Čovjek može biti samo ono u šta vjeruje

Reper, novinar, voditelj, aktivista Milovan Marković tokom korone posvetio se muzičkoj karijeri. Pod imenom Rastaman Piperski objavio je tri singla “Mala je zakon”, “Mala je za kuću”, a trilogiju o “maloj” prekinuo je numerom “Džentlmen” koju je objavio nedavno.

Svoja interesovanja i ljubav prema umjetnosti najbolje ispoljava kroz muziku, no ne krije da bi rado glumio u filmu Troja i to Ahila, jer kako kaže kompletan scenario već zna napamet.

U razgovoru za Vijesti, Rastaman Piperski otkriva koja su to još filmska ostvarenja ostavila utisak na njega...

Omiljeni domaći film?

Generalno sam ljubitelj domaće kinematografije, tako da mi je teško odlučiti koji to naš film mi je omiljeni. Ipak, onaj koji mi, gotovo uvijek, padne na pamet kada pomislim na domaće filmove jeste “Kad porastem biću Kengur”. Da mi je jedan od omiljenih znam po tome što kada god - iako TV ne gledam od kako sam češće u Piperima, jer tamo nemam kablovsku, osim svega pet naših domaćih kanala (i nekoliko italijanskih i albanskih koje hvata antena) - naletim na njega nikad ne promijenim kanal. S tim što to, obično, bude kada ručam, ili večeram, u pauzi između nekog posla u vinogradu, tako da to gledanje “Kengura” traje kratko i stane u svega nekoliko scena.

A strani?

Od stranih filmova omiljeni, svakako, mi je “Hrabro srce” sa Mel Gibsonom u glavnoj ulozi. Pored toga što je, zaista, maestralno odrađen - kako vizuelno, tako i montažom i cjelokupnom scenografijom, pričom (...) - tako me je i sama ta vanvremenska poruka: da živiš i umreš za ono u šta vjeruješ, oduvijek “vozila” kroz život. Jer, čovjek, u biti, može biti samo ono u šta vjeruje.

Film koji pamtiš iz djetinjstva?

Film koji najbolje pamtim iz djetinjstva je “Posljednji samuraj”, u kojem glavnu ulogu igra Tom Kruz. Pored toga što sam ga gledao mnogo puta, mnogo mi se dopala, kako tada, tako i sada, radnja filma, čitav taj sukob između tradicionalnog - herojskog - načina razmišljanja i žviljenja u carskom Japanu - sa kojim se možemo identifikovati mi u Crnoj Gori - i modernizacije koju im je, tada, donosilo novo vrijeme.

Film koji si najviše puta gledao?

Kada smo moj brat Marko i ja bili djeca otac nam je, u jednom trenutku, kupio DVD plejer. Uz njega, da bi nas nagradio za vrlo dobar uspjeh u školi, poveo nas je u tadašnji CD shop “Mozart” koji se nalazio u Hercegovačkoj i, uz taj DVD plejer, na poklon od njega dobili smo crtani “Yu-gi-oh” i film “Troja” - u kojem glavnu ulogu tumači Bred Pit. Kako smo, u međuvremenu, crtani pozajmili drugarima iz komšiluka - koji nam ga, kako to obično bude, nikad nisu vratili - film “Troja” je ostvarenje koje smo gledali gotovo svaki put kada nam je bilo dosadno. Naročito kada ništa zanimljivo ne nađemo na TV-u. Čini mi se, iskreno, da smo ga pogledali toliko puta, da ne pamtim da sam ijedan film, ikada više u životu, (po)gledao toliko. Tako da bih se sada, ukoliko bi režiseri i reditelji odlučili da naprave rimejk, prijavio za glavnu ulogu Ahila, jer znam napamet, bukvalno, svaku riječ scenarija.

Film koji te je razočarao?

Osim što je solidno odrađen, sa mnoštvom inovacija u produkciji i montaži - većinski sniman iz jednog kadra - moram priznati da sam od filma “1917”, s obzirom koliko je pompezno najavljivan, malo više očekivao... Takođe, nisam se naročito oduševio ni sa filmom “The Irishman”.

Film koji je zaslužio, a nije dobio Oskara?

Zaista ne pratim statistiku, to jeste da li je i koliko neki film nominovan ili nagrađivan. Jer, nagrade, naročito one zvučnije, kako domaće tako i inostrane, su gotovo uvijek ispolitizovane u službi politike. Uostalom, kao i sportska i muzička takmičenja... Tako da Oskar nije, po meni, nikakvo mjerilo da li je i koliko dobar neki film... (Ovo anti-imperijalista i anti-kapitalista u meni progovara).

Kakve filmove izbjegavaš?

Sve koji, na bilo koji način, imaju veze sa naučnom fantastikom.

Koji ti je omiljeni žanr?

Kao ni u muzici koju stvaram, nisam nikada mogao biti žanrovski opredijeljen, te tako jedino mogu govoriti šta mi se, od trenutka do trenutka dopada. Uopšteno govoreći, zadnjh nekoliko mjeseci, volim istorijske filmove. Naročito sa našom, lokalnom, tematikom, ali ne bježim ni od ostalih u kojima je, kroz neke istorijske fakte, kako to često zna biti, inkorporirano i pomalo fikcije. Na preporuku mog kolege Alena, iz redakcije portala “Kombinat”, ovih dana sam, recimo, odgledao film “Pod zastavom Muhameda”.

Film koji si posljednji odgledao u bioskopu?

Čovjek sam pozorišta, tako da u bioskop rijetko odlazim. Posljednji film koji sam u bioskopu pogledao, čini mi se, bio je “The Maleficient 2”.

Film koji te je rasplakao?

Da bi me film rasplakao, to mora biti nešto sa čime se ja, do kraja, identifikujem i u čemu se pronalazim. Scena koja mi se, još od djetinjstva, duboko urezala u pamćenje jeste posljednja iz gorepomenutog filma “Posljednji samuraj”, kada Nejtan Algrin (to jeste Tom Kruz), predaje japanskon caru katanu svog ratnog druga samuraja, Kacimota Morticua. Car mu, izuzetno bolno, traži da mu ovaj Amerikanac - koji je došao kao plaćenik da ratuje za japansku carsku vojsku, a na kraju se pridružio pobunjenim samurajima koji su željeli da očuvaju iskonske vrijednosti koje su, do tada, bile temelj Japana - ispriča kako je njegov učitelj, a kasnije i zavjerenik, umro, na šta mu Algrin odgovara: “Ne, vaše imperatorsko veličanstvo, umjesto toga - pričaću vam kako je živio”.

Koja ti je omiljena scena iz filma?

To mi je najteže pitanja na koje, do dan danas, nemam odgovor...

Na kinematografiju koje zemlje treba obratiti paznju?

Toplo preporučujem palestinsku kinematografiju. Filmovi koje stvaraju Palestinci - koji od 1948. godine trpe okupaciju i brutalni aparthejd i etničko čišćenje od strane Izraela - kao i fascinantne priče i inovativne načine na koje se sve dovijaju da prežive u tim i takvim uslovima nešto je što, nikoga zaista, ne može ostaviti ravnodušnim. U to ime, toplo preporučujem kratki film “Bonbone”, koji donosi stvarnu priču kako čak i dobijanje djeteta može biti čin otpora.

Koja je adaptacija knjige najbolje prenesena na veliko platno?

”Majstor i Margarita”, film ruskog reditelja Jurija Kara, zasnovan na istoimenoj noveli sovjetskog pisca i mističara Mihaila Bulgakova.

Voliš li da gledaš dokumentarce? Omiljeni?

Dokumentarce volim i gledam ih često. “Glasoviti crnogorski junaci”, rađeni u produkciji RTCG-a, svakako su nešto što bih - kao neko ko, uopšteno, “tripuje” na crnogorske serdare i vojvode, toplo preporučio.

A animirane filmove?

Animirane filmove ne pratim, ali poneki crtani, kada naletim, volim pogledati. Naročito one koje sam gledao u djetinjstvu. Tako mi je, nedavno, na You Tubeu algoritam izbacio crtani “Konan Varvarin”, u adaptaciji (tj. sinhronizaciji), naših domaćih glumaca. Moram priznati da sam, u jednoj noći, odgledao svaku epizodu svih šest sezona.

Film koji ima najbolju muziku?

Po mom skromnom sudu, svaki u kojoj je muziku komponovao vanvremenski majstor za filmsku muziku, njemački kompozitor Hans Zimer.

( Marija Vasić )