isključivo stopalom a u fokusu je dijabetično stopalo.

foto: Codra

Dijabetično stopalo je česta, teška i opasna posljedica oštećenja nerava i krvnih sudova, koja je uzrokovana dugotrajnim dijabetom. Neadekvatno održavanje nivoa šećera u krvi dovodi do promjena karakteristika krvi kao i strukture zidova krvnih sudova. Dijabetična angiopatija je proces koji pogađa u podjednakoj mjeri velike i male krvne sudove i usled toga dolazi do značajnog slabljenja dotoka krvi putem magistralnih krvnih sudova koji su pogođeni bolešću(makroangiopatija). Tako na periferiji, a najčešće su to stopala, dolazi do kritične ishemije (nedostatka krvi) i hipoksije (nedostatka kiseonika). U takvim uslovima je tkivo izrazito podložno povređivanju i infekcijama. Najčešći uzroci nastanka hroničnih rana na stopalu osoba sa šećernom bolešću su žuljevi i povrede nastale prilikom nepažljivog siječenja noktiju, kao i izlaganje različitim izvorima toplote u zimskom periodu. Obzirom na prisutnu polineuropatiju, pacijent i ne osjeća bol kao ni prisustvo rane ili opekotine u prvom momentu. Samim tim, takve promjene na koži postaju ulazno mjesto za niz patogenih mikroorganizama (bakterija). U ovakvim situacijama potrebna je intenzivna primjena terapije hiperbarične oksigenacije uz regulisanje vrednosti glikemije, adekvatnu hiruršku obradu i antibiotsku terapiju.

foto: Codra

Gangrena, međutim, može nastati i bez prethodne pojave rane. Kada okluzija (začepljenje) magistralnih i/ili oštećenje zidova malih krvnih sudova dostigne kritičnu tačku, ćelije perifernih tkiva ne mogu više normalno obavljati svoje metaboličke aktivnosti i postepeno odumiru. Ponekada čak i učinjena revaskularizacija (premošćavanje začepljenog velikog krvnog suda, by-pass) ne može spriječiti nastanak hronične rane kod dijabeičara.

Brojni svjetski istraživači su izučili i dokumentovali ulogu parcijalnog pritiska kiseonika u njihovom nastanku i liječenju. Nažalost, disanje 100%-tnog kiseonika na normalnom pritisku ne utiče značajno na porast parcijalnog pritiska kiseonika veće se to postiže isključivo hiperbaričnom oksigenacijom, dakle udisanjem 100%-tnog kiseonika na povišenom pritisku okoline u barokomori. Time se postiže niz efekata:

- Antimikrobno djelovanje

- Smanjuje viskoznost (gustinu)

- Smanjuje edem (otok) tkiva

- Poboljšava energogenezu

- Stimuliše neoangiogenezu

foto: Codra

Osnovni efekat hiperbarične oksigenacije je korigovanje hipoksije - nedostatka kiseonika. Bez obzira da li imamo nedostatak kiseonika u sklopu oslabljene cirkulacije ili imamo relativno očuvane krvne sudove ali imamo povećanu potrebu za kiseonikom u slučaju razvoja infekcije, neophodno je da ćelijama i tkivima obezbedimo dovoljnu količinu kiseonika. Primjenom HBO terapije i rastvaranjem kiseonika u krvnoj plazmi, dobijamo raskoš kiseonika čime izlazimo u susret potrebama organizma za kiseonikom.

Kod dijabetičara neophodno je učiniti sve da bi se spriječila (ili barem bitno smanjila i odložila) pojava neuropatskih i terminalnih ishemijskih komplikacija, konačno – dijabetičnog stopala i dijabetične gangrene. Dobro regulisana glikemija kao i pojačana fizička aktivnost, osnova su dobre prevencije. Uobičajeno se dijabetično stopalo i gangrena liječe hirurškom obradom, antibiotskom terapijom i regulacijom vrednosti glikemije ali se često zaboravi na HBO terapiju koja je jedna od najefikasnijih modaliteta kako prevencije nastanka komplikacija dijabeta tako i njihovog liječenja u svim fazama. Bitno je naglasiti da ona ne isključuje primjenu ni jedne druge metode liječenja već se sa njima dopunjuje. Pravovremena primjena terapije hiperbarične oksigenacije doprinosi smanjenju i saniranju komplikacija dijabeta i samim tim smanjuje broj amputacija i poboljšava kvalitet života pacijenata sa dijabetesom.