Abazović: Ne plašim se izbora, besmisleni navodi da je Đukanoviću obećana zaštita od sudskih postupaka ako se povuče

Premijer Crne Gore Dritan Abazović poručio je da ne postoji osoba koja bi nekome mogla da garantuje da će biti zaštićen od eventualnih sudskih postupaka, te da su zato i besmisleni navodi da je to obećano predsjedniku Milu Đukanoviću pod uslovom da se povuče.

Abazović je u intervjuu za "Nova", koji prenosimo u cjelosti, rekao da bi za Đukanovića najbolje bilo da ode u političku penziju po isteku mandata. Govorio je i o optužbama da je oživio stranku Đukanovića, ali i o odnosima sa Aleksom Bečićem i Zdravkom Krivokapićem, kao i o kriminalnim aferama koje potresaju region i Crnu Goru.

Lider građanskog pokreta “URA”, rodom Ulcinjanin, nedavno je izabran za premijera 43. Vlade Crne Gore. Prema njegovim riječima, složene političke okolnosti uticale su na to da sa mesta potpredsjednika vlade pređe na novu funkciju i upravo su one razlog zbog čega je svoje trajanje na mestu šefa crnogorske vlade oročio na godinu dana.

Mogućnost da ostane duže na mjestu premijera ne isključuje jedanko koliko i mogućnost raspisivanja vanrednih izbora, od kojih, kako kaže, ne strahuje, naprotiv:

“Na svim lokalnim izborima, na kojima je URA učestvovala, od 30. avgusta 2020. godine do danas, naš rezultat je dupliran, izuzev u Ulcinju gdje je napravljen rezultat kakav niko nije napravio u proteklih 20 godina. Ne plašim se izbora i mislim da bi mi na njima prošli odlično."

Oročili ste trajanje Vaše vlade na godinu dana, ali niste isključili mogućnost da se taj rok produži. Od čega će to zavisiti?

Sporazum jeste oročen na godinu dana, ali on može da traje duže, a može i kraće. U normalnim oklonostima mandati vlada, kad se završe izbori, traju po četiri godine, ali nekad se dešava da oni ne mogu da izdrže toliko. Sve to zavisi od političkih prilika. Mi ovo gledamo u tom kontekstu - ukoliko vlada pokaže rezultate i ukoliko budemo mogli da isporučimo građanima Crne Gore, u vidu rezultata, ono što smo postavili kao agendu, onda možemo da razgovaramo o nekom produžetku. Ukoliko pak to ne bude tako, ne vidim nikakav problem da se izbori organizuju u nekom kraćem vremenskom roku. Međutim, ono trebalo bi reći da je ovaj model, koji je Crna Gora izabrala, po mom skromnom sudu bio jedini moguć, jer mi u ovom trenutku nemamo institucije sistema koje bi mogle da sprovedu izbore na legalan način. Tu mislim na Ustavni sud, pre svega.

"Zadvoljan sam prvim koracima"

Za sad smo zadovoljni. Deblokiran je državni parlament, deblokirala se vlada, donose se odluke, postoji neki početni entuzijazam… Naravno, to bi trebalo održati, jer uvijek je na početku više energije. U svakom slučaju, mislim da je Crna Gora izabrala optimalno rješenje u korist građana. Umjesto tenzija i daljih konflikata, mi smo ipak izabrali stabilnost. Izabrali smo da se koncentrišemo na našu evropsku agendu. Ako budemo mudri i dosljedni, mislim da možemo u mnogo boljoj atmosferi ići ka parlamentarnim izborima, koji bi trebalo da se dese u budućnosti.

Šta za tih godinu dana može da uradi ova vlada, a što nije ona prije nje?

Prethodna vlada je pala zato što ona nije mogla da pronađe zajednički jezik sa parlamentarnom većinom. Imali smo situaciju da su odluke vlade bile blokirane, da nisu imale prohodnost u državnom parlamentu, a u jednom trenutku se i parlament i zatvorio. Ova vlada može da uradi sve suprotno u tom dijelu. Naravno, mi moramo da nastavimo sa reformskim putem. Ova vlada, po mom skromnom sudu, ima dva ključna cilja koja je već krenula da ispunjava. Samo dva ključna cilja - jedan je da deblokira evropski put Crne Gore, a za to su nam potrebne tri odluke koje podrazumijevaju širi društveni konsenzus...

A koje su to odluke?

To su odluke koje podrazumijevaju izbor članova Sudskog savjeta, novih članova Ustavnog suda i da se izabere novi vrhovni državni tužilac u punom mandatu. Traži se širi konseznus za to i tim izborom bismo poslali poruku ozbiljnosti i poruku da možemo da imamo kompromis oko nečega što su strateški prioriteti Crne Gore. Kruna svega bi bila da dobijemo završna mjerila i samim tim da zatvaramo poglavalja koja se tiču integracionog procesa naše države u EU.

Drugo, važno je da se nastavi sa ekonomskim reformama i da se stvori pozitivina investiciona klima u Crnoj Gori. Mi već, u prvih mjesec dana, imamo neke rezultate. Nismo postavili neku zahtjevnu agendu, odnosno nešto što bi podrazumijevalo da radi vlada u četvorogodišnjem mandatu, naprotiv - odredili smo nešto što bi trebalo da bude strateški prioritet i očekujem da u tom putu svi istrajemo.

Spočitava Vam se da ste "oživjeli DPS" i da ste nakon svega iznevjerili očekivanja glasača. Koji je Vaš odgovor na to?

Moj odgovor je vrlo jednostavan - rezultati lokalnih izbora koji su bili, a pokazaće to i parlamentarni izbori, najbolje demonstriraju da li je ta teza tačna ili nije. I u odnosu na partiju na čijem sam ja čelu, građanski pokret “URA” i u odnosu na DPS, ali u odnosu na sve druge političke organizacije. Ako je neko mislio da mi treba da budemo u vladi koja ne može da sprovodi reforme zbog toga što nema zajednički jezik sa parlamentom, mora da zna to nije naš strateški cilj.

Naš strateški cilj parlamentarnih izbora je bio sledeći: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, ekonomske, zdravstvene i obrazovne reforme i zelene politike. I sve to ostaju prioriteti. Mi smo umjesto nestabilnosti izabrali da generišemo stabilnost. Crna Gora je u posljednjih mjesec dana stabilnija nego što je ranije bila, sa mnogo većom međunarodnom podrškom nego što je to bio slučaj ranije i sa mnogo boljim vijestima koje idu iz ove države.

Tražili smo i izabrali model, ponudili smo svima da podrže manjinsku vladu. Kad je riječ o DPS-u, mi smo njih pobijedili 30. avgusta. Pobjedom nad njima, mi nismo preuzeli obavezu da pobijedimo i sve ono što je dobro bilo u Crnoj Gori i ono čemu ona teži. Ako mi želimo da idemo prema Evropskoj uniji, onda bi trebalo da se dogovaramo. Ako mi pak želimo da nastavimo sa nacionalističkim i svađalačkim politikama, to može da bude koncept, ali meni to lično nije blisko. Ja sam za druge koncepte. Ako neko misli da je bilo koji princip, koji je ranije deklarisan javno, napušten, onda za to treba da ponudi neki valjani argument. Ja ću vam samo reći da u poslednjih mjesec dana imate slučajeve koji se tiču organizovanog kriminala i visoke korupcije koji su veći od svega što ste imali prethodnih 30 godina. To govori u prilog ovome što pričam, jer kad se govori o toj “rehabilitaciji” ne govori se o političkoj rehabilitaciji, već o nekim praksama bivšeg režima i straha da one opet ne ožive u svakodnevnom životu.

Vjerujete li da će Đukanović, po isteku predsjedničkog mandata, otići u političku penziju?

Vjerujem da hoće i mislim da je to dobro za njega. Mi nismo ovdje da odlučujemo u ime drugih šta će da rade. Lično mislim da je trenutno to i manje važno. Važno je da i oni i svi mi budemo svjesni svojih poteza i kakve one implikacije imaju na društvo i na politike koje predstavljamo.

Da li ima on razloga da razmišlja o tome da će snositi određene posljedice kad ode u političku penziju? Da li njemu neko može da garantuje da će biti zaštićen?

Često slušam takve teze i dajem sebi za pravo, bez obzira što nemam mnogo godina, da kažem da imam određeno političko iskustvo, te da mogu da prepoznam kako funkcionišu politički sistemi. Nebulozno je uopšte misliti da neko može da vam da bilo kakve garancije. To da neko želi da preuzima garancije za nekog drugog? Pogledajte druge zemlje svijeta, ne morate region, niko neće preuzimati neku specijalnu odgovornost prema bilo kome. Svako nosi svoj krst za ono dobro ili loše što je uradio u svom životu i profesionalnom odnosu prema poslu. Ne vidim kako neko može da ima neke specijalne garancije. Ne znam, možda nisam dobro obaviješten, ali zaista takve stvari mi se čine veoma neozbiljnim, stoga ih ne bih tretirao kao nešto što je činjenica.

A kad smo kod podrške u Skupštini, da li postoji bojazan da bi DPS, koji u ovom trenutku manjinski podržava vladu, pokušati da utiče na ključne odluke ili da će Vas, na primjer, ucjenjivati za podršku u Skupštini?

Mislim da će se to desiti. Znate zašto? Ne u nekom negativnom smislu, već u nekom opštem-političkom. Ljudi su, nakon prošlih izbora, drastično oštetili onu tipčnu partijsku državu u kojoj jedan čovjek sve odlučuje i u kojoj niko nema mogućnost da utiče na proces. Sada je svako važan na svoj način i svi koriste ta prava. Ja očekujem da se parlament tako odnosi prema brojnim pitanjima i sa tim nemam nikakav problem. Ja promovišem drugačije vrijednosti - da ima što više slobode u Crnoj Gori i da poslanici što više uzimaju odgovornosti za sebe. Ne plašim se uopšte toga. Kako se nisam plašio da podržim 42. Vladu Crne Gore i srušim DPS, iako su mnogi mislili da se nikada to neće desiti i kako se nisam plašio da predložim model oko 43. vlade, tako se ne plašim ni ponašanja bilo koje političke strukture u Crnoj Gori.

A imate li Vi strah od vanrednih izbora, kako to kažu Vaši politički protivnici?

Ne plašim se izbora i mislim da bi mi na izborima prošli odlično. Ja samo mislim da bi oni, koji nas sada kritikuju, potrčali nakon njih da ostvare ponovo saradnju sa nama.

Da li biste bili spremni nakon svega da pružite ruku tim ljudima za koje kažete da vas sada kritikuju?

Ako mislite na opoziciju - da. Vodim vrlo inkluzivnu politiku i znam da ljudi u 90 odsto slučajeva ne pričaju ono što misle, nego da iza toga stoji jedna obična, sitna partijska kalkulacija koja je veliki teg oko vrata ove zemlje. To ljudima ne bi trebalo uzimati kao neko veliko zlo, jer oni samo žele da se bolje postave kako bi ušićarili neki sitni politički poen. Pošto sam stupio na mjesto premijera rekao sam da je moj politički i strateški cilj da štitim interese Crne Gore. Drugi neka se bave partijama, to se odnosi i na kolege iz moje organizacije, ja ću se baviti s onim što je interes Crne Gore. Vrlo sam ponosan s onim što radim i nemam nikakav problem da dobijem još sagovornika. Ruka je pružena aposlutno svima i volio bih da u jednom političkom dijalogu zajedno nađemo konsenzus oko ovih stvari za koje se svi, makar retorički, zalažemo. U našem parlamentu su sve stranke za učlanjenje Crne Gore u EU i sad imamo priliku da to zajednički i demonstriramo.

Nakon prethodnih izbora, bili ste dio te, da je nazovemo tako, ključne političke trojke u Crnoj Gori, koju su uz Vas činili Aleksa Bečić i Zdravko Krivokapić. Danas ste na suprotnim stranama. Kako to objašnjavate?

Mi nismo na suprotnim stranama. Mi moramo da znamo da je politika živa, da ona proizvodi neke druge procese i da nekad stvari ne gledamo potpuno identično. Mislim da smo mi na istim pozicijama, neke političke strukture su otišle u desno… Nisam zagovornik bilo kakve polarizacije, već pomirenja i takvu politiku pokušava i sada da demonstriram. Vjerujem da će neki lideri, koji možda u ovom trenutku osjećaju neku ljutnju, vratiti toj politici pomirenja.

Jeste li zamjerili Krivokapiću što je odbio da Vam preda dužnost? Da li je poslednjih mjeseci uopšte postojala komunikacija između vas?

Imali smo komunikaciju i radili smo svoj posao profesionalno. Nekad je naša komunikacija bila intezivna, a u jednom trenutku su naši odnosi bili u nekoj vrsti zahlađenja… Nisam mu zamjerio, mislim da je to njegov lični osjećaj. Samo mislim da je potrebno da poštujemo institucije. Ne možemo da gradimo državu, a da ne poštujemo institucije. Mnogo bolji primjer su poslali neki drugi ministri koji su napravili primopredaju, kao što je i prethodni premijer napravio primopredaju u odnosu na Krivokapića. Naravno, nismo svi isti, postoje različite percepcije i što se toga tiče ne postoji ljutnja.

Da li imate bilo kakve informacije o tome šta se događa sa predmetom neovlašćenog skidanja zabrane ulaska Belivuku i Miljkoviću u Crnoj Gori?

Mi smo u septembru prošle godine riješili taj predmet. Čekali smo bivšeg specijalnog tužioca da to učini i nakon brojnih opstrukcija, vezanih za ovaj slučaj, saopštili smo proceduru koje se desila unutar Ministarstva spoljnih poslova. Naravno, taj predmet je i dalje kod specijalnog tužioca, mi ne pretendujemo i nemamo pravo da govorimo o ishodu tog predmeta, ali što se nas tiče - zna se ko je skinuo zabranu ulaska i ko su bili nadležni za to.

Možete li da podsjetite naše čitaoce ko je to učinio?

Tadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za organizovani kriminal, Zoran Lazović i drugi pomoćnik Enis Baković. Bilo je hapšenja nekoliko njihovih kolega, koji su niže rangirani i oni su, po mom sudu, nastupili krajnje profesionalno, jer su se odazvali onome što je bio zahtjev starješine, a za starješinu se zna ko je bio. Na to pitanje je stavljena tačka, a da li će to vrednovati novo Specijalno tužilaštvo, a kasnije i sud, očekujem da hoće, ali ne bih mogao da govorim o tome kad će se to desiti ili na koji način će se to završiti.

A kako tumačite to što je tužilaštvo godinu dana znalo za veze policijskih službenika sa kavačkim klanom, između ostalog tu se pominje i gospodin Lazović, a da pritom ništa nije preduzimalo?

Kad je reč o kavačkom klanu, niko nije desetkovao kao prethodna vlada. Želim da se zahvalim Vašoj medijskoj kući koja je u nekoliko navrata veoma objektivno izvještavala o tome. Ako se sjećate ogromne akcije protiv kavčana, u aprilu 2021. godine, kad veliki broj njih uhapšen, pa kad smo imali onu aferu da ih je istražni sudija pustio. Tada je Dritan Abazović sam ostavljen na vjetrometini da se bori protiv sudskog sistema u Crnoj Gori, odnosno protiv neodgovornih ljudi.

Zbog jedne javne polemike, koju sam imao sa istražnim sudijom, a zbog koje su mi mnogi zamjerili, došli smo u situaciju da je vijeće tog suda poništilo odluku sudije i da su neki od tih ljudi vraćeni u zatvori. Naravno, nisu svi mogli da se uhapse drugi put, jer su neki pobjegli, ali oni, među kojima je bio gospodin Kašćelan, koji je uz Radoja Zvicera, vođa organizovane kriminalne grupe, završio je u zatvoru i protiv njih su pokrenute istrage. Tačno je da mi nismo došli do Radoja Zvicera u tom trenutku, tačno je da nismo uspjeli da oslobodimo policiju svih negativnih uticaja koje je imala decenijama, ali je takođe tačno da se tu akcije povećale opšti kredibilitet crnogorske policije.

Kad je riječ o Europolu, to je bila prva značajnija razmjena informacija sa njima. To se kasnije dešavalo i oko drugih predmeta. Moram da podsjetim vaše čitaoce da se preko kabineta, na čijem sam ja bio čelu, pokrenula inicijativa za izmjenu Zakona o državnom tužilaštvu, jer smo identifikovali kako je Specijalno državno tužilaštvo glavna prepreka za smislenu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. U tom trenutku smo naišli na prepreke od ljudi koji se dan danas busaju u prsa u crnogorskom parlamentu kako su protiv organizovanog kirminala i korupcije. Zbog Demokratske Crne Gore nismo mogli da dođemo izbora novog Tužilačkog savjeta koji je trebalo da vodi do promjena koje su se kasnije desile.

Morate da znate da je Europol informativna institucija koja dijeli dokaze koje ima, a organizovani kriminal je samo jedan segment onoga čime se oni bave. Da bi oni to podijelili, vi morate aktivni odnos države koja to traže u odnosu na konkretne slučajeve. Mi smo imali situaciju da je dio dokaza, koji je završio u javnosti, bio predat specijalnom tužiocu, Saši Čađenoviću, zamjeniku glavnog specijalnog tužioca u tom trenutku i taj predmet je bio arhiviran. Sigurno da Čađenović nije mogao to da arhivira, a da ne obavijesti svog nadređenog… Oni su u tom trenutku smatrali, pretpostavljam, da ti dokazi nisu dovoljno validni i da nisu dobri. Dakle, nije bio problem u Upravi policije, ne branim je i ne mislim da je ona savršena, ali definitivno smo imali problem u onoj tački koja je mjesecima bila označena kao ključni razlog zbog čega se ne dešavaju pomaci u borbi protiv organizovanog kriminala.

Smatrate da je probleme pravio nedavno smijenjeni tužilac, Milivoje Katnić?

Sve vrijeme to govorim. Da se on nije zahvalio jednoj političkoj opciji, koju sam maloprije pomenuo, vjerovatno bi i dan danas bio tu gdje je bio ranije i mi vjerovatno ne bismo imali ove rezultate koje sad imamo. Sa novim specijalnim tužiocem mi smo odmah jedan dio rezultata isporučili.

Nedavno je uhapšena i Vesna Medenica, koja je bila nosilac najveće sudske funkcije u zemlji. Rekli ste da postoji nečija tendencija da se ta afera zatrpa. Kome je to u interesu?

To je u interesu onima koji u sve vrijeme objašnjavali da je u Crnoj Gori situacija redovna, da ta korupcija i taj organizovani kriminal nisu toliko izraženi, nego da mi neki stalno to potenciramo, jer želimo da stičemo neke političke poene i nepravdano blatimo neke ljude.

Možete li konkretno, ko su ti ljudi koji to govore i kojima je to interesu?

Rekao sam da neko pokušava da zataška ovu aferu zato što se tada, u tom trenutku, pojavila jedna druga afera protiv jednog policijskog službenika, gospodina Kneževića. Ne branim nikoga, želim i da ta priča bude do kraja rasvijetljena. Samo sam htio da kažem da neke političke strukture, koje trenutno sada podržavaju vladu, a i neke koje ne podržavaju, imaju cilj da jednu aferu prekriju drugom. Navijam da se u oba slučaja utvrde sve činjenice i javnost upozna sa svim elementima, kakvi god oni bili.

Mi smo pričali u Briselu o tome da je Crna Gora uradila jednu istorijsku stvar. Ovdje su dvije osobe, koje su bile na vrhu pravosudnog sistema, uhapšene. U pitanju su dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda Medenica i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanović. Na taj način smo poslali jasnu poruku. To je loša vijest za državu kao sistem, ali veoma lijepa vijest za pravdu i potvrda da nema nedodirljivih.

Saznali smo da je Medenica uhapšena sa kartom za Beograd, u jednom pravcu. Djeluje li vam to kao pokušaj ponavljanja slučaja "Svetozar Marović"?

Liči mi malo na ponavljanje tog slučaja. Najfascinantnije od svega mi je to što političke strukture oko Vesne Medenice targetiraju Srbiju kao najvećeg političkog protivnika, a kad dođu ovakve situacije oni kupuju karte u jednom pravcu prema Beogradu. To me podstiče više da razmišljam o tome zašto je to tako nego da li je neko htio da se sakrije.

A kako Vi to objašnjavate?

Šta reći? Toliko paradoksa ima na Zapadnom Balkanu da je to nevjerovatno. To govori da ponašanje određenih ljudi nije uvijek uslovljeno onim što mi dobijamo kao osjećaj iz njihovih javnih nastupa. Iza mnogih tih stvari zapravo stoji samo jedan politički interes koji u konačnici vodi ka nekom finansijskom.

Možda ćemo ući u psihologiju, ali koliko je opasno kad neko javno izriče stavove u koje ni sam ne vjeruje?

Veoma je opasno kad ljudi ne vjeruju ono što rade, kad ne vjeruju u promjene. To jeste ulazak u psihologiju, ali veoma dobar, zato što mi bez toga ne možemo da promijenimo naš način razmišljanja kao narodi, a mislim da nam to treba. Ne želim da govorim negativno o našim narodima, ali naše ponašanje, politička djelovanja, retorika bi trebalo malo da se koriguju ako imamo namjeru da budemo uspješnija društva nego što smo sada i ako hoćemo da uhvatimo korak sa savremenim demokratijama i savremenim ekonomijama.

( J.R. )