Karlova nagrada: Žene koje su stale na crtu Lukašenku
"Čast mi je da sa svojim narodom idem ovim putem slobode i promjena", poručila je Kolesnikava iz zatvora
Na predsjedničkim izborima 2020. su Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikova i Veronika Cepkala istupile protiv predsjednika Bjelorusije i time promijenile zemlju. Sada im se u Ahenu dodjeljuje Karlova nagrada.
Na njihove predizborne skupove dolazile su hiljade ljudi širom zemlje. U zemlji i svijetu postale su simbol borbe za demokratiju. Time su Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikava i Veronika Cepkala postale najvažniji protivnici moćnog bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.
Još početkom 2020. je izgledalo da će Lukašenko, koji vlada već 26 godina, na predsjedničkim izborima u avgustu bez problema dobiti i šesti predsjednički mandat. Međutim, on je potcijenio izbijanje pandemije, nezadovoljstvo u Bjelorusiji je poraslo.
U takvim okolnostima se na izborima kandiduju bankar Viktor Babarika, bloger i preduzetnik Sergej Tihanovski i bivši direktor tehnološkog parka Valerij Cepkala. Međutim, na izbore nijesu izašli.
Babarika i Tihanovski su uhapšeni i osuđeni na dugogodišnju robiju, a Cepkala je uspio da pobjegne iz zemlje. Umjesto njih uskočile su Marija Kolesnikava, bliska saradnica Babarika, te Svetlana Tihanovskaja i Veronika Cepkala umjesto svojih muževa.
Ovaj trio je zajednički radio na kandidaturi Tihanovskaje sa ciljem da u Bjelorusiju donesu demokratski preokret.
Represija umjesto slobode
U predizbornoj kampanji Tihanovskaja je obećala oslobađanje svih političkih zatvorenika i nove fer izbore. Kolesnikava je govorila o nužnosti demokratskih promjena, izražavajući ono što su hiljade ljudi mislile.
Poslije izbora su objavljeni zvanični rezultati: 80 odsto Lukašenko, 10 odsto Tihanovskaja. To je bio povod da ljudi u mnogim gradovima izađu na ulice. To su bile najveće demonstracije u istoriji zemlje. Trajale su tri mjeseca - mase su protestovale protiv izborne krađe i nasilja.
Ali vlast je brutalnom silom ugušila proteste. Represija traje sve do danas. Broj političkih zatvorenika popeo se na 1.200, a preko 300 nevladinih organizacija je zabranjeno. Nezavisni mediji su mogli jedino još da nastave rad iz inostranstva.
"Nijesam političarka i ne treba mi vlast"
Pre 2020. Tihanovskaja je, prema sopstvenim rečima, bila apolitična. Radila je na Pedagoškom univerzitetu kao prevoditeljka sa engleskog, posvetila se podizanju dece. Rekla je da joj je porodica oduvek bila na prvom mestu.
Ali kada su joj uhapsili muža, ona je odlučila da ga podrži time što će se sama kandidovati. Bila je iznenađena kada su joj dozvolili da se kandiduje: "Nijesam političarka i ne treba mi vlast. Ali moj muž je iza rešetaka. Morala sam da sklonim decu na sigurno i odustala sam od mirnog života", rekla je u avgustu u Minsku pred 60.000 ljudi.
Posle izbora je morala da se povinuje pritisku beloruske službe državne bezbednosti i da zemlju. Od tada živi u glavnom gradu Litvanije Viljnusu, odakle kao liderka opozicije nastavlja borbu protiv Lukašenkovog režima.
Pocijepala pasoš da ostane u Bjelorusiji
Marija Kolesnikava profesionalno svira flautu. U Štutgartu je nastavila da studira muziku od 2007. Deset godina kasnije vratila se u Bjelorusiju.
U Minsku je radila u kulturnom centru čije je otvaranje podržao Viktor Babarika. Ona je 2020. vodila njegov predizborni štab. Kada su njega spriječili da se kandiduje, Kolesnikava je odlučila da podrži kandidaturu Tihanovskaje.
Za nekoliko mjeseci se muzičarka i menadžerka u kulturi pretvorila u harizmatičnu političarku. Septembra 2020. su je nepoznati ljudi oteli, sljedećeg dana se pojavila na bjelorusko-ukrajinskoj granici. Tjerali su je da pređe granicu. Ona je pocijepala pasoš kako ne bi mogla da izađe iz zemlje. Izašla je iz automobila i vratila se nazad.
Uhapsili su je i kasnije osudili na 11 godina zatvora. Ne kaje se zbog svoje odluke: "Čast mi je da sa svojim narodom idem ovim putem slobode i promjena", poručila je ona iz zatvora.
Od informacione tehnologije do politike
Veronika Capkala je bila menadžerka međunarodne firme iz oblasti informacione tehnologije. Nakon što je njen muž objavio da će se kandidovati za predsjednika, pratila ga je na putovanjima i bila prisutna na konferencijama za medije.
Kada su ga spriječili da učestvuje u trci za predsjedničko mjesto i ona je podržala Tihanovskaju. "To je bio srećan dan kada smo se udružile", rekla je ona i dodala da je to primjer kako se lične ambicije mogu staviti u drugi plan, uprkos različitim mišljenjima o tome kako bi trebalo da izgleda zemlja u budućnosti. Ona se vratila poslu u svojoj branši i podržava Fondaciju bjeloruskih žena.
Obrazloženje za dodjelu Karlove nagrade
Direktorijum nagrade vidi u ove tri žene "jedinstven uzor borbe protiv diktature, ugnjetavanja i države koja ne priznaje pravo". Nagrada se dodjeljuje zbog "hrabrog angažovanja za slobodu, demokratiju, za očuvanje ljudskih prava i time za evropske vrijednosti".
Karlova nagrada dodjeljuje se od 1950. za zasluge za ujedinjenje Evrope. Među prvim laureatima bili su Vinston Čerčil i Konrad Adenauer. Tokom decenija nagrada je dodjeljivana poznatim političarima i javnim ličnostima kao što su Vaclav Havel, Angela Merkel, Emanuel Makron, papa Franjo i drugi.
Svetlana Tihanovskaja, i Veronika Cepkala došle su u Ahen da prime nagradu, dok Mariju Kolesnikovu zastupa njena sestra Tatjana Homič.
( Deutsche Welle )