Kako izaći iz začaranog kruga?

Ovo je moja 70. kolumna na portalu “Vijesti”, barem prema evidenciji na portalu. Bilo je još desetak koje su u međuvremenu uklonjene, nakon nekoliko ažuriranja i ‘’apgrejdovanja’’ portala.

Želim da pomenem da mi je iskustvo pozitivno, tj. da sam sve mogao slobodno da kažem/napišem kako je objavljeno, bez skraćivanja i korekcija, a što je manje-više uobičajena praksa i u svijetu, ne samo kod nas, kada se radi o ovakvim tekstovima (da se skraćuju ili koriguju od strane urednika).

Motiv za ove tekstove bio je stav i komentar na aktuelne teme i dešavanja u društvu a sa ciljem da se ukaže na probleme i doprinese promjenama u društvu u cilju napretka Crne Gore i njenih građana, na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Pri tome treba uzeti u obzir činjenicu da je ‘’ćutanje i prikrivanje pametnije, ali ne i poštenije’’. Jer svako slobodno razmišljanje i iznošenje stava javno, posebno u nedovoljno demokratskim i civilizovanim zajednicama, ima svoju cijenu.

Zato se svi oni koji nisu ćutali i prikrivali tokom proteklih godina, a koji pri tome nisu politički angažovani (a time i zaštićeni), uslovno mogu smatrati borcima za neki svoj ideal, ideju slobodnog društva i slobodne i napredne Crne Gore.

U Crnoj Gori su glavna tema i dalje političari i politička saopštenja, od jutra do večeri, na svim medijima i pojedinim društvenim mrežama. Čak su i kriminalce i crne hronike nadmašili. Svi se bore i pričaju u interesu građana, svi pošteni i časni, rodoljubi i patriote, a oni drugi izdajnici… Sve to u državi gdje industrija ne radi, turistička sezona na pragu (od koje nam zavisi opstanak) se suočava sa izazovima ‘’cvjetanja mora’’, a cijene hrane i energenata lete u nebo…

Iskreno, kad pomislim koliko negativne energije se emituje u dnevnim političkim prepucavanjima i optuživanjima, pravo je čudo da nije došlo do sukoba u Crnoj Gori, posebno u situacijama kada tenzije rezultiraju blokadom puteva, kao nedavno na Cetinju. Moguće je da ‘’Bog čuva Crnu Goru’’, ali isto ne bi trebalo pretjerivati i izazivati ga.

U jednom idealnom društvenom sistemu normalno bi bilo da koja god vlada vrši vlast ima podršku od svih na političkoj sceni za svoj rad a samo da bude kritikovana i opstruirana za greške koje eventualno pravi a koje štete državi, konkretno na putu ka EU, u našem slučaju. Za razliku od tog idealnog društvenog sistema, svjedoci smo da se kod nas čini opstrukcija vlasti bez obzira na rad i rezultate, i ciljeve, već uglavnom zbog toga ko tu vladu čini i ko je podržao njeno formiranje. U takvom društvenom ambijentu vlada ne može da funkcioniše na način da isporuči rezultate i napredak i približi državu članstvu u EU. A iz toga slijedi da se opstrukcijom vlade istovremeno vrši opstrukcija i usporavanje ka članstvu u EU. A to u konačnici (da pozajmim ovaj izraz iz hrvatskog jezika) znači lošiji kvalitet življenja građana i lošiji standard u dužem vremenskom periodu.

Pri ovome treba uzeti u obzir činjenicu da u takvom (sadašnjem) društvenom ambijentu prestaje da bude važno ko je u pravu, ko govori istinu a ko ne, ko je patriota a ko izdajnik u svemu tome. A to mnogim građanima, nažalost, i dalje nije jasno. Jer dok se mi bavimo ko govori istinu a ko ne, vrijeme prolazi, ode život. Džaba nam i Evropa i svijet, kad nam prođe vijek, u trvenju, u podjelama, u tenzijama i negativnoj energiji u društvu.

Jedino moguće rješenje i izlaz iz ‘’začaranog kruga’’ je u kompromisu između tog idealnog društvenog sistema i ovog realnog, kome svjedočimo sada. Jer, šta je alternativa kompromisu? Da nakon ove, sadašnje vlasti dođe naredna, 44. i da se nastavi, kao sada, sa opstrukcijom i napadima. I onda ni ta vlada ne bi imala rezultate koje bi mogla da ostvari, u nekim normalnim i regularnim uslovima. I tako u nedogled. Sve ovo me neodoljivo podsjeća na onu izreku: ‘Radije bih da komšiji crkne krava pa makar meni crkle dvije’’. U ovom slučaju se odnosi na konkurentsku političku partiju/stranu. Dakle, kada činiš štetu, kada radiš i doprinosiš na usporavanju napretka države, uvijek činiš štetu i sebi, ne samo svom političkom protivniku.

Crna Gora je opstajala vijekovima, kao ostrvo, u Otomanskoj imperiji, mala teritorija ali značajno ime na evropskoj i svjetskoj mapi. Prije toga Duklja, Zeta. Simbol slobode, jer su se ti krši i stijene branili viteški, da bi sada bili primjer u zapadnim medijima, kako se Ukrajinci mogu oduprijeti daleko jačoj sili… kao nekad Crnogorci.

Poruka za kraj je: koga je zapalo, neka mu i bude… da se konačno krene i pokrene.

Ne bude li tako, ne budemo li se trgli i pokrenuli, tačno rizikujemo da nam iz Brisela poruče: vi u EU? Ajte polako, odakle ste došli.

( Goran Đukanović )