Od ranjavanja Olivere Lakić četiri godine: Ne zna se ko je nalogodavac i šta je sa grupom koja se navodno sumnjiči

Nakon devet mjeseci od ranjavanja, 19. februara 2019. godine, a samo dva dana prije dolaska tadašnjeg komesara za proširenje Evropske unije (EU) Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana je zajednička konferencija Uprave policije (UP) i tužilaštva, kada je saopšteno da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić

28658 pregleda12 komentar(a)
Uviđaj poslije napada na Oliveru Lakić, Foto: Boris Pejović

Ni nakon četiri godine od ranjavanja novinarke Olivere Lakić ne zna se ko je nalogodavac niti šta je sa grupom, koja se prema spisima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), navodno, sumnjiči da je umiješana u oganizaciju mučkog napada na ulaznim vratima zgrade u kojoj Lakić živi, 8. maja 2018. godine u Podgorici.

Iako tužilačka istraga traje više od tri godine, a zakonski rok za podizanje optužnice je pola godine, javnost još uvijek ne zna da li je ikada napisan optužni akt i kako se u spisima obimnog predmeta pravda probijanje svih termina za dostavljanje optužnice Višem sudu u Podgorici.

Nakon devet mjeseci od ranjavanja, 19. februara 2019. godine, a samo dva dana prije dolaska tadašnjeg komesara za proširenje Evropske unije (EU) Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana je zajednička konferencija Uprave policije (UP) i tužilaštva, kada je saopšteno da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić.

Dan kasnije, Više tužilaštvo je dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv - Filipa Bešovića, Marija Miloševića, Filipa Kneževića, Gorana Rakočevića, Dejana Vukašinovića, Luke Bulatovića, Mijaila Stojanovića, Marinka Rajkovića i Sanje Božović, ali ni u jednom dijelu nije eksplicitno navedeno da je baš organizator udruženja pucao na novinarku.

Krajem 2020. godine, iz SDT-a saopšteno je da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala ubistvo Olivere Lakić.

Tužilaštvu je, pored Sky prepiske, pomogao i iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima, navodno, ispričao da su mu osumnjičeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura.

Prema njegovom iskazu, Vesko Bubanja mu je u spuškom zatvoru ispričao da je Lakićeva "vidjela nešto što nije trebala", zbog čega je počeo da prati kuda se kreće, fotografiše i podatke sve šalje Kneževiću. Navodno, rekao mu je i da je Bešović bio šofer kada su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću, vrijeme i momenat kada je sama i da može nesmetano da joj se priđe…

"Njihov motiv je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona", saopštio je specijalni tužilac Saša Čađenović u decembru 2020. godine.

U decembru prošle godine, po nalogu SDT-a, uhapšeni su Darko Lalović, nekadašnji tjelohranitelj bivše predsjednice Vrhovnog suda, sada uhapšene Vesne Medenice, ali i Nikšićanin Branislav Karadžić, koje SDT tereti da su formirali kriminalnu organizaciju, blisku kavačkom klanu, koja je organizovala ranjavanje novinarke Lakić.

Novinarka Lakić, glavna urednica portala Libertass, objavila je početkom aprila ove godine seriju tekstova na osnovu dokumentacije Europola, a koja je prikupljana praćenjem aplikacije SKY koju su godinama mahom koristili kriminalci i saradnici u državnim službama, koje navode na sumnju da se sin bivše predsjednice Vrhovnog suda - Miloš Medenica bavio krijumčarenjem cigareta i trgovinom droge...

Portal je objavio desetine poruka Medenice i policajca Lalovića, koji je bio tjelohranitej njegove majke, a u jednom dijelu sin šefice pravosuđa je službeniku UP rekao da "o njegovom nezakonitom poslu je upoznata majka, te da od nje može očekivati zaštitu".

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio kriminalne grupe, dok je osumnjičeni Miloš Medenica još nedostupan tužilaštvu jer se navodno liječi u Beogradu.

Olivera Lakić godinama živi i radi pod policijskom zaštitom, a pojačan nadzor UP, dobila je u petak na osnovu procjene UP nakon što je Libertass objavio nova dokumenta Europola, a u kojima se navodi SKY komunikacija, kontakti, poslovi službenika UP Petra Lazovića, Ljuba Milovića sa članovima "kavačke" grupe Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem...

U dokumentaciji Europola , navedeno je da su, navodno, Lazović i Milović članovi te grupe, umiješani u poslove sa dopremanjem tovara kokaina iz Ekvadora, švercom oružja, cigareta...

Osim njih dvojice, Libertass je objavio navode evropske policijske organizacije, da su u poslove sa kriminalcima umiješani brojni službenici policije...

Sa mnogih međunarodnih i domaćih adresa više puta je kritikovana crnogorska vlast jer istrage povodom brojnih napada, a potom i pokušaja ubistva novinarke Lakić, nijesu dovele do napadača, nalogodavaca...

Tri mjeseca nakon što je novinarka ranjena u maju 2018. na mjesto direktora policije ponovo je imenovan Veselin Veljović, čijem šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih kćerki Olivere Lakić u februaru 2011. godine, nakon serije članaka u "Vijestima" o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike "Tara".

Taj, u najmanju ruku sporan predmet, ukazao je na slabost sistema.

Tokom postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici utvrđeno je da su sin Rabrenovića i još dva člana njegove porodice koristili telefonski broj, koji je tokom januara i februara 2011. godine "putovao" sa Veljovićevim vozačem, te da je ista kartica korišćena i u aparatu sa kojeg je prijećeno Lakićevoj kćerki.

Sve to nije bilo sporno sutkinji Larisi Mijušković Stamatović, koja je Rabrenovića oslobodila zbog nedostatka dokaza.

Iako je utvrđeno da su samo on i dva člana njegove porodice mogli uputiti te prijetnje, sud ga je oslobodio, pozivajući se na promijenjeno mišljenje vještaka Predraga Boljevića.

Vještak je u pisanom mišljenju prvo tvrdio da je Rabrenović korisnik telefona sa kojeg je prijećeno, da bi na glavnom pretresu promijenio mišljenje tvrdeći da se prethodno "isuviše tvrdo izjasnio"...

Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod nadležnih tužilaca.

Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.

Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.

Zbog prijetnji vođen je još jedan sudski proces - Danilovgrađanin Milan Grgurević se lažno prijavio da je on, navodno, osoba koja je prijetila, te da je telefone bacio u Zetu.

Zbog lažnog prijavljivanja sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović ga je dva puta osudila na godinu robije, ali ga je kasnije sudija Goran Đuković oslobodio.

Novinarka "Vijesti", česta meta napada postala je nakon što je početkom 2011. godine istraživala i pisala da li se u fabrici "Tara", ali i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta.

Ona je u tekstovima pisala da iz tog švercerskog posla stoje ljudi iz policije i ANB-a.

Prve prijetnje stigle su početkom 2011. godine od zaposlenog u mojkovačkoj fabrici Slavka Musića, koji je kasnije, zbog ugrožavanja sigurnosti, osuđen na četiri mjeseca zatvora.

Nisku zatvorsku kaznu dobio je i Ivan Bušković, koji je osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. godine ispred zgrade udario novinarku Lakić koja se kući vraćala sa posla. Naručilac tog napada nikada nije otkriven.

Novinarka Olivera Lakić je 2019. bila i dobitnica Međunarodne nagrade Hrabra žena (International Women of Courage Award), koju dodjeljuje američki Stejt department. Nagrada se dodjeljuje ženama iz čitavog svijeta koje su, uprkos velikom ličnom riziku, primjer izvrsne hrabrosti i liderstva u promociji ljudskih prava, jednakosti žena i društvenog napretka.