Najrađe bih nizala samo bisere i sedef
Rođena Rožajka Anela Radojičić sa četvorogodišnjom kćerkicom Zarom u Nikšiću stvara maštalicu nazvanu “ZAR”
Elegancija je jedina ljepota koja nikada ne prolazi, govorila je Odri Hepbern.
Slično razmišlja i Rožajka Anela Radojičić koja sa četvorogodišnjom kćerkicom Zarom stvara maštalicu nazvanu “ZAR” (Zara, Anela, Radojičić). U toj maštalici ima svega - šnalica, trakica, kruna, ukrasa, kapa, šalova, nakita...
”Nisam od onih koji bi po svaku cijenu pratili modu. Bitno mi je da ono što stvaram odiše elegancijom, da je u nekom trenutku i buntovno, a opet u drugom slatko kao dječiji osmijeh”, kaže kreativka koja je, zbog ljubavi, Rožaje zamijenila Nikšićem.
”Dolazim iz Rožaja, malog mjesta velikog srca. Nikšić sam posjećivala u toku studiranja jer su u njemu studirali moji prijatelji. Uživala sam upoznajući grad okružen nevjerovatnom prirodom. Nisam ni sanjala da ću u njemu pronaći ljubav i ostati”.
Jedan Aleksandar joj je zarobio srce, a prije skoro četiri godine obasjala ih je svjetlost zvana Zara.
”Zara znači svjetlost, i tako i bi. Moj život je obojila najljepšim bojama. Postala je moja inspiracija da stvaram različita ‘djela’, ako mogu tako reći”.
Ljubav prema ručnom radu gaji od ranog djetinjstva.
”Sjećam se kada sam sa nanom šila na mašini, plela. Mama je takođe plela. Sve su žene tada uglavnom heklale, a ja sam već u srednjoj školi plela sebi džempere, šila suknje”.
Nije joj samo ručni rad išao od ruke. Bila je dobra i sa kičicom i maštala je o tome da nakon srednje škole upiše modni dizajn ili likovnu umjetnost. Ali...
”Tada baš i nije bilo popularno biti modni dizajner ili slikar i odluka je pala na Pravni fakultet. Nažalost, nisam završila započete studije, mada bih voljela da to privedem kraju. Kada je došla Zara, kako u Nikšiću nijesam mogla da nađem posao, a nijesam željela da putujem za Podgoricu i ostavljam bebu, odlučila sam da moj maleni hobi valorizujem i da pokušam da ga pretvorim u biznis. Počela sam od ukrasa i vijenaca za prvu Novu godinu sa Zarom, a zatim su krenule mašnice, trakice, pletene kape, šalovi... Nakon mašnica, došla sam na ideju da se oprobam u nakitu i nevjerovatno koja je potražnja za ručno rađenim komadom nakita”, kaže Anela koja je dar za umjetnost naslijedila od oca i sigurna je da sva njena kreativnost kreće odatle.
Uz Zaru, inspiracije joj ne fali, ali ni pomoći, jer malena princeza odavno drži makaze, vješto niže ogrlice i pokušava da plete. Tu je i Aleksandar, uvijek spreman da podrži svoje dame, jer bez njega “ZAR” ne bi bio kompletan.
”Mi smo mali, ali odabrani tim i sa puno ljubavi radimo na svemu. Iako sam mnogo puta htjela da odustanem, uz podršku pravih prijatelja još sam tu i imam još mnogo toga u planu”, sa osmijehom kaže šarmantna kreativka.
Nakit koji radi namijenjen je svim uzrastima, koristi razne materijale, a da, kako kaže, ima mogućnost za nesmetanu nabavku repromaterijala, ističe da bi radila samo bisere i sedef.
”Tu su ogrlice za svaki dan kao i za posebne prilike. Materijal koji se sada plasira i zanimljiv je i djeci i odraslima su polimer i kašaste perle, zatim slatkovodni biseri, sedef, drvene, staklene češke perle, kamene, razni zanimljivi privjesci koji daju ‘začinsku’ draž nakitu”.
Priznaje da često odustane od prodaje neke ogrlice, jer se, skoro po navici, “zaljubi” u svaki novi rad. Redovno prati modne portale i gledajući ih rađaju se nove ideje, dok stare dobijaju svježiju formu. Najviše je, kaže, oduševljavaju Ruskinje i njihovi radovi. Od kada izrađuje nakit voli sve boje, a trudi se da ono što stvara bude u znaku ljubavi, osmijeha, sunca.
”Danas je teško ostati autentičan. Tržište je puno kreativaca, ali ipak mislim da svi mi ostavljamo svoj pečat, koliko god on bio mali”, kaže Anela koja je uvijek spremna da prihvati i realizuje dobre ideje koje joj drugi predlože, kao i da drugima ostvari snove i uradi modni detalj baš onakav kakav bi željeli da imaju.
”Dešava se da mi mame šalju fotografije haljine da uradim mašnu, rajf… Njihovo oduševljenje i fotografije koje mi pošalju su moja neizmerna radost. Njihove pohvale mi puno znače i srećna sam što smatraju da stvaram magiju”.
Smatra da osoba određuje nakit, a ne nakit osobu.
”Ona to mora da iznese, kao i garderobu”, kaže Zarina mama.
To je “titula” kojom se najviše ponosi pa se upravo tako i “potpisuje” – “S ljubavlju Zara i mama”.
”Moda je za mene odraz stanja uma i samim tim mijenja se kao i naše misli”, zaključuje Anela.
Sudeći po onome što stvara, njene misli su u skladu sa imenom njene kćerkice - “i bi svjetlost”.
Do snova se može doći i malim koracima
Plasirati bilo šta na tržištu, smatra Anela, nije lako, jer ponuda je velika.
”Mnogi kreativci su izvanredni. Da bi bio zapažen na tržištu treba mnogo truda, originalnosti i novca. Ja sam počela sa deset eura. Što se tiče zarade o tome još ne mogu da govorim, jer se ne vidi od ulaganja. Ali, nadam se tome u ovoj godini”, sa osmijehom kaže Anela.
Ženama poručuje da pronađu svoju kreativnu stranu i rade na njoj.
”Ništa ne može preko noći, ali se i malim koracima može doći do svojih snova”.
Najviše voli da stvara za djevojčice
Uz osmijeh priznaje da joj je izazov bio da isplate kapu koju do tada nije radila, da je detaljista i samokritična.
”Trebalo je vremena, ali uvijek sam zahvalna na tim izazovima. Oni me nauče da mogu i umijem”.
Da li zbog Zare, ili zbog neodoljivosti kojom malene princeze zrače, Anela najviše uživa dok stvara za njih.
”Volim i nakit da radim, ali istinsko zadovoljstvo je upravo rad na ukrasima za kosu malih princeza. Uskoro će biti još mnogo toga upravo za njih, ali neću još da otkrivam”.
Sve kreće od Koko Šanel i Pariza
Ne dvoumi se mnogo kada treba da odabere modne uzore i grad koji je opčinio.
”Uzor mi je Koko Šanel i naravno, nakon nje, Lagerfeld. Uzor za nakit je Zoa Barbakadze. Pariz je grad u koji sam se zaljubila. Imala sam priliku da ga posjetim kao model frizera Zorana Vukčevića”.
( Svetlana Mandić )