"Osmijeh Ljuba Čupića i njegovo herojsko držanje nikada ne mogu da zaboravim"

Dragica Gaga Abramović decenijama obilazi i vodi računa o grobu Čedomira Ljuba Čupića

16425 pregleda9 komentar(a)
Grob Ljuba Čupića, Foto: UBNOR
09.05.2022. 15:30h

Umjesto 9. maja ove godine Nikšićanka Dragica Gaga Abramović, koja živi u Podgorici i decenijama obilazi i vodi računa o grobu Čedomira Ljuba Čupića, došla je dan ranije i položila cvijeće na grob njenog junaka iz mladosti koji je strijeljan prije 80 godina. Onako kako je navikla, obišla je grobove svojih najbližih, zalila ih suzama, ali i Ljubov grob okitila cvijećem.

"Dok god budem mogla da idem grobove mojih najbližih i Ljubov grob ne mogu da ne posjetim. Ne mogu nikada zaboraviti njegov osmijeh i njegovo herojsko držanje. Držao se mimo momaka, kao da je pošao na vjenčanje. Nažalost, čini mi se da se Ljuba sjete samo 9.maja sjete“, kazala je Gaga kojoj je nepisana obaveza postala obilazak i održavanje Ljubovog groba, koji je 1967. godine, u znak zahvalnosti, podigao grad Nikšić.

Iako joj bude bolno da se prisjeća kada je kao bosonoga klinka trčala, zajedno sa ostalom djecom, za povorkom koja je Ljuba vodila na strijeljanje, Abramović sa ponosom ističe da nikada neće zaboraviti Ljubove podignute svezane ruke u znak pozdrava, osmijeh koji prkosi smrti, ponos i gordost koja se rijetko sreće. Ljubov osmijeh, postao je simbol borbe protiv fažizma.

Dragica Gaga Abramovićfoto: Privatna arhiva

I dok je crnogorski "Če Gevara", kako ga Gaga zove, decenijama bio gotovo zaboravljen, a rijetki su znali gdje se nalazi grob gdje je sahranjen, posljednjih godina njegov osmijeh se ponovo vratio u grad. Na nikšićkom Trgu je 2018. godine povodom 13. jula, Dana državnosti, svečano otkriven spomenik narodnom heroju čiji je osmijeh obišao svijet i ušao u legendu. Spomenik nazvan “Heroj na korzu”, rad Zlatka Glamočaka, urađen je prema idejnom projektu Mihaila Radojičića, a finansije je obezbijedio nikšićki preduzetnik, dr Dušan Đurović.

U novije vrijeme čuvena fotografija koja je nastala kada je izveden iz sudnice, zgrade nekadašnjeg pozorišta, nakon što mu je izrečena smrtna presuda, krasila je ne samo istorijske čitanke, već i fasade zgrada, bilborde, majice. Njegov osmijeh ovjekovječio je zvanični fotograf italijanskih fašista Karlo Ravnič, a film sačuvao poznati nikšićki fotograf Migo Zorić.

Na Ljubov, kao i grob Joke Baletić, koja je ubijena istog dana, cvijeće su položili i članovi Udruženje boraca narodnooslobodilačkog rata (UBNOR) i antifašisti Nikšića, a o herojima su govorili Marko Burić i Lucija Perović.

Burić je podsjetio na Čupićev životni i revolucionarni put, kao i na njegovo herojsko držanje tokom suđenja.

„Tako je Ljubo Čupić te 1942. godine strijeljan, ali - nikada nije ubijen. Njegovom osmijehu divile su se i diviće se generacije i generacije”, kazao je Burić i dodao da Ljubo i danas mora da nam bude uzor i primjer, jer i danas ima onih koji pokušavaju da ugroze temelje na kojima Nikšić počiva.

Lucija Perović je govorila o herojskom držanju mlade heroine Joke Baletić.

“Ona je svoje svezane ruke podizala u vis i stisnutim pesnicama klicala slobodi, onako kako joj je i priličilo. Nije dozvolila dželatu da joj stavi omču oko vrata, već ga je odgurnula govoreći: ‘Ja ću sama.’ Kada su je pitali za posljednju želju, odgovorila je: ‘Ona je poznata mojim drugovima. Čućete je kada je budu izvršavali’’”, kazala je Perović i podsjetila na stihove Rajka Nikolića iz pjesme “Crna Burma” inspirisane Jokinim herojskim držanjem.

Gorb Joke Baletićfoto: UBNOR

Ona i Burić su govore održali kako u ime UBNOR-a, tako i u ime DPS-a.

Čupića su četnici zarobili 1942. godine na Kablenoj glavici kod Nikšića i organizovali javno suđenje. Strijeljan je na Petrovoj glavici u starom groblju, iza crkve Svetih apostola Petra i Pavla, a za narodnog heroja je proglašen 10. jula 1953. godine.

Ostalo je zapisano kako je o liku Ljuba Čupića govorio Žan Pol Sartr, koji je tražio da ga fotografišu pored čuvene fotografije, i sa kakvim divljenjem i poštovanjem su ispred nje stajali Džavaharlal Nehru i Indira Gandi. Pošta Crne Gore je 2013. izdala markicu sa likom dvadesetdevetogodišnjeg Čupića, a dvije godine kasnije dramaturg i pisac Obrad Nenezić objavio je roman “Osmijeh za Mariju Mihailovič“, inspirisan životom “jedinog Crnogorca koji miri sve razlike, ideološke, vjerske, nacionalne”. I najpoznatiji crnogorski kantautor Miladin Šobić pjevao je o Čupićevom osmijehu.

Istog dana kada je Ljubo strijeljan, na drugom kraju grada, ispod Trebjese, u poslijepodnevnim satima obješena je njegova drugarica po pušci i idejama, sedamnaestogodišnja Joka Baletić, koja je uhapšena zajedno sa njim. Očevici su pričali da je, prkoseći naprijatelju, sama stavila omču oko vrata. Nije joj dodijeljen orden narodnog heroja, ali je njena odvažnost davno nadrasla ordenje.

Vuković: Dugujuemo zahvalnost našim precima, jer su položili svije živote kako bi naše generacije mogle da žive

Predsjednik Skupštine opštine Nikšić, Nemanja Vuković, povodom 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope, položio je vijenac na Spomenik palim borcima pod Trebjesom.

„Njegovanje uspomene na herojstvo naših predaka, njihov nepokorni, nepokolebljivi duh, dužnost svakog od nas. Posebnu zahvalnost im dugujemo jer su položili svoje živote kako bi naše generacije mogle da žive, rade i stvaraju u miru“, kazao je Vuković.

Zbog toga su sloboda, mir, antifašizam i evropske vrijednosti, istakao je predsjednik SO Nikšić, jedini put Crne Gore.

„Prezrevši opasnosti i smrt, smijući se u lice i prkoseći neprijateljskim hordama zla, njihovi besmrtni podvizi istinska su inspiracija svih slobodoumnih ljudi. Na nama je da, kontinuiranom borbom za ljudska prava i društvo jednakih šansi, na djelu pokažemo da njihova žrtva nije bila uzaludna, kao i da njihov slobodarski duh i vjera u bolje sjutra žive i danas”, zaključio je Vuković.

Vukovićfoto: Svetlana Mandić

Predsjednik Opštine Nikšić, Marko Kovačević, napisao je na Fejsbuku da je Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom veliki datum u istoriji čovječanstva koji nas obavezuje na sjećanje i na to da treba iskazati „pijetet onom čovjeku, težaku, koji je pod svoje čizme hrlio da baci kukasti krst ma iz koje vojske dolazio“.

„Kome je prvi cilj bio da pobijedi neprijatelja i oslobodi svoju zemlju od njega. O ostalom su odlučivale velike sile na Jalti i u Teheranu, a o pobjedi, kao i uvijek, taj čovjek. Uvijek mi je pričinjavalo zadovoljstvo i čast što sam rođen baš na Dan pobjede i to me obavezivalo da uvijek budem protiv nosilaca duha fašizma i nacizma iz Drugog svjetskog rata, ma kako se oni zvanično deklarisali. Sve totalitarne ideologije su propale ali se nigdje njihov duh nije zadržao kao u Crnoj Gori. Ipak, svi će poput kukastog krsta koji nose u srcu, biti bačeni pod noge običnog čovjeka, željnog slobode, ljubavi i normalnog života... Pod noge potomaka žrtava iz Jasenovca, Kragujevca i sa drugih stratišta u kojima je nevino stradao moj narod", naveo je Kovačević.

On je objavio dvije fotografije – na jednoj je Adolf Hitler "koji je nakon osvajanja Kraljevine Jugoslavije tražio da mu donesu spomen ploču Gavrilu Principu iz Sarajeva kao ratni trofej da bi pokazao nad čim je u svom krvavom i strašnom pohodu želio da trijumfuje", dok se na drugoj fotografiji vidi polomljeni simbol Trećeg rajha nakon ulaska savezničkih snaga u Berlin.

"Ovako se završava svaka takva priča", poručio je Kovačević.

UBNOR je kod Spomenika organizovao Akademiju sjećanja povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope, na kojoj su govorii Vojo Đukanović, član, i Slobodan Bato Mirjačić, predsjednik UBNOR-a i antifašista Nikšića.

Vojo Đukanović je podsjetio da je u Drugom svjetskom ratu učešće uzela 61 država sa oko 110 miliona vojnika u kojem je poginulo između 55 i 60 miliona ljudi, a oko 35 miliona je ranjeno.

„Veliki doprinos ovoj pobjedi dala je i naša ponosna država Crna Gora svojim 13-to julskim ustankom protiv fašizma 1941. godine. U tom ratu poginulo je 18.573 borca i 10.000 žrtava fašističkog terora uz ogromna razaranja. Naša država Crna Gora je dala i 256 narodnih heroja, a 37,7 odsto generala u JNA bilo je tada iz Crne Gore. U svemu tome veliki doprinos dao je i naš slobodarski Nikšić gdje je poginulo 1516 boraca i 665 žrtava fašističkog terora a naša opština je dala i 47 narodnih heroja“, kazao je Đukanović.

Spomenik pod Trebjesomfoto: UBNOR

Prema riječima Slobodana Mirjačića fašizam jeste pobijeđen, ali nažalost nije u korijenu uništen i u mnogim zemljama pojavljuju se razni oblici nacionalizma i šovinizma.

„Nikšićki borci i antifašisti sa planinarima prosjekli su od Ozrinića do Kablene glave planinarsku stazu i nazvali je 'Ljubova i Jokina planinarska staza' jer su na tom prostoru oni uhvaćeni od strane četnika i predati fašističkom sudu u Nikšiću koji ih je osudio na smrt, a ovdje u blizini ovog spomenika su i pogubljeni. Na nama je da njihova djela spomenemo, branimo i čuvamo, kako bi njihovi primjeri širili se svijetom kao što Ljubov osmjeh živi ne samo kod nas već širom svijeta“, poručio je Mirjačić.

U umjetničkom dijelu programa učestvovao je Dječiji hor vrtića "Dragan Kovačević" i Branka Zajović koja je recitovala pjesmu "Ljubov osmjeh" Zlatka Živkovića.

Nema ništa tužnije kada drugi zaborave na one koji su za njih umrli

I članovi Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore (JKPCG) su obilježili Dan pobjede polaganjem cvijeća kod Spomenika palim borcima. Predsjednik JKPCG Radislav Stanišić kazao je da su u Drugom svjetskom ratu narodi Jugoslavije, a među njima i narodi Crne Gore, dali ogroman doprinos i "svrstali se u prve redove antifašističkog svijeta, uputivši poruku, ali i poziv i opomenu porobljenoj Evropi da je organizovani otpor izvodljiv i moguć".

Članovi Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore foto: Svetlana Mandić

"Okupismo se ovdje pred ovim spomenikom, simbolom borbe protiv fašizma i nacizma da proslavimo Dan pobjede kada je prije 77 godina kapitulirala nacistička Njemačka čime je završen Drugi svjetski rat. Taj po zlu upamćen Drugi svjetski rat trajao je šest godina, a po masivnosti i broju žrtava je najstravičniji rat u dosadašnjoj istoriji", kazao je predsjednik Jugoslovenske komunističke partije Crne Gore Radislav Stanišić ispred Spomenika palim borcima pod Trebjesom, u Nikšiću.

Povodom Dana pobjede nad fašizmom predstavnici te partije, kao i svake godine, položili su vijence na Spomenik, a Stanišić je istakao da su u Drugom svjetskom ratu narodi Jugoslavije, a među njima i narodi Crne Gore, dali ogroman doprinos i "svrstali se u prve redove antifašističkog svijeta, uputivši poruku, ali i poziv i opomenu porobljenoj Evropi da je organizovani otpor izvodljiv i moguć".

„Preživjeli i mnoge generacije su s pravom očekivali da se zlo Drugog svjetskog rata nikada neće ponoviti ni ovdje, ni ma gdje drugo. Nažalost, neofašizam koji je iznikao iz krila poraženog fašizma naslijedio je sve zločinačke osobine fašizma, širi se po Evropi i kod nas, uzdajući se u najmračnije ideologije i najnazadnije članove društva. Herojske podvige partizana u narodnooslobodilačkom ratu danas svojataju oni čija se cjelokupna politika zasniva na negaciji NOB-a i socijalističke revolucije. Veličaju se okupatorske sluge, skrnave spomenici i uništava sve ono za šta su se ti borci borili", kazao je Stanišić.

Poručio je da komunisti nikad neće i ne smiju zaboraviti žrtve koje su pale za slobodu.

"I nećemo pokleknuti pred povampirenim avetima prošlosti, borićemo se za ideale za koje su se oni žrtvovali, sjećati se narodne mudrosti: ’Nema ništa uzvišenije nego umrijeti za drugog, a niti tužnije kada drugi zaborave na one koji su za njih umrli’. Danas u vrijeme najveće kapitalističke krize posle Drugog svjetskog rata i zdravstvene pandemije, moramo ispuniti dug prema prošlosti, doprinijeti napretku sadašnjosti i boriti se za srećniju budućnost svih nas", poručio je Stanišić.

Kako je istakao, s pijetetom prilaze spomeniku na kojem su ispisana imena ratnika strijeljanih na ovim prostorima, a strijeljani su zato što su voljeli slobodu, a prezirali smrt.

"Među imenima ovih besmrtnika nalazi se i ime narodnog heroja Ljuba Čupića koji je s osmijehom na licu mirno saslušao smrtnu presudu, zbog čega je postao poznat širom svijeta a njegova fotografija s prkosnim osmijehom ulila je nadu pokretima otpora na uspjeh u borbi protiv fašizma".

Spomenik pod Trebjesom podignut je 18. septembra 1987. godine u znak sjećanja na 32 zarobljena borca koja su strijeljali italijanski okupatori 1942. godine. Na kružnom dijelu spomenika, na postolju od betona izlivena su 32 mjesta na kojima su ugrađene 32 granitne ploče sa uklesanim imenima poginulih boraca. Na prvoj je uklesan tekst: „Vašem junaštvu vjekovima će pokoljenja da se dive“.

Spomenik pod Trebjesom autorsko djelo nikšićkog arhitekte Ljubomira Ljuba Vojvodića, podignut je 18. septembra 1987. godine u znak sjećanja na 32 zarobljena borca koja su strijeljali italijanski okupatori 1942. godine.