Kriptovalute za početnike: Šta je digitalno zlato i kako funkcioniše?

Satoši Nakamoto pseudonim je osobe koja je 2009. godine kreirala kriptovalutu bitkoin, kao odgovor na veliku finansijsku krizu koja je uzdrmala najpoznatije svjetske berze godinu ranije, a koja je pokazala sve slabosti tradicionalnog finansijskog sistema.

Više od deset godina kasnije kriptovalute su zaludjele svijet sa potencijalom da izvrše potpuno evoluciju novca kakvog danas poznajemo, koji se vremenom transformisao, nakon razmjene dobara i proizvoda, u kovani, zatim u papirni, a onda do danas u širom rasprostranjene bankovne kartice.

Kriptovaluta su, po pojednostavljenoj definiciji, digitalne valute koje su izrađene u obliku kompjuterskih kodova oslanjajući se na kriptografiju koja obezbjeđuje anononimnost, bezbjednost prilikom transakcija, kontrolu. Na hiljade računara sa specijalnim softverima koji se takmiče između sebe kreiraju kriptovalute, potvrđujući transakcije i puštajući u sistem jedinice stvarajući novu vrijednost.

Napori da se stvore digitalne valute na koje politike svjetske ekonomije neće imati uticaj trajale su decenijama, no jedan od razloga neuspješnih pokušaja leži u činjenici da nije bilo moguće izbjegnuti treću stranu – posrednika, koji je verifikovao i omogućavao transakcije.

Upravo pojavom misteriozne osobe ili osoba pod alijasom Nakamoto, čiji identitet/i nikada nisu utvrđeni, kreirana je “bijela knjiga” bitkoina, ključni temelj sistema čija je svrha isključivanje pravila nametnutih od strane banaka.

Bitkoin je ujedno od tada postao i ostao najpoznatija i najvrijednija kriptovaluta, iako je njihova cifra dostigala petocifren broj.

(De)centralizacija

Kada je pojavom bitkoina riješen pomenuti problem posrednika u transakcijama kriptovalute su dobile svoje glavno svojstvo – decentralizaciju.

Tada, a i u velikoj mjeri i danas, finansijskim svijetom dominira centralizovani sistem.

To znači da je novac centralizovan, na način da se u središnjem dijelu uglavnom nalaze centralne banke, koje štancuju novac, kontrolišu tokove i određuju vrijednost novca, te se tako oko njih sve vrti. Sistem u kojem je prisutan jedan autoritet koji nadzire sve ostale.

Upravo takav sistem zaobilaze kriptovalute kroz “direktnu” (peer to peer) mrežu.

Takva mreža je sastavljena od gotovo bezbroj čvorova, gdje svaki čvor predstavlja čovjek, odnosno njegov peer to peer softver koji daje na raspolaganje sistemu. Taj čvor u neposrednom kontaktu formiraju različiti korisnici koji koristi sličan softver, ali su oni povezani i sa svim ostalim korsnicima, nezavisno gdje se oni nalaze. Za razliku od centralizovane mreže, ovako postavljen sistem uvijek postoji i funkcioniše, nevezano za slučaj da neki čvor (softver) pukne/nestane, jer nijedan čovjek ne može ugroziti postavljenu mrežu.

Inače, Nakamoto je dizajnirao sistem tako da ukupan broj bitkoina neće preći 21 milion, od čega je oko 90 odsto već izrudareno. Pošto je oko dva miliona bespovratno izgubljeno, ostalo je isto toliko da se izrudari, što znači, uzmemo li današnju vrijednost jednog bitkoina da ukupna potencijalna vrijednost svih premašuje 500 milijardi eura.

Blokčejn i rudari

U centralizovanom sistemu onaj ko je glavni (u centru) organizuje pravila i održava sistem. Međutim, u decentralizovanom sistemu svi zajednički rade kako bi sistem funkcionisao, a njega održavaju “rudari” kroz upotrebu specijalizovanih hardvera, koji daju kao resurs kako bi se otvorena (open source) mreža održavala. Kao nagradu za održavanje rudari dobijaju bitkoin, a nagrada je srazmjerna jačini hardvera koji koriste.

Sve se to dešava u tehnologiju poznatoj pod imenom “blokčejn” (lanac blokova).

Bločkejn predstavlja jednu veliku digitalnu knjigu sa ogromnom bazom podataka gdje se čuvaju sve informacije. Takva baza konstantno raste jer se sve transakcije pamte i bilježe nezavisno koliko se one blisko dešavaju. Svaki čvor (hardver) prati svaku akciju korisnika, pa je nemoguće izvršavati bilo kakve manipulacije. Informacije, odnosno baza podataka, dopunjuje se u blokovima koji se ređaju hronološki, a zajedno povezuju u kriptografskom lancu (chain), koje nije moguće izmijeniti niti izbrisati.

Obaveza svakog čvora (hardvera) u mreži je da prilikom transakcija validira informaciju kako bi se ona proslijedila dalje, kako niko ne bi zloupotrebljavao sistem kroz lažne adrese i vrijednosti. Osobe koje rade to nisu rudari, već se nazivaju “nodovi” a koriste softver koji je prilagođen validaciji i bazi transakcija, kako bi se znalo ko koliko i kome može da pošalje.

Onda nastupaju rudari koji se na neki način grabe oko validiranih transakcija, koji se nalaze u digtalnom međuprostoru, kako bi ih prvi spakovali u pomenute blokove kroz kriptografske hash funkcije. Rudar koji prvi spakuje naredni blok i potvrdi transakciju (nodovi validariju) dodjeljuje sebi 6,25 bitkoina (BTC valuta). Takav pristup se naziva “dokaz o radu” (proof of work). Treba napomenuti da se nagrada za prvi napravljeni blok na svake četiri godine dijeli na pola, pa se stoga procjenjuje da će posljednji bitkoin biti izrudaren 2140. godine.

Gdje su čuvaju kriptovalute?

Kriptovalute se čuvaju u bitkoin novčanicima (walletima). U decentralizovanom svijetu kriptovaluta račun nije vezan za lične podatke kao kod banaka, već za adresu koja je u stvari privatni ključ, koja suštinski predstavlja alfanumerički niz znakova, odnosno dugačku šifru. Taj privatni ključ omogućava transakcije bitkoina, ali i vlasništvo nad njima. Dakle, vlasnik bitkoina nije osoba sa imenom i prezimenom, već onaj koji ima specijalizovani privatni ključ.

Upravo zbog toga što vlasništvo nad bitkoinima obezbjeđuje privatni ključ, veliki broj bitkoina je zauvijek izgubljeno, jer su neki jednostavno zaboravili šifru.

Privatni ključ korisnicima daje anonimnost, što mnogi ističu kao prednost kriptovaluta, ali upravo takvu “prednost” su koristili i mnogi ljudi sa one druge strane zakona. Bitkoini su ekspanziju doživjeli upravo među kriminalnim klanovima koji su anonimnost koristili za trgovinu ilegalnim oružjem i aktivnostima na crnom marketu na “Silk Road” sajtu. Međutim, nakon pada tog marketa 2013. godine bitkoin je nastavio da raste i tako demantovao mnoge navode da mu je jedina svrha bila povezana sa kriminalnim aktivnostima.

Ethereum

Pored bitkoina, na svijetu postoji više od deset hiljada kriptovaluta. Napraviti novu kriptovalutu suštinski nije teško, jer su sve bazirane na otvorenom sistemu (open source), što znači da je dovoljno izmijeniti par redova izvornog koda. No, mnogo teže od toga je napraviti vrijednu kriptovaluta, jer iako mnoge koriste i napredniju tehnologiju od bitkoina, koja je najprimitivnija, procjenjuje se da vrijednost više od 60 odsto ukupnih kriptovaluta pripada bitkoinama.

Svakako pored bitkoina najpoznatija i najvrijednija kriptovaluta na svijetu je ethereum, a njegova valuta ether vrijedi oko dvije hiljade. Ova valuta je crnogorskoj javnosti postala šire poznata kada je njen inicijalni osnivač Vitalij Buterin nedavno, na poziv prethodnog ministra finansija Milojka Spajić, boravio u Podgorici.

Ethereum na sopstvenoj blokčejn tehnologiju koristi drugačiji sistem u odnosu na bitkoin, pa je gotovo nemoguće istim hardverom rudariti te dvije kriptovalute.

Ključna razlika je što primarna svrha ethereuma nije digitalni novac, već infrastrukturna platforma koja nudi razne usluge.

Tako da umjesto da vi sami pravite svoju skupu infrastrukturu i sakupljate resurse pokušavajući da riješiti složene jednačine za provjeru transakcija, te resurse pruža ethereum kako bi mogli napraviti bilo koju uslugu na blokčejnu, po principu ti imaš ideju (pametni ugovor), ja je sprovodim u djelo (uz pomoć infrastrukture i mašina). Na taj način se struja ne troši u onoj mjeri u kojoj je to slučaj sa bitkoinima.

Ethereum za razliku od bitkoina ide korak dalje, jer on ničim nije ograničen (bitkoina ima 21 milion). Pristup koji koristi ethereum zove se “dokaz zaloga” (proof of stake), pa tako osoba može rudariti ili potvrditi transakcije u bloku na temelju toga koliko kovanica posjeduje. Što više kovanica osoba drži, to će imati više “rudarske moći”, nagrada je tri etera koja se dodjeljuje kada se blok doda u blokčejn, a koja se neće nikada prepoloviti kao što je slučaj kod bitkoina. Da bi vaša transakcija bila uspješna, morate ipak imati određenu količinu etera, koje dajete kao zalog.

Kod “proof of work” principa zarada je srazmjerna snazi hardvera koji predstavlja vaš rad, a kod “proof of stake” principa je srazmjerna količini novčića koja je već stečena, što recimo odgovora podjeli dobitka prema akcionarima jedne kompanije, gdje dobitak zavisi od broja akcija.

Dakle, vrijednost bitkoina je ona koja se neki način podrazumijeva i koja je nerazdvojno spojena sa ostalim korisnicima, dok se vrijednost ethereuma dobija na infrastrukturnoj platformu zbog koje drugi ljudi mogu praviti svoje usluge i proizvode drastično lakše, nego kada bi radili samostalno.

Najpoznatija usluga ethereum mreže je stvaranje i izgradnja “pametnih ugovora” (smart contracts) koji korisnicima omogućavaju da realne stvari iz života prepišu u programske kodove uz pomoć valute ether, kako bi se njhovo praćenje automatizovalo i pojednostavilo. Pametni ugovor korisnicima omogućuje razmjenu gotovo svega što ima vrijednost: dionice, novac, nekretnine itd.

Ministar Spajić ranije je najavio da bi u ovoj oblasti Crna Gora mogla uspostaviti novi stub ekonomije, kroz izradu arbitražnog suda koji bi treba da pomaže pri izvršenju pametnih ugovora, a koji bi, kako je kazao, bio među najboljim u svijetu.

Koliko je to struje?

Naučnisi sa Kembridža su procijenili da je godišnja potrošnja bitkoina 121,36 teravat sati (TWh), što je više struje nego što potroši Argentina, prenio je BBC.

To znači da kada bi sve bitkoin rudare spojili u jednu državu, takva država bi bila među top 30 najvećih potrošača struje na svijetu.

Procjene govore da svaka bitkoin transakcija utroši oko 1.173 kilovat sata (kWH) elekrtične energije.

Radi upoređivanja, koji je to red veličina, crnogorsko prosječno domaćinstvo na mjesečnom nivou potroši između 400 i 600 kWH.

Zbog toga posljedično rudaranje kriptovaluta predstavlja ujedno i veliku prijetnju životnoj sredini, te je stoga u mnogim zemljama zakonom zabranjeno, što nije sprečavalo godinama Kineze da osim polja pirinača razvijaju čitava postrojenja hardvera koji rudare bitkoin.

Tokeni

U posljednje vrijeme sve se više govori o tokenima, koji su samo jedan od mnogobrojnih spektara usluga koje pružaju kriptovalute.

Oni nemaju svoju infrastrukturu, već koriste (parazitiraju) blokčejn neke druge kriptovalute, uglavnom ethereum. Tokeni su uvedeni kako bi se razvijali mnogi biznisi koji nemaju osnovni kapital, na sličnom principu koji je poznat kao crowdfunding platforma, uz male razlike.

To u praksi funkcioniše na način da vam neko pozajmi novac (token) kako bi razvili sopstvenu biznis ideju uz obećanje da ćete taj novac (token) vratiti kada uspješno realizujete projekat. U slučaju da se to desi, vraćate novac (token) ulagaču, koji onda vrijedi značajno više nego kada je bio pozajmljen, a koji se može koristi isključivo na vašem uspješnom biznis modelu.

Takvu postavku koristili su mnogi kako kako bi izigrali povjerenje investitora. Jedna od najpoznatijih poncijevih šema “One coin” generisala je na taj način novac vrijedan četiri milijarde dolara, a po sličnom principu su funkcionisale aplikacije “TRX” i donekle “CheilWorldwide”, koje su nedavno postale nefunkcionalne, a na čiji biznis model su se “upecali” i mnogi crnogorski građani.

Promjenljiva vrijednost

Vrijednost bitkoina se temelji na odnosu cijene i potražnje te se stoga ona mijenja na svakih pet minuta, pa je stoga njegova mjera vrijednosti ujedno i najveća mana. Bitkoin danas vrijedi oko 28,6 hiljada eura, dok je na istorijskom maksimu prethodne godine vrijedio više od 60 hiljada dolara.

Međutim, kao čuvar vrijednosti bitkoin se na duže staze dobro pokazao, jer mu ona uglavnom raste, te ga stoga njegovi vlasnici dugo čuvaju. Najveća prednost bitkoina je da ga ljudi koriste kao sredstvo razmjene, jer se lako i brzo prenosi, a svaka vrijednost se bilježi, te ga je stoga nemoguće falsifikovati.

Bitkoin su kao sredstvo plaćanja prihvatile mnoge poznate svjetske kompanije, poput Microsofta, PayPala, Starbucksa i drugih. Poznat slučaj kupovine bitkoinima u Crnoj Gori se desio marta prethodne godine kada je preko digitalne platforme Seljak.me prodata prva krava plaćena ovom valutom.

( Ivan Ivanović )