Čista petica za Murinja (INFOGRAFIK)

Mnogo je danas pjesnika u fudbalu. Ali, pjesnici ne osvajaju titule.

Zna to Žoze Murinjo. Uostalom, ovo je i njegova izjava, koja datira iz 2017. godine kada je sa Mančester junajtedom osvojio Ligu Evrope. Pet godina kasnije u petom evropskom finalu osvaja peti trofej - sinoć sa Romom u Ligi konferencija. Jedini je trener koji je osvojio Ligu šampiona, Ligu Evrope i Ligu konferencija. Prvi put poslije 2010. godine donio je evropsku titulu na Apenine - to je praktično period od Murinja do Murinja - Inter je 2010. osvojio Ligu šampiona, a sinoć pehar osvaja i Roma. Specijalni je oba puta bio na klupi.

Vratićemo se pet godina unazad, a onda i proći kroz jednu specifičnu karijeru...

Finale Lige Evrope 2017. godine nije bilo previše interesantno. Bez mnogo šansi, sa dugim loptama, sjeckanjem igre. Mančester junajted je bio bolji od Ajaksa (2:0) i osvojio posljednji trofej u klupskoj istoriji. Nekoliko mjeseci ranije "đavoli" su stigli do pehara i u Liga kupu, a sezonu su otvorili osvajanjem Komjuniti šilda. Prvi put u istoriji jedan menadžer Junajteda u debitantskoj sezoni dolazi do trofeja. Žoze Murinjo je na ljeto 2016. godine naslijedio Luja van Gala, sjeo u fotelju ser Aleksa Fergusona i ostvario jedan san - postao je menadžer Mančester junajteda.

"Šta mi znači ovaj klub? Ne mogu to da opišem riječima, klupu Junajteda želi svaki menadžer na svijetu, osjećam se specijalno. Ne, ovo nije moj posao iz snova, ovo je najbolji posao koji sam mogao da dobijem", rekao je Murinjo na predstavljanju.

Upravo je na "Old Trafordu" 9. marta 2004. godine svijet upoznao Žozea Murinja. Junajted i Porto su igrali revanš osmine finala Lige šampiona, Junajted je prvi meč izgubio 2:1, ali je u revanšu vodio 1:0, imao rezultat za četvrtfinale, a onda je u 90. minutu Koštinja postigao gol za Porto. Dok su igrači slavili, kamera je snimala Murinja kako skače sa klupe i trči duž aut linije, pokazujući navijačima Mančestera da ućute. Jedna velika era evropskog fudbala tada je zvanično počela...

Murinjo je te sezone osvojio prvu titulu u Ligi šampiona (upravo na današnji dan, 26. maja 2004. godine), a godinu ranije je sa Portom osvojio Kup Uefa i došlo je vrijeme za rastanak. Desetak dana kasnije prešao je u Čelsi...

"Nemojte me, molim vas, zvati arogantnim. Ja sam evropski šampion, specijalan sam", bile su prve riječi Murinja na Ostrvu.

Već na prvoj konferenciji po dolasku u Premijer ligu bilo je jasno da počinje nova era. Do tada menadžer nepoznat široj evropskoj javnosti, koji je prije toga vodio Benfiku, Leiriju i Porto bori se za svoje mjesto pod premijerligaškim suncem. Borba je često znala da preraste u sukobe (poput mnogih sa Arsenom Vengerom). Sa druge strane, rodilo se jedno prijateljstvo.

"Prepoznao sam Žozea Murinja kao moguću prijetnju na njegovoj prvoj pres konferenciji za novinare na kojoj se pojavio kao menadžer Čelsija 2004. godine", prisjetio se ser Aleks Ferguson u svojoj autobiografiji, a onda i dodao:

"Kakav mali bezobraznik."

Tih godina su Arsenal i Mančester vodili velike borbe, a onda je došao Portugalac i poremetio ravnotežu.

Ali za razliku od netrpeljivosti sa Vengerom, odnos Fergusona i Murinja bio je idiličan. Tadašnji menadžer Čelsija znao je da uoči meča na "Old Trafordu" Fergusonu donese bocu vina i pokloni je Fergiju. A niko kao Fergi ne voli dobro vino.

Sa Abramovičevim Čelsijem je u prvom mandatu osvojio dvije titule u Premijer ligi - vratiće se poslije karijere u Realu i osvojiti još jednu - ali je mnogo spekulacija izazvao rastanak 2007. godine. Nova destinacija bila je Italija i Inter.

Na prvoj konferenciji na Apeninima govorio je na italijanskom tvrdeći da jezik uči tek tri nedjelje. Potpisao je trogodišnji ugovor i sa Interom 2010. godine osvojio čuvenu "tripletu".

U tom trenutku kao najbolji trener na svijetu (zvanično proglašen 2010. godine) dobio je priliku da vodi i najbolju ekipu na svijetu - Real Madrid. Stigao je 28. maja 2010. godine. Karijera je bila na vrhuncu, više nije morao da se dokazuje. Sada je izazov postao da se održi na vrhu. A to je veoma teško.

U Španiji je našao novog "neprijatelja" - Pepa Gvardiolu. Barsa i Real su dva velika kluba, a Murinjo i Gvardiola, u tom trenutku, dva najbolja trenera na svijetu.

Jedna liga i Kup sa Realom - skromno i za trenera i za klub. Tada je priznao da je sezona 2012/2013 najgora u njegovoj karijeri. Nekoliko dana kasnije spakovao je kofere, sporazumno raskinuo ugovor i otišao tamo gdje se najbolje osjećao - u Čelsi i Premijer ligu.

Vodio je Čelsi od 2013. do decembra 2015. godine, a onda ispunio san i došao na "Old Traford". Ali u post Fergusonovoj eri nije baš prijatno biti menadžer Junajteda, a Portugalac je pokušao sa tim da se izbori. Bezuspješno.

Ispostaviće se da je Murinjo posljednji menadžer koji je osvojio neki pehar sa Junajtedom. Presudio mu je poraz od Liverpula u decembru 2018. godine. Nakon njega došao je Ole Gunar Solskjer, potom Ralf Rangnik... Rezultati Junajteda sve govore.

U međuvremenu počeo je da radi kao televizijski komentator, analitičar. Sve glasnije su bile poruke da je došao kraj jednoj karijeri, da nikada više neće osvojiti titulu. Osporavana je njegova fudbalska filozofija...

Čovjek koji je zanat učio od Bobija Robsona nije odustajao - krajem 2019. naslijedio je Maurisija Poketina i, na iznenađenje mnogih, preuzeo Totenhem.

U drugom londonskom klubu nije uspio, možda je bila i greška što je uopšte tu došao, i kritičari su sa velikim oduševljenjem dočekali otkaz koji mu je uručen poslije 17 mjeseci. A onda se vratio na Apenine.

Vijest da Murinjo preuzima Romu odjeknula je četvrtog maja prošle godine. Naslijedio je Paula Fonseku i ponovo se našao u centru pažnje. A to najviše voli.

Grafiti Murinja na skuteru osvanuli su u Rimu. "Vučica" odavno nije imala trenera takvog kvaliteta, sposobnog da kreira šou. I na terenu i van njega.

Nije u Rimu bilo idealno, oborio je neke negativne, lične rekorde - prvi put je njegova ekipa primila tri gola na poluvremenu (protiv Intera), potom je Roma primila čak šest pogodaka od norveškog Bode Glimta, prvi put u karijeri je izgubio meč na domaćem terenu u Seriji A (poraz od Milana)... Bilo je tu i sukoba, kontroverzi, briljirao je na konferencijama za medije, a onda je i zaplakao. Nakon pobjede u revanšu polufinala Lige konferencija nad Lesterom u suzama je ušao u tunel "Olimpika".

„Kada radite u Rimu, kada živite u Rimu, kada dišete Rim, onda znate da je ovo pravi klub našeg grada. Od prvog dana otkad sam ovdje osjećam da je ovo velika stvar. Međutim, nijesmo imali mnogo pobjeda i mnogo finala u istoriji ovog kluba. Istorija nije povezana sa društvenom dimenzijom“, izjavio je po završetku meča Murinjo.

Uslijedilo je i finale u Tirani - 18 godina od trofeja u Ligi šampiona sa Portom. Tačno 18 godina da njegova ekipa nije primila gol u finalima - Porto - Monako 3:0, Inter - Bajern 2:0, Mančester junajted - Ajaks 2:0 i Roma Fejnord 1:0. Posljednji igrač koji je Murinjovoj ekipi dao gol u finalu evropskog takmičenja bio je Henrik Larson u finalu Kupa Uefa 2003. godine. Od tada je "autobus parkiran".

U Tirani još jedno "murinjovsko" finale - gol pa onda defanziva. Ali kao što je Murinjo rekao nakon osvojenog trofeja u ovom takmičenju sa Mančester junajtedom:

"Mnogo je danas pjesnika u fudbalu. Ali, pjesnici ne osvajaju titule."

Ispružena ruka i broj pet - pet finala. Pet titula. Čista petica. Vječnost.

( Savo Njunjić )