Danski Alkatraz na Kosovu

Rukovodstvo zatvora i dio rukovodećeg osoblja doći će iz Danske, ali će većina zatvorskih službenika, njih oko 200, biti Kosovari, rekao je Murići. Plate će, navodi list, biti kao prosječne na Kosovu, kako bi se „spriječila zavist“, ali će zatvorenici biti tretirani po danskom zakonu i danskim pravilima

8996 pregleda1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Danska želi da iznajmi zatvor na Kosovu za smještaj zatvorenika koji čekaju na deportaciju. Naime, stotine ćelija u toj maloj balkanskoj zemlji su prazne, piše „Frankfurter algemajne cajtung“.

„Stranci koji su u Danskoj pravosnažno osuđeni na zatvorsku kaznu i naknadnu deportaciju u svoje zemlje porijekla, trebalo bi ubuduće kaznu da služe na Kosovu“, piše njemački dnevnik Frankfurter algemajne cajtung i dodaje da je to „predviđeno sporazumom koji su krajem aprila potpisale vlade dveju zemalja“.

List navodi da je to „jasan signal“ strancima koji su počinili krivično djelo u toj zemlji i dobili rješenje o deportaciji: „Vaša budućnost nije u Danskoj, tako da tamo ne treba da služite ni zatvorsku kaznu.“

Zatvorenici u zamjenu za solarnu energiju

U tekstu se naglašava da su Kopenhagen i Priština još u decembru 2021. potpisali deklaraciju o namjerama o transferu zatvorenika.

„Ugovor će važiti pet godina sa mogućnošću produženja za još pola decenije. Kosovo bi za to vrijeme od Danske dobilo 210 miliona eura“, piše list i napominje da Kosovu planira veliki dio tih sredstava da uloži u „širenje obnovljivih izvora energije“.

„Dakle, zatvorenici u zamjenu za solarnu energiju.“

Frankfurtski dnevnik prenosi navode vlasti u Prištini koje kažu da je na Kosovu prazno do 700 ćelija. Ističe se da to potvrđuju i nezavisne institucije. To se na primjer pominje u izvještaju „Komiteta za prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja“, institucije pri Savjetu Evrope.

Na Kosovu nema torture

Napominje se da je delegacija komiteta krajem 2020. godine obavila inspekcije na Kosovu i zaključila da prenaseljenost nije problem u kosovskim zatvorima. Takođe se došlo do zaključka da „na Kosovu nema političkih zatvorenika i da tamo nema torture, za razliku od Rusije ili Turske, koja je članice Savjeta Evrope“.

Autor teksta se zatim pita odakle to da su zatvori na Kosovu prazni? „Zlonamjerni bi možda mogli da tvrde da su kosovski zatvori prazni, jer su svi domaći kriminalci ionako u zapadnoj Evropi“. Ali, Alban Murići, savjetnik kosovske ministarke pravde za njemački list objašnjava.

„Upražnjena mjesta imaju veze s lošim planiranjem prethodnih vlada. Prije pet-šest godina naši zatvori su bili pretrpani. Tada su izgrađena još dva, svaki sa kapacitetom od po 650 zatvorenika. Kao rezultat toga, stvoreno je više zatvorskih mjesta nego što je Kosovu, s populacijom manjom od dva miliona ljudi, zapravo potrebno.“

Uslovi danski, plate kosovske

U tekstu se kaže da se jedan od novih zatvora nalazi u Gnjilanu, gradu na istoku Kosova u blizini granice sa Srbijom i Sjevernom Makedonijom, koji ima 300 mjesta. Prema dogovoru s danskom vladom, on će se ubuduće koristiti samo za zatvorenike prebačene iz Danske.

„Rukovodstvo zatvora i dio rukovodećeg osoblja doći će iz Danske, ali će većina zatvorskih službenika, njih oko 200, biti Kosovari“, objašnjava Murići.

List napominje da će lokalni službenici imati plate kao i ostali građani na Kosovu kako bi se „spriječila zavist“.

„Ali, zatvorenici će biti tretirani po danskom zakonu i danskim pravilima.“

Tako će zatvor u Gnjilanu da bude neka vrsta danske eksklave na Balkanu, samo sa kosovskim personalom. A da to nije usamljen slučaj, list pominje primjer Belgije i Norveške, koje su na nekoliko godina iznajmljivale ćelije u Holandiji, kako bi uspjele da smjeste sve svoje zatvorenike.

Kako će zatvorenici primati posjete?

Frankfurter algemajne cajtung takođe se pita kako će se regulisati pravo zatvorenika na posjete. Jer, „prema evropskim konvencijama, zatvorenici treba da budu smješteni u blizini svojih rođaka kako ne bi sebe gledali kao društvene autsajdere, već imali motivaciju da budu rehabilitovani. Sa stanovišta Kopenhagena, međutim, taj aspekt je izostavljen u slučaju dansko-kosovskog sporazuma, jer su zatvorenici koji će biti prebačeni na Kosovo upravo oni koji neće biti integrisani u dansko društvo, već će biti deportovani i trajno udaljeni iz njega.“

No, Murići u intervjuu za frankfurtski list kaže da će se i to regulisati i da će rođaci zatvorenika koji žive u Danskoj moći da dolaze u posjetu, ali naravno ne svake nedjelje.

„Ali, oni bi mogli da na svaka dva meseca dođu na po tri dana.“

Naglašava da će za susrete rodbine i zatvorenika biti izgrađeni „posebni objekti“.

„Da li će ta pravila proći pred Sudom za ljudska prava, i ko će plaćati troškove putovanja – to su pitanja koja Kosovo prepušta da na njih odgovori danska vlada.“

„Sve što ima veze s deportacijama mora da se uradi iz Danske"

List dodaje da je Murići vrlo jasan kada je riječ o jednom drugom pitanju.

„Neke od izjava danske vlade o sporazumu mogu se shvatiti tako kao da znače da Danska prebacuje strane kriminalce na Kosovo da ih nikada neće pustiti nazad u zemlju, prepuštajući kosovskim vlastima da ih deportuju nakon što im se pritvor završi".

Ali to nije slučaj i Murići jasno kaže: ’Obaveza deportacije ostaje na Danskoj. Kosovo nije preuzelo nikakvu odgovornost za to’.“

Drugim riječima, zatvorenici bi trebalo da se sa Kosova u Dansku vrate prije isteka kazne.

„Sve što ima veze s deportacijama mora da se uradi iz Danske“, rekao je Murići i istakao da je Priština „o tome veoma vodila računa tokom pregovora“.

Pri tom je sporazum vremenski ograničen i „sprdnju sa poslovnim modelom Alkatraz“, savjetnik kosovske vlade odbacuje kao neopravdanu. Murići kaže da je sporazum sa Danskom „prvi i posljednji takve vrste“.

Autor teksa na kraju zaključuje da nije sigurno da će sporazum u kosovskom parlamentu dobiti neophodnu dvotrećinsku većinu.