Mostove grade pjesmom

Avital zna melodiju, ali još mora da nauči tekst. Petnaestogodišnja Jevrejka iz Izraela uvježbava pjesmu „Daj da krenemo“ (Khallina Nimshi), iako ne govori arapski. A Jasmin zna tekst te pjesme, arapski je njen maternji jezik.

Njih dvije, zajedno sa još 13 djevojčica i dejčaka pjevaju u Jerusalimskom horu mladih. Imaju probe jednom nedjeljno u jednoj školi u Zapadnom Jerusalimu. Među njima ima Jevreja, hrišćana i muslimana, neki govore hebrejski, a neki arapski. Zato je s njima uvijek i prevodilac.

„Oni nam objašnjavaju o čemu se radi u pjesmi da bismo mogli da ojsetimo emocije. Ali već i izgovor umije da bude izazov“, kaže Avital.

Grad pun nepovjerenja

U Jerusalimu nije uobičajeno Izraelka Avital i Palestinka Jasmin zajedno idu na probe i da se repertoar njihovog hora sastoji od hebrejskih, arapskih i pjesama na engleskom. To je sveti grad i za Jevreje i za hrišćane i za muslimane, ali među njima vlada veliko nepovjerenje. Sukobi su svakodnevica.

Većina stanovnika Zapadnog Jerusalima su jevrejski Izraelci, a stanovnici anektiranog Istočnog Jerusalima su Palestinci koji imaju poseban status. Oni su tzv. „stalni stanovnici“ grada i mogu slobodno da se kreću po Izraelu, za razliku od Palestinaca iz Zapadnog Jordana.

U Jerusalimu skoro uopšte nema kontakata između Izraelaca i Palestinaca, oni žive u različitim gradskim četvrtima i idu u odvojene škole. Ovaj hor je jedan od načina da se to promijeni.

„Hor je nešto sasvim drugo od naše svakodnevice u Jerusalimu, kaže Jasmin. „Ovde upoznajem nove ljude i novi način razmišljanja. Zato sam tu. Željela sam da se sretnem sa ljudima koji žive u istom gradu kao i ja.“

Iz istog razloga je tu i Avital. To je, kaže, dobra mogućnost za kontakte s različitim kulturama „Vjerujem da je upravo to ono što je potrebno našoj zemlji.“

Ljudi koji vode ovaj hor paze da je polovina članova uvijek iz Istočnog, a polovina iz Zapadnog Jerusalima. I pjesme se na sličan način biraju, kaže dirigent Hani Krajtem: „Pjevamo isti broj hebrejskih i arapskih pjesama kako bi se svako dobro osjećao, a istovremeno i da bi mogao da pjeva na drugom jeziku.“

Jedan novi svijet

Onaj ko želi da pjeva u ovom horu, mora najprije da prođe audiciju. Na njoj nije potrebno samo pokazati dobar glas, već i otvorenost i želju za diskusijom. Svaka proba traje četiri sata, od čega je sat i po rezervisano za razgovor. Svi moraju da učestvuju. Mladi na taj način uče da saslušaju jedni druge i shvate koliko različit može da bude svakodnevni život, u zavisnosti od toga iz kojeg dijela grada dolaze. Rasprave prate prevodioci i voditelji grupe.

„Razgovaramo slobodno i otvoreno“, kaže Jasmin. „Brzo sam stvorila povjerenje prema drugima, volim da čujem što imaju da kažu. I imam osjećaj da se oni stvarno interesuju za mene. Čini mi se kao da se u mom životu otvara jedan sasvim novi svijet.“

I Avital se brzo navikla na diskusije. Prije svega je, kaže, naučila neke sasvim praktične stvari: „Malo mi je neugodno, ali uvijek sam mislila da su svi Arapi muslimani. Ovdje sam naučila da su dio njih hrišćani i da imaju potpuno druge praznike nego mi.“

„Ovdje imamo naš sopstveni svijet“

Jerusalimski hor mladih postoji već deset godina i finansira se isključivo dobrovoljnim prilozima. Američki muzičar Micah Hendler, koji ga je osnovao, ponosan je na nastupe hora u SAD i Japanu, ali mu je prije svega važno da se probe redovno održavaju, čak i u politički krajnje konfliktnim vremenima.

Prošlih nedjelja je, recimo, Jerusalim bio česta tema medija zbog napada noževima i sukoba na Brdu hrama. Ali članovi hora ne dozvoljavaju da to utiče na njih. Amal kaže: „Stalno se događaju napadi, ali kakve to ima veze s nama?“ S njom se slaže i Jasmin: „Hor je nešto sasvim drugo! On je odvojen od svega što se tamo napolju događa. Mi ovdje imamo naš sopstveni svijet.“

Proba se nastavlja odgovarajućom pjesmom: „Milion snova“ (A Million Dreams). U njoj se na engleskom pjeva o tome kako se može stvoriti nova realnost samo ako se dovoljno čvrsto vjeruje u sopstvene snove. U pjesmu se jedni za drugim uključuju članovi hora, najprije sopran, potom alt i na kraju tenor. A onda od mnogo različitih glasova nastaje - harmonična cjelina.

( Anja Koh / DW )