Krivokapić: Nesposobni vladaju sposobnima, potrebna promjena političke kulture i partija
“Prije nego što je objavljena knjiga, donio sam odluku da sve što vrijedi u njoj pripadne Fondaciji za demokratiju i hrišćanstvo - da pokuša da nađe stručne i kompetentne ljude koji će da dovesti tu ideju do realizacije. Ne zbog Zdravka Krivokapića, već zbog Crne Gore...”, poručio je Krivokapić
Crna Gora mora da doživi promjenu političke kulture i partija, jer ove koje su danas na sceni - vode nas u pogrešnom smjeru, ocijenio je bivši crnogorski premijer, Zdravko Krivokapić.
On je večeras u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici promovisao knjigu “Blago(š)”, koja se, kako je rekao, između ostalog bavi pitanjem blaga, vrlina, slobode...
“Moja intimna potreba bila je da ova promocija bude u Nikšiću. Ali to se ipak dešava danas, na Spasovdan, pored onog zbog kog je Crna Gora doživjela preobražaj - našeg blaženopočivšeg mitropolita (Amfilohija). Knjiga je nastala 2018. godine, kao vizija. Prvo iskušenje je što sam rukopis bio poslao na dvije adrese, kao nepoznati autor, i ona nije prošla. Želio sam da se manem tog posla i onda se pojavi neko ko vam da snagu da istrajete. To je bio moj prijatelj Pavle Popović, koji mi je rekao da to dam Matiji Bećkoviću. On je pogledao i kazao - objavljuj. Onda se desio period kad to nisam mogao da završim, pa je knjiga onda krajem 2021, zahvaljujući jednom mom bratstveniku, objavljena”, naveo je Krivokapić.
Promociji su, između ostalih, prisustvovali bivši ministri u njegovoj Vladi Milojko Spajić, Jakov Milatović i Olivera Injac, bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, bivši poslanik Demokratskog fronta Milo Božović, lider i poslanik Prave Crne Gore Marko Milačić...
Krivokapić je preporučio da se knjiga čita više puta, da bi se uhvatilo više njenih značenja.
“Knjiga mora da se čita bar dva puta. Moja obaveza je da njegujem opšte dobro i zato mi je riječ najvažniji element iskaza - ali riječ istine. Univerzalne poruke su nešto što često zanemarujemo. Zašto - zato što živimo u vremenu koje je iskazano modernizacijom. Moral je pogođen nemoralom, istina je zamagljena lažima. Imate na kraju i ono što sam ja doživio - da nesposobni vladaju sposobnima, da su političari zanemarili struku. Niko ne može da zanemari iskonske vrijednosti. Svaka knjiga, pa i ova, treba da bude poučna. Pokušajte da vidite da li ćete nešto pronaći u ovoj knjizi. Danas se zanemaruje notorna istina koja je potamnjena djelovanjem sila nečastivih - da je Bog tovrac i da je stvorio svakog čovjeka po slici svojoj. Bog je danas zamijenjen s politikom, moći i bogatstvom. Ova knjiga tvrdi da nema života i bivstvovanja bez tvorca”, istakao je on.
Govoreći o tome šta je to blago, Krivokapić je rekao da je to vječito pitanje koje se odnosi na svakog pojedinca.
Najveće blago je, prema njegovim riječima, ono što je dato od Boga, a to je čovjek.
“Upravo taj mikrokosmos koji je Njegoš tako divno opisao u svom djelu, je nedokučiv i enigma. Druga tema knjige su vrline. Svako ih vidi i prepoznaje, samo je pitanje da li ih se pridržava. Slobodan i nezavisan - treba li čovjeku išta više od toga? Ovu knjigu sam ja štampao. Ono što nisam mogao realizovati, jer mi nije dato, neko drugi će da pokuša da realizuje kroz Fondaciju za demokratiju i hrišćanstvo. Prije nego što je objavljena knjiga, donio sam odluku da sve što vrijedi u njoj pripadne Fondaciji za demokratiju i hrišćanstvo - da pokuša da nađe stručne i kompetentne ljude koji će dovesti tu ideju do realizacije. Ne zbog Zdravka Krivokapića, već zbog Crne Gore, koja mora da doživi promjenu političke kulture i partija, jer ove koje su danas na sceni - vode nas u pogrešnom smjeru”, zaključio je on.
Protojerej-stavrofor Gojko Perović, rekao je da je Krivokapićevu knjigu doživio ne kao romansiranu priču o nečem istorijskom, već kao bajkoviti prikaz nečeg što se stvarno desilo.
“Pisac je uspio da priča o Crnoj Gori 19. i 20. vijeka, iako nije imenovao o kojoj se zemlji radi, jer samo kaže - 'knjaževina'. Zašto je Krivokapić od Crne Gore napravio bajku - zato što Crna Gora iz vremena naših predaka danas izgleda kao bajka... Ta ludost da se gleda u nebo sačuvala je Crnu Goru. Kao i svaka bajka, i ova ima moralne pouke, duboku psihologiju likova, otvara univerzalna pitanja...”, istakao je.
Perović je kazao da je Krivokapić prvi premijer Crne Gore “koja se oslobodila”, a ta sloboda je, kako je rekao, “sloboda da smo prvi put promijenili vlast bez teških riječi”.
“Krivokapića je tog dana kad se preuzeo nimalo zahvalne uloge da predvodi jednu listu, zbilja narod prepoznao kao jednog od svih nas. Nije izgledao nabusito, izgledao je kao čovjek iz naroda, iz litija... Imam nekoliko braće i kumova koji nisu htjeli da dođu na promociju. Kažu - 'Zdravko nije mogao ovo, a jeste ono'. Drugi kažu - 'Vratio je Crnu Goru u srednji vijek'. Navešću samo tri stvari: njegova Vlada je predložila Skupštini Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji prethodnih nekoliko vlada nisu umjele da donesu, a ona posljednja prije smjene vlasti donijela je najnakaradniji; za vrijeme Krivokapićeve Vlade izglasano je vraćanje dječjih dodataka i besplatnih udžbenika; i treće, povećane su plate ljudima u Crnoj Gori. Kad vidim jednu, drugu i treću stvar - zbilja mi djeluje kao da je bajka”, konstatovao je Perović.
Episkop budimljansko-nikšićki, vladika Metodije, kazao je da mu je drago što ga je Krivokapić pozvao na promociju.
“Došao sam da prisustvujem promociji knjige jedne istorijske ličnosti. Krivokapić je u jednom istorijskom trenutku od Boga bio odabran da predvodi jedan narod za koji su mislili da neće pobijediti, i kom su fijasko i neuspjeh bili zagarantovani. On se u tom trenutku, u tom magnovenju, stavio ispred tog naroda. Ne samo da je on istorijska ličnost za građansku istoriju, već i za crkvenu. Ono što je bilo najbitnije za narod i Crkvu, je ono što se desilo i što je iznio Krivokapić”, naveo je.
Profesorica Nataša Jovović, ocijenila je da roman “Blago(š)” svojim pripovjedačkim postupkom zavrjeđuje podrobniju književno-teorijsku analizu.
U tekstu se, prema njenim riječima, mogu otrkiti brojni pripovjedački postupci koji, kako je kazala, tvore umjetničko djelo koje je izgrađeno na principu metatekstualnosti.
( Nikola Dragaš )