Između dva ekstrema

Smjena vlasti 2020. je značila bolju političku klimu za novinare, ali je Crna Gora i dalje u grupi problematičnih država i mnogi problemi su i dalje tu, kazao je za “Vijesti” Pavol Salaj, koji je u organizaciji Reporteri bez granica zadužen za Evropsku uniju i Zapadni Balkan.

Posljednji izvještaj Reportera bez granica pokazao je da je ocjena Crne Gore ostala maltene ista, ali je napredak na listi zemalja velik. Salaj objašnjava da je teško porediti prošlogodišnji i ovogodišnji indeks jer je promijenjena metodologija, a ukazuje da je problem i na nacionalnom i međunarodnom nivou - polarizacija medija.

Šta pokazuje posljednji izvještaj Reportera bez granica?

Ovo je dvadeseto izdanje Svjetskog indeksa slobode medija i ono pokazuje trend polarizacije. Ovo je sada dupla polarizacija. Sa jedne strane, mediji na nacionalnom nivou su polarizovani. Vidimo rast medija koji preferiraju da prezentuju mišljenja nauštrb činjenica i radikalizuju društvo, koje onda u tom zlokobnom krugu traži još ove vrste medija.

Čitav proces je ubrzan uz pomoć društvenih mreža i načina na koji rade. Na međunarodnom nivou, ova polarizacija je između despotskih režima kao onih u Rusiji i Kini i demokratskih država i političkih blokova poput Evropske unije, koje se brane od propagande diktatura.

Ali i među zemljama EU ne postoji jedinstvo kada je u pitanju pogled na značaj, ulogu i odnos prema nezavisnim medijima.

Da, vidimo da je Evropa između dva ekstrema. Sa jedne strane imamo skandinavske države koje su prve prema našem indeksu. Sa druge strane, imamo Mađarsku, Bugarsku i Grčku koje su najgore rangirane od svih EU država. Tu možemo da dodamo i Albaniju, ako uključimo Zapadni Balkan. Tri su ključna trenda koja pospješuju pomenutu polarizaciju. Prvi je ponovno ubijanje novinara u EU, prošle godine su ubijeni novinari u Grčkoj i Holandiji.

Drugi zabrinjavajući trend je mržnja prema novinarima, koje potpaljuju upravo oni mediji koji kreiraju mjehure time što favorizuju mišljenja umjesto činjenica, ali i društvene mreže. Ta mržnja je bila vidljiva kada su demonstranti na protestima protiv kovid mjera napadli novinare širom Evrope. I treći je problem autoritarnih tendencija u nekim državama EU. Hronični primjeri su naravno Mađarska i Poljska. Ali, vidjeli smo i u prethodne dvije godine da je slovenačka Vlada radila na tome da smanji nezavisnost medija.

Kakav je Vaš utisak u vezi sa Crnom Gorom? Ocjena je praktično ista kao u prošlogodišnjem izvještaju, ali je napredak na listi značajan. Šta to znači?

Prva stvar koju treba znati jeste da smo promijenili metodologiju ovogodišnjeg indeksiranja. Modernizovali smo je i uzeli u obzir digitalizaciju medija i informacija na internetu, slobodu medija na internetu. Tako da moramo biti veoma oprezni kada poredimo prošlogodišnji i ovogodišnji indeks.

Drugi aspekt koji treba držati na umu jeste da su neke države u Evropi, i naravno ne samo u Evropi, značajno pale što je omogućilo drugim državama da poprave svoje plasmane.

U Evropi se tako Crna Gora popravila zbog pada Kipra, Poljske, BiH, Albanije, Grčke… Svi su oni bili ispred Crne Gore prethodne godine. Takođe, postoje faktori i u Crnoj Gori koji su doprinijeli napretku. Bilo je manje fizičkih napada u 2021. nego u 2020. godini.

Takođe, kroz upitnike koje smo dobili od sagovornika iz država, vidi se da u Crnoj Gori i dalje postoji nada da će biti reformi nakon promjene vlasti 2020. kada je smijenjena partija Mila Đukanovića. To je dovelo do bolje političke klime za novinare i za javne emitere. Bilo je i nekog napretka po pitanju procesuiranja zločina protiv novinara.

Skorašnje takve slučajeve su riješili policija i tužilaštvo, kao što je primjer napada na direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milku Tadić Mijović. Ima napretka i u slučaju napada na novinarku Oliveru Lakić iz 2018. godine. Naravno, mnogi problemi su i dalje tu i Crna Gora je i dalje država sa problematičnom situacijom i još uvijek je u istoj kategoriji država kao prošle godine.

Pomenuli ste napade na novinare. Zasigurno znate da skoro svi napadi na novinare u posljednjih skoro 20 godina nisu riješeni na nivou nalogodavca. Koliko i kako to utiče na rad novinara?

Ako za napade ne postoje kazne, ako nalogodavci nisu u zatvori, to može da zastraši novinare. A nisu novinari koji treba da budu zastrašeni, već napadači i potencijalni napadači na novinare koje treba obeshrabriti da napadnu.

Potrebno je da pravosudni sistem, a naročito u Crnoj Gori, reaguje brže jer je to jedini način da se garantuje bezbjedna klima. Još uvijek nije riješen slučaj ubistva Duška Jovanovića iz 2004. kao ni napad na Oliveru Lakić iz 2018. godine.

Takođe, tu je slučaj Jova Martinovića koji je žrtva, rekao bih, pravosudnog pritiska. To je pravna lakrdija, osuđen je na godinu dana zatvora. Koliko sam upoznat, u toku je procedura pred Vrhovnim sudom i taj sud mora da postupi brzo i oslobodi Martinovića svih optužbi. Nije dovoljno što više nije u zatvoru, mora da bude oslobođen.

Evropska unija je donijela odluku da zabrani Sputnjik i Russia Today. U razgovorima sa evropskim parlamentarcima, ali i parlamentarcima iz zemalja EU dolazi se do zaključka da to nije bila laka odluka. Kakvo je Vaše viđenje? Da li je za suštinsku borbu protiv dezinformacija dovoljno da se zabrani propaganda ili je potrebno raditi na osnaživanju nezavisnih medija koji imaju sve više izazova u svom radu, prije svega političkih i ekonomskih pritisaka?

Slažem se da treba da se istovremeno borimo protiv propagande i podržavamo kredibilne medije koji proizvode kvalitetno novinarstvo. Odluka EU da zabrani RT i Sputnjik je odluka koja ima legitiman cilj, a to je bezbjednost Evrope i borba protiv propagande, ratne propagande. Ali, donijeta je na brzinu i bez valjane pravne osnove. To je ad hoc odluka koja nam ne omogućava da vidimo stvari u perspektivi.

Mi, iz Reportera bez granica, se zalažemo za sistemski pristup borbe protiv propagande, koji je utemeljen u vladavini prava i predložili smo Evropskoj komisiji mehanizam zaštite evropskog informacijskog prostora. To je mehanizam koji omogućava proporcionalne sankcije, proporcionalne šteti koja je načinjena i baziran je na reciprocitetu - otvaranje informacijskog prostora ako ti mediji poštuju legislativu koja važi u Evropi.

Problem sa propagandom iz Rusije prema Evropi jeste što oni nisu imali iste obaveze koje imaju nacionalni mediji u Evropi i mi se zalažemo to da svi imaju ista prava i obaveze. Ovaj mehnizam takođe omogućava međusobno otvaranje prostora. Ako mi otvorimo naš prostor za zemlje kao što su Rusija ili Kina, oni moraju da otvore svoj prostor za medije iz Evrope. Problem je što ovakve sankcije mogu da dovedu so sankcija prema evropskim medijima i novinarima u Rusiji i to se i događa. Razumijemo kontekst, cilj je legitiman, ali predlažemo bolji mehanizam za zaštitu.

Kako će agresija Rusije na Ukrajinu i propagandni rat uticati na stvari koje ste pomenuli u izvještaju, prije svega polarizaciju medija?

Rusija sprovodi propagandni rat. Ruska armija targetira novinare u napadima. Sedam novinara je ubijeno u Ukrajini dok su radili svoj posao. Ruski režim je sve agresivniji i mi moramo da pomognemo ruskim novinarima koji žele da izvještavaju i ruske državljane i ljude širom svijeta o tome što se zaista dešava.

Pomažemo ruskim novinarima u egzilu, a putem naših digitalnih instrumenata smo pomogli sajtove poput Meduze i DW u Rusiji da nastave da rade i zaobiđu zabranu ruske vlade. Radimo i na terenu kako bismo došlo do građana Rusije, kako bi i oni dobili jasnu sliku o tome šta se dešava prije nego što se odluče da li će da podrže Putinov rat.

Kvalitetno novinarstvo u hendikepu na mrežama

Kako riješiti neregulisanost na društvenim mrežama?

Jasno je da nam je potrebna regulacija na društvenim mrežama. Upravo članci sa RT i Sputnjika su masovno šireni putem društvenih mreža i imaju efekat zatvaranja u mjehure putem algoritama koji nisu transparentni.

Potrebno je da društvene mreže promovišu kredibilne informacije, Reporteri bez granica su razvili inicijative u tom pravcu i radimo na tome na nivou Evrope jer se trenutno pregovara o aktima EU oko digitalnih servisa i digitalnog tržišta i ti pregovori su pri kraju.

Čini mi se da je napredak napravljen u pravcu onoga što ste i Vi pomenuli, a to je promocija kvalitetnog novinarstva na društvenim mrežama. Trenutno je takvo novinarstvo u hendikepu u odnosu na lažne vijesti.

( Srdan Kosović )