Slavki Adžović ponovo zapalili kuću i torove
"Ne znam šta više da radim, kome da se obratim i kome to smeta jedna Romkinja koja neće da prosi već da živi od svog rada“, kroz suze je kazala Slavka
Nikšićanki Slavki Adžović nevolja ne fali – nepoznati počinilac, ili više njih, zapalio joj je kućicu na Krnovu, gdje ljeti izdiže, kao i metalne i drvene torove.
„Komšije su me zvale da mi kažu da je sve izgorjelo. Otišla sam odmah sa bratom, došli su i vatragosci, ali nijesu imali šta da ugase. Izgorjela je kućica gdje ljeti boravim, sve što je u njoj bilo, metalni i drveni tor. Ne znam šta više da radim, kome da se obratim i kome to smeta jedna Romkinja koja neće da prosi već da živi od svog rada“, kroz suze je kazala Slavka, jedina Romkinja u Crnoj Gori, ali i šire, koja se bavi stočarstvom.
Stočarstvom se bavi tridesetak godina, a nevolja joj nije falilo - vukovi su joj zaklali ovce, ljudi ubili kravu, sijeno je gorjelo više puta, tukli su joj oca, sestru i gluvonijemog brata od ujaka koji sa njima živi, izgorjela joj je kamp kućica u kojoj je živjela, psi su joj zaklali i rastjerali tridesetak ovaca…
„Namjeravala sam da za desetak dana izdignem. Podigla sam kredit i kupila sijeno kako bih mogla da premostim dok na Krnovu ne počne trava. Da sam izdigla, rekli bi da sam sebi zapalila. Ubili su mi kravu, zapalili štalu, tukli sestru koja je nakon toga i živcima popustila i nikada krivce nijesu našli. Pitam se kome više da se obratim, da li država može da me zaštiti i nađe krivca ili nikoga nije briga za Slavku“, jada se vrijedna stočarka.
Slavka Adžović nema ni pedalj sopstvene zemlje, već se kuća njenih roditelja i štala, koja je izgorjela, nalaze na opštinskoj zemlji, u naselju pod Trebjesom, u Nikšiću.
Nakon što je vlasnik vlasnik Farme magaraca Darko Saveljić, uz podršku “Vijesti“, pokrenuo akciju, a lokalna uprava joj ustupila zemljište na privremeno korišćenje bez naknade, napravljena je privremena štala i Slavka je mislila da je njenim mukama došao kraj. Nažalost, nevoljama, kada je ova vrijedna stočarka u pitanju, nikad kraja.
„Imam 180 malih i velikih ovaca i koza, 17. govedi. Ne znam šta sad da radim - da li da izdignem i na goloj livadi da spavam ili... Ne znam. Pozvala bih premijera, ministre, Vladu, da malo okrenu glavu i na mene. Mučim se, držim stoku, sama zarađujem koru hljeba za sebe i porodicu. Milije mi da sama zaradim nego da prosim. Ali evo, nikako mi ljudi ne daju. A još nijesam ni dobrog zdravlja nakon preležane korone. Svako malo idem kod ljekara. Ne znam šta više da radim“.
Slavka na Krnovu, četrdesetak kilometara od Nikšića, izdiže u maju i ostaje do prvih snjegova.
( Svetlana Mandić )