Obračunavanje sa majčinstvom kao mitom

U samom centru filmske industrije, u Los Anđelesu, zajedno sa još pet odabranih projekata iz cijelog svijeta, biće predstavljen i crnogorski projekat dugometražnog igranog filma “Plod”, koji po scenariju mlade crnogorske scenaristkinje Sare Đurović režira Maša Šarović.

Projekat u fazi razvoja selektovan je među šest projekata iz cijelog svijeta na International Project Discovery forumu, koji se od 12. do 15. maja održava u okviru Los Angeles Greek Film festivala na kojem su predstavljana i poznata imena iz svijeta filma Jorgos Lantimos i Aleksandar Pejn.

”Forum daje priliku filmskim profesionalcima da unaprijede svoje dugometražne filmove u razvoju. Filmski stvaraoci učestvovaće u programu koncipiranom kroz četiri dana intenzivnih radionica, i svaki od predstavnika odabranih projekata učestvovaće u finalnom pitchu. Komisiju će činiti profesionalci iz filmske industrije”, navodi se u ranijem saopštenju.

Đurović na predlošku, koji je sada već kao scenario prošao i “četvrtu ruku” i preveden je, radi već šest godina. Ekipa, koju pored Šarović i nje čine i direktor fotografije Igor Lazić i producentkinje Jelena Šoškić i Marija Perović, ulazi u četvrtu godinu rada.

”Plod” iliti “Embryo” nastaje u produkciji producentske kuće “Kino”, a u Americi će ga predstavljati Šarović. Ranije je dobio podršku razvoj projekta i za razvoj scenarija na konkursima Filmskog centra Crne Gore, a prošao je i međunarodnu radionicu “First Films First”, koprodukcioni market i Pitch Sofia meetings. U susret tome, Đurović govori za “Vijesti”.

Projekat u fazi razvoja dugometražnog igranog filma “Plod”, selektovan je među šest projekata iz cijelog svijeta za ovogodišnji International Project Discovery Forum u Los Anđelesu. Za početak, kako ste primili ovu informaciju i koliko Vam i sama selekcija znači u ovoj fazi? Pored značaja za Vaš projekat i Vas same, koliko selekcija znači i za kinematografiju Crne Gore, ali i budućih ostvarenja i stvaralaca?

Vijest smo primili vrlo entuzijastično, jer poslije međunarodne radionice First Films First, gdje su mentori bili neki od značajnijih imena u evropskoj kinemtagorafiji kao što su Cristi Puiu, Ildiko Enyedi i Christian Berger, te podrške za razvoj projekta od Filmskog centra Crne Gore, idemo još jedan korak dalje u sami centar filmske industrije. Svaka radionica, forum ili pitch donose doprinos u dodatnoj prepoznatljivosti projekta, kinematografije i značajna su za buduća apliciranja. Takođe, rediteljka filma Maša Šarović ide u Los Anđeles, što je posebno uzbudljivo.

Forum se održava u okviru Los Angeles Greek Film festivala. Da li biste nam rekli nešto više o festivalu, ovom segmentu programa, ali i o Vašem učešću - šta podrazumijeva, koji su (budući) benefiti i slično?

Riječ je o festivalu nezavisnog filma, sa akcentom na grčku kinematografiju, čiji autori kao što su Jorgos Lantimos, ili porijeklom Aleksandar Pejn, imaju ogroman uticaj u današnjem modernom filmu. Aleksandar Pejn je sam bio učesnik festivala. Žiri ove godine se sastoji od reditelja okupljenih oko Tribeca festivala. Program se sastoji od četiri dana intenzivnih radionica i svako od predstavnika učestvovaće u finalnom pitchu. Prva referenca koju sam imala pri pisanju “Ploda” je bio “Kynodontas” Jorgosa Lanhimosa, tako da ništa nije slučajno. Vidjećemo da li će se to zadržati u filmu, iako mislim da je dobro da mladi reditelji i scenaristi imaju uzore. Film je svakako fluidan, konstantno se mjenja, sve do posljednje faze u postprodukciji. Zbog dobrog razumijevanja sa rediteljkom, sada mi se čini da smo na istom tragu.

”Plod” u Americi predstavlja rediteljka Maša Šarović. Da li biste čitaocima mogli predstaviti o čemu će govoriti i kakav je budući film - o čemu se radi, ko čini ekipu trenutno i kakav je plan narednih koraka?

Maša Šarović je darovita rediteljka, generacijski smo blizu. Gledala sam njene nagrađivane kratke filmove, sa kojima je učestvovala na SFF-u, San Sebastijanu i Kanu. “Plod” govori o majčinstvu, porodičnim patologijama, životarenju kao odgovoru na nemogućnost da se sa tim patologijama adekvatno izbori. Preispituje društveno prihvatljive modele sreće, posredno se bavi patrijarhatom na jedan savremen način, čiji su mehanizmi opstanka nekada nametljivi i agresivni, a nekada nevidljivi, perfidni. Pored rediteljke i mene, scenaristkinje, ekipu za sada čine direktor fotografije Igor Lazić i producentkinje Jelena Šoškić i Marija Perović. Četvrta ruka scenarija je završena i prevedena, trenutno je u pripremi pitch i širi krug kastinga. Pozivamo crnogorske glumce i glumice od 20-30 godina da se jave na širi krug kastinga.

Čini mi se da je ozbiljna mitomanija ne preispitivati majčinstvo i majčinski instinkt, da banalizujem, polazeći od ideje da je svaka žena rođena majka. Tabu tema svakako jeste, i rekli bismo da smo u procesu rada odmakli od mitomanije i približili se bavljenju tabu temom...

Šta je okosnica priče, koga će film pratiti i predstaviti, na koji način? Čime ste se Vi kao scenaristkinja vodili tokom rada?

Pratimo lik dvadesetpetogodišnje studentkinje arhitekture Ksenije, njeno preživljavanje u jednoj simbiotičnoj i patološkojj zajednici, njen metaforički i bukvalan pad i njen ‘trial and error’ ponovne samointegracije i ponovno pravo na egzistenciju.

Djeluje da “Plod” govori o majčinstvu i trudnoći, onome što se za ženu u većini slučajeva uzima zdravo za gotovo, a vi upravo kroz to definišete i patologiju našeg društva. Koliko su sve okolnosti koje idu uz to tabu tema kod nas?

Inicijalna misao pri pisanju ovog scenarija bilo je obračunavanje sa majčinstvom kao mitom. Čini mi se da je ozbiljna mitomanija ne preispitivati majčinstvo i majčinski instinkt, da banalizujem, polazeći od ideje da je svaka žena rođena majka. Tabu tema svakako jeste, i rekli bismo da smo u procesu rada odmakli od mitomanije i približili se bavljenju tabu temom, ali nužno je da umjetnost širi vidike, preispituje ustaljene obrasce, pa čak i emancipuje gledaoce i stvaraoce, ili makar ih prosto natjera na komunikaciju o nekim potiskivanim sadržajima, potiskivanim sjećanjima. Mislim da je važno da komuniciramo kao društvo. Makar o vremenu. (smijeh)

Maša Šarović kazala je i da je riječ “o direktnom i surovom prikazu života jedne žene”. Izgleda, ipak, da nije sve crno i/ili bijelo. Razmišljamo li kao društvo o svim onim nijansama između, ili ti “nijansama sive”, a uz to, koliko govorimo o uzrocima u odnosu na posljedice?

Rijetko. Prilično smo nezapitani, nekad i isključivi. Nismo neki ljubitelji otvorene komunikacije. Kao u medicini, rijetko se bavimo uzrocima. Mislim da je rješenje toga optimalno trenirati preciznost. Makar u pisanju (osmijeh).

Postavljate ženu u središte (radnje)... Da li je i koliko važno obrađivati i prenositi ženska iskustva, na koji način, može li to doprinijeti i (ženskoj) solidarnosti i svemu onome što vodi ka (potpunoj?) ravnopravnosti i društvenom progresu?

Glavni lik “Ploda” jeste žena koja je u procesu emancipacije. Imamo i ženske antagonistične likove, koji su upravo antagonistični jer ne znaju šta je ženska solidarnost. Jedini put ka potpunoj ravnopravnosti i društvenom progresu jeste da žene prestanu da gledaju druge žene kao konkurente, samo zato što su žene i da se ponašaju kao rakovi u tegli, vuku sebe i ostale žene na dolje, jer to nije pristojno, nije korektno, a i čini se nepametnim.

Ranije ste istakli i da imate samo jedno očekivanje od ostvarenja koje je u najavi, “a to je da film bude dobar. Malo li je...”, citiram Vas... Jesu li dosadašnji konkursi, podrška i programi neka vrsta dokaza postojećeg potencijala, ali i najave jednog dobrog ostvarenja?

Svakako je ohrabrenje. Ulazimo u četvrtu godinu rada, a ja u šestu. Naše je da se što bolje pripremimo i da se nadamo, jer u procesu stvaranja igranog filma neophodna je i mala doza sreće. Ako se desi, važno je da je prepoznamo.

Kada se može očekivati nova faza rada na ovom filmu i kakvi su Vaši planovi za dalje?

Već sam pomenula, ušli smo u fazu kastinga, sljedeća faza je obilazak i priprema objekata i apliciranje na konkurs Filmskog centra Crne Gore i konkursa u regionu...

Bilo bi lijepo kad bi crnogorsko društvo imalo više sluha za svoje autore

U kom smjeru Vam djeluje da se kreće crnogorska kinematografija i položaj mladih stvaralaca?

Imam pozitivne saradnje sa mladim rediteljima sa FDU Cetinje kao što su Milorad Milatović, Sara Stijović, Esma Sarić i Zvonimir Grujić. Od osnivanja Filmskog centra redovno raspisivanje konkursa daje kontinuitet crnogorskoj kinematografiji, a važno je za nas mlade. U posljednjih dvadeset godina pojavili su se ljudi koji su ostvarili kontinuitet crnogorske kinematografije. To je prepoznato van granica Crne Gore. Bilo bi lijepo kad bi crnogorsko društvo imalo više sluha za svoje autore.

( Jelena Kontić )