Eh, kakvi su bili Tito i Sava
Baka Zorka pregurala je vijek - napunila je 104 godine, tokom kojih je vidjela mnogo muke, borila se i na Sutjesci, a za “Vijesti” priča povodom Dana pobjede nad fašizmom
Eh, kakvi su ljudi bili Tito i Sava. Dobri i čestiti, o, kako su bili čestiti, a i opasni borci. Nema takvih ljudi sad.
Tako počinje priču za “Vijesti” baka Zorka Vrbica, rođena Martinović, jedna od rijetkih živih učesnica Narodno-oslobodilačke borbe (NOB), povodom 9. maja - Dana pobjede nad fažizmom.
Tog dana 1945. nacistička Njemačka potpisala je kapitulaciju u Drugom svjetskom ratu, ali je rat u Jugoslaviji potrajao do 15. maja i završne operacije u Sloveniji protiv jakih ustaških i četničkih snaga...
Baka Zorka pregurala je vijek - 24. februara napunila je 104 godine, tokom kojih je vidjela mnogo muke, ali i mnogo sreće sa svojom familijom. Život je nosio do daleke Amerike, a prije 86 godina doselila se u Danilovgrad, u kom, kako kaže, živi okružena ljubavlju djece, unučadi, praunučadi...
Dio djevojačkih dana provela je u Petoj neprijateljskoj ofanzivi, Bici na Sutjesci - ratujući.
Za “Vijesti” priča da je u NOB-u izgubila dvije sestre sa kojima je ratovala u jedinici - rođenu i od strica. Jedna je imala 20, a druga 21 godinu.
”Obje su ubili Njemci”, sa sjetom kaže baka Zorka.
Tamo je, sjeća se starica, upoznala i maršala Josipa Broza Tita i komandanta Treće udarne divizije, legendarnog Savu Kovačevića.
Dok namješta maramu na glavi, vremešna starica, kojoj je um i dalje bistar, sjeća se bitaka u kojima je učestvovala.
”Eh, kuda smo sve stizali sa partizanima i sa puškama. To su bili pravi ljudi i pravi drugovi. Ovi drugi protiv kojih smo se borili nisu bili dobri ljudi, nego kastizi. Bilo je bitaka, dosta ih je bilo. Tri pune godine sam ratovala, svukuda. Ko će se sada toga sjetiti”, priča Zorka.
KAFA ZA RANJENOG MARŠALA
Prisjeća se da je sa sestrama pošla u boj, da brani Jugoslaviju, ali i da je u jedinici bilo još njenih Martinovića sa Cetinja.
”Prije sam mogla bolje da se sjetim, sad zaboravljam i što je juče bilo. O, prošlo je puno vremena. Čitav život... Znam da su se prema ženama borcima svi odnosili s poštovanjem. Od Tita niko nije ni smio drugačije da se ponaša prema ženama borcima, ili da učini nešto loše. Nije bilo grke među nama”, priča Zorka.
Kaže da je tokom bitaka, iako je bio rat, upoznala mnogo dobre i čestite ljude.
”Tito je dolazio, nije dao niko da mu kuva kafu bez ja. Mnogo je dobar čovjek bio, pa kako hoćete sad. Bio je ranjen. Jedva je živ došao tamo gdje smo imali bazu. Mi smo sjedjeli oko vatre kad je stigao. Srećom, tu je bio ljekar... O, bogami je strašan bio Tito, a i Sava. Čestiti su to ljudi bili i dobri borci”, kaže baka Zorka.
Tito je ranjen 9. juna 1943. godine, tokom Bitke na Sutjesci, i jedini je vrhovni komandant koji je ranjen tokom Drugog svjetskog rata. Tokom njemačkog bombardovanja, poginuli su britanski oficir Bil Stjuart, komandant Četvrte crnogorske brigade Vasilije Vako Đurović i Titov pratilac Đuro Vujović Španac...
Četiri dana kasnije poginuo je i Kovačević, pokušavajući da se sa hiljadama ranjenika probije iz njemačkog obruča...
BAKA PRIČA DA SE NE ZABORAVI
O ratnim danima, ali i kako su Njemci ubili njene sestre, a kasnije spalili i njenu domovinu u Dugi, Zorka priča svojoj djeci, unučadima, praunučadima - da bi zapamtili porodične drame.
Svi oni znaju da je u Dugi spaljena kuća njihovog đeda, ubijena njihova trudna strina, počinjeno veliko zlo...
Priču sluša i njen najmlađu unuk Milan, koji se sa roditeljima vratio iz Amerike da živi u Crnoj Gori, i ovdje uči školu.
Zorka ne krije radost što su dvoje njeno djece - Ilija i Milka, odlučili da poslije dugogodišnjeg života preko okeana, život nastave u Danilovgradu.
Hitlerova Njemačka dvaput kapitulirala
U noći 8. na 9. maj 1945. godine njemačke nacističke snage potpisale su bezuslovnu kapitulaciju u Berlinu - akt je potpisao feldmaršal Vilhelm Kajtel, u ime SSSR-a maršal Georgij Žukov, a u ime zapadnih saveznika britanski vazduhoplovni general Artur Teder.
Prema brojnim istorijskim izvorima, Njemačka je dva puta potpisale predaju - prvi put 7. maja u Remsu, u želji da se predaju zapadnim saveznicima. Iako je među potpisniicma bio i predstavnik SSSR-a, sovjetska komanda nije se saglasila sa tekstom predaje, ali i navodno rangom njihovog predstavnika...
SSSR je zatražio da se u Berlinu potpiše drugi, izmijenjeni tekst predaje, s čime su se saglasili i zapadni saveznici...
Kapitulacijom ipak nije okončan Drugi svjetski rat, koji je zvanično trajao sve do kapitulacije Japana u avgustu 1945. godine, nakon što je američka vojska prvi put upotrijebila atomsku bombu...
( Jelena Jovanović, Slavko Radulović )