Bunkeri na prodaju, jeftino
Tridesetih godina, u strahu od Hitlerove Njemačke, Čehoslovačka je duž granice napravila dvostruku odbrambenu liniju lakih utvrđenja. Za samo dvije godine tako je nastalo devet hiljada bunkera, često površine od svega nekoliko kvadrata
Nekad je Čehoslovačka napravila hiljade bunkera da bi se suprotstavila nacističkoj Njemačkoj. Danas oni ničemu ne služe – i prodaju se. I onda, sa malo mašte, tamo može da se napravi svašta.
Češki novinari su se u četvrtak sjatili oko Andora Šandora, bivšeg šefa obavještajne službe, danas privatnog preduzetnika u sektoru bezbjednosti. Najavio je da će pričati o „važnim bezbjednosnim izazovima“ po zemlju.
Svi su ostali zabezeknuti kad je Šandor počeo da dijeli prospekte kojim se reklamira – prodaja bunkera. Slika u bizarnoj brošuri pokazuje porodicu ušuškanu u podzemni bunker, dok iznad tornado ili tenkovi ruše kuću.
To zadovoljstvo koštalo bi građanina oko dvadeset hiljada eura.
Iako djeluje čudno, potražnja za bunkerima je porasla u vrijeme rata u Ukrajini i priča o mogućem atomskom udaru.
Ali, u Češkoj potrošači imaju izbor – ne moraju da daju silne pare Šandoru i sličnima, već, uz malo sreće, mogu da kupe pravi vojni bunker za male pare.
Licitacija za bunkere
Milan Krulih je čovjek kojem se valja obratiti. On je u Ministarstvu odbrane zadužen za prodaju nepotrebne imovine vojske. Takoreći, čovek koji upravlja sa 1.500 vojnih bunkera i to samo u regionu sjeverne Bohemije.
Danas prodaje dva bunkera koji je nekad davno trebalo da štite lokalnu prugu – sada je umjesto pruge tamo biciklistička staza.
Naime, tridesetih godina, u strahu od Hitlerove Njemačke, Čehoslovačka je duž granice napravila dvostruku odbrambenu liniju lakih utvrđenja. Za samo dvije godine tako je nastalo devet hiljada bunkera, često površine od svega nekoliko kvadrata.
Oni nisu mnogo pomogli ni tada, a ni kasnije nisu ničemu služili. Većina je danas puna smeća, neki su zarasli u korov, druge su išarali vandali. Ali, bunker se lako da očistiti ako je solidno napravljen.
Tako Krulih vodi potencijalne kupce i pokazuje im nekretninu. Metalna vrata odavno su izbijena, ali zidovi su još dobri. Jedanaest kvadrata, uz biciklističku stazu. Početna ponuda dvije hiljade eura.
Iz lokalne mjesne zajednice kažu da bi rado kupili bunker – i od njega napravili malu prodavnicu sa osvježenjima za bicikliste koji voze ovom stazom. Ali, pitanje je da li će u budžetu biti para.
Apartman kao u hotelu
Kažu da malena utvrđenja često kupuju zaljubljenici u vojnu istoriju ili udruženja koja se bave lokalnom istorijom. Često ih lijepo urede i pretvore u male muzeje.
Drugi onde skladište vino ili krompir, ili pak koriste bunker kao vikendicu.
Ali, tu su i ljudi poput Riharda Matuša. Do sada je kupio i preuredio pet malih bunkera u jednosobne apartmane. Tako je ispunio dječački san. „Svako dijete voli da pravi bunkere. Kod mene je to ostalo do danas: kad sam prije šest godina saznao da vojska prodaje prave bunkere, nisam oklijevao“, kaže on za njemački javni servis ARD.
Gosti koji noće u njegovim pansionima kažu da su zadovoljni. Ima struje preko solarnih panela, grejanje je na gas, tu je priručni frižider, čak i televizor priključen na internet.
Za jednu nekretninu, bunker je prilično mobilan. Ko iznajmi dovoljno moćan kran, doslovno može da iščupa bunker od 50 tona u jednom komadu i naprosto ga preseli gdje hoće. Recimo u svoje dvorište.
Prava konkurencija za trgovce poput bivšeg špijuna Šandora. Jer stari vojni bunkeri lako će pregrmeti barem tornado.
( Deutsche Welle )