O stazama ljepote rijetki brinu

Uređenje planinskih staza jedan je od prioriteta Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma (MERT), tvrde iz tog resora.

Kažu i da je uređenost staza trenutno na zadovoljavajućem nivou, a da će, nakon javnog poziva za dalju brigu o njima, za koji ne navode i kada će biti objavljen, planinske staze biti dovedene na “najviši mogući nivo”.

”Namjera resornog ministarstva je da diversifikuje turističku ponudu Crne Gore i unaprijedi sve vidove iste, što je iskazano i kroz Strategiju razvoja turizma. MERT je prepoznalo važnost i ove vrste turističke ponude, te će stoga kontinuirani napori uloženi u prethodnom periodu biti nastavljeni i ubuduće, a u cilju podizanja kvaliteta i raznovrsnosti ovog vida turističke ponude”, rekli su “Vijestima” iz resora na čijem je čelu Goran Đurović.

Iz više planinarskih klubova i organizacija koje vode ture, čak i kad govore pohvalno o stanju staza, navode da se na njima neće izgubiti iskusni planinari, ili bar oni koji imaju malo više iskustva od početnika rekreativca. Većina, međutim, kaže da su neke staze zarasle, da su neke markacije stare, izbledjele i da zahtijevaju obnovu, te i da bi putokaze trebalo osvježiti.

Izvršni direktor Montenegro Phototrekkinga, Darko Šarčević, koji preko deceniju samostalno organizuje i vodi pješačke ture širom Crne Gore, kaže i da “ne postoji niko ko provjerava tačnost podataka na info-tablama”.

Iz “Komova” navode da se kontrola vrši “putem izvještaja sa terena”, da je takvo rješenje “zadovoljavajuće”.

”Naravno da postoje i bolji načini organizacije, kontrole i raspodjele budžeta i da se s tim u vezi nivo kvaliteta i opremljenosti staza može podići na još viši nivo”, kazao je Nikola Bošković iz PK “Komovi”.

Propisi

Upravljanje stazama uređeno je Zakonom o planinskim stazama i pravilnicima, pojasnili su iz Planinarskog saveza Crne Gore (PSCG).

Održavanje staza, kako su kazali iz MERT, uređeno je konkretno Pravilnikom o uslovima, načinu i postupku izbora domaćina za održavanje planinskih staza. Iz tog resora dodali su i da posljednje izmjene predviđaju da osim planinarskih i biciklistički klubova, za domaćina za održavanje planinskih staza može da bude izabrano i drugo pravno ili fizičko lice - preduzetnik.

”Poslovi održavanja su složeni i zahtjevni, imajući u vidu značaj, način finansiranja, monitoringa, zahtjeva turističke valorizacije i potrebe niza pratećih sadržaja. Zakonom je do detalja regulisano pitanje održavanja planinskih staza nacionalne mreže koje zasada realizuju izabrani klubovi-domaćini, registrovani planinarski klubovi kod resornog ministarstva i PSCG, koji ispunjavaju opšte i posebne uslove javnog poziva. Ugovorom sa izabranim domaćinima se regulišu i preciziraju poslovi tekućeg održavanja, uređenja i drugih sadržaja javno. Finansiranje za održavanje planinskih staza vrši MERT iz bužeta, javnim oglašavanjem, i vrši monitoring. Stručne poslove, edukaciju kadra i nadzor rada klubova na poslovima održavanja nacionalne mreže vrši PSCG i vodi registar, preko stručnih komisija stalnog i povremenog sastava”, rekao je “Vijestima” Pavle S. Bandović, načelnik stručne komisije PSCG za markacije, planinarske staze, pješačke puteve i Registar.

Pojašnjava i da je lokalna mreža u nadležnosti lokalnih uprava, Nacionalnih parkova Crne Gore, te regionalnih parkova.

”Poslove održavanja realizuju planinarski klubovi i sertifikovana pravna i fizička lica po kriterijumima, kao i za nacionalnu mrežu. Svi registrovani klubovi nemaju stručne materijalne kapacite za obavljanje poslova domaćina, odnosno ne ispunjavaju opšte ili posebne uslove za izbor. Klubovi nemaju stalan izvor prihoda i ne mogu bez sufinansiranje od strane MERT i lokalne uprave kvalitetno održavati i uređivati planinske staze”, rekao je on.

Klubovi da se drže regije koju najbolje poznaju

Iz MERT su prije nekoliko mjeseci uputili poziv planinarskim klubovima sa zahtjevom da dostave svoje sugestije u vezi sa planiranjem i održavanjem planinskih staza.

Tako su iz Planinarskog kluba “Gorica” iz Podgorice, dopisom u febraru, taj resor informisali o stazama čiji su domaćin, koje su projektovali i realizovali, ali i stazama čiji status održavanja nije riješen. Među njima je pješačka gradska staza Gorica- Malo brdo-Duklja koju je 2016. promovisao Glavni grad. Za tu stazu, iz PK “Gorica” u dopisu MERT-u navode da zahtijeva obnavljanje signalizacije, odnosno remarkaciju.

Edita Files Bradarić, predsjednica PK “Gorica”, kaže da, u smislu održavanja, svaki klub ima svoju planinsku regiju koju najbolje poznaje i u kojoj može najviše uraditi.

”Tako je naš klub usmjeren prema Kučkim planinama, dijelom prema Piperima i prigradskom užem području, Skadarskom jezeru. Održavanje staza kad je u pitanju nacinalna mreža staza u koju spadaju transverzale PPT, CT1, Via Dinarica... mora biti vođeno od strane PSCG i finansirano od strane nadležnog ministarstva, jer to je srž planinskog turizma. Ostale lokalne staze moraju biti održavane uz finansijsku pomoć lokalne zajednice i turističkih organizacija i nacionalnih parkova. Klubovi nemaju finansijskih mogućnosti da održavaju staze, i održavanje staza je u proteklih 10 godina opstalo zahvaljujući potpori države”, kazala je ona “Vijestima”.

Posljednji ugovor o održavanju staza sa PSCG, kako je rekla, sklopljen je u oktobru 2021. “nakon dužih pregovora sa ME”.

”Što je za klubove bilo jako nepovoljno, jer je pred njima bila zima, kratak dan, sniježni pokrivač na višim kotama, no dosta se toga uradilo i obaveze iz ugovora su produžene do kraja juna, ali druga polovina predviđenih sredstava nije još uplaćena zbog promjena i reorganizacije u Vladi”, rekla je ona.

Dodaje i da bi ugovorena cijena trebalo da bude uvećana, jer su povećani troškovi materijala i goriva.

”Registar svih staza treba i dalje da vodi PSCG i prema Zakonu o sportu klubovi da budu glavni nosioci u održavanju staza, a ako se uvedu drugi subjekti, kao NVO ili fizička lica, onda je neophodno da imaju licencu markiranata izdatu od strane PSCG nakon teoretske i praktične obuke”, kazala je ona.

Iz PK “Komovi” kažu da su kilometri pješačkih i planinarskih staza za koje država opredjeljuje sredstva “na zadovoljavajućen nivou opremljenosti u skladu sa sredstvima opredijeljenim za tu namjenu”.

”Jedan veliki dio ove akcije je volonterizam klubova. Razlog je jednostavan: velika kilometraža, dodatni teret opreme (šege, sjekire, farba...) i fizički rad na krčenju i čišćenju kojeg markirant mora da podnese, čine da, osim volontera, klubovi ne mogu platiti radnu snagu koja bi pomogla na krčenju i markiranju staza. Srećom, ljubitelja prirode ima još, pa su rijetki pojedinci i pojedinke voljni da pomognu na tom putu”, rekao je Bošković iz tog kluba.

Dodaje i da se PK “Komovi” ne finansiraju od članarina, pa se poslovanje tog kluba “može svesti na volontiranje nekoliko entuzijasta iz same uprave”.

Dobro je ali mora bolje

Šarčević iz MPT kaže da je u posljednjih 20 godina na razvoju planinskih staza, dosta toga urađeno, ali i da bi, i kad su u pitanju nove, ali i održavanje i unapređenje postojećih staza, moralo bolje.

”Staze su nekad imale isključivo rekreativni karakter, sve više turistički, pa bi se moralo posvetiti više pažnje kompletnoj planinarskoj infrastrukturi. Putokazi/smjerokazi su uglavnom sa nalijepljenom folijom koja brzo izblijedi”, kaže on, uz sugestiju da bi na tablama putokaza slova trebalo gravirati.

”Ponekad se staze prave kroz neke projekte, bez kontrole nekog odgovornog tijela, pa za jednu stazu imamo gomilu različitih smjerokaza sa kontradiktornim podacima”, kaže Šarčević, uz opasku da je u Crnoj Gori tek nekoliko funkcionalnih planinarskih domova, a da je više od dvije trećine države u planinama.

Prema njegovim riječima, strategija održavanja staza ne postoji.

”Mora da postoji neko tijelo pri državnoj upravi koje će da vodi računa o stazama po pitanju dostupnosti informacija turistima o stazama koje se mogu koristiti, skupljanjem GPS trekova (putanja, prim. aut) na jedno mjesto, kroz neki vebsajt, aplikaciju..., koordinacijom održavanja staza, inovativnim idejama - projektima za razvoj planinarske infrastrukture... Naravno, to treba da budu ljudi koji znaju svoj posao i koji će biti na terenu, a ne neko ko će da koordinira iz kancelarije o planinarenju i neko ko o realnom stanju na stazama nema pojma. Zaposliti nekoliko ljudi da vode računa o tome nije veliki udar na državni budžet, a od ogromnog je značaja”, kazao je Šarčević.

Dodaje i da bi dobro bilo da postoji ekipa za održavanje staza - za čišćenje, markiranje i uzimanje GPS trekova.

MPT organizuje ture poput planinarskih klubova, ali se vodi kao turistička agencija, a ne kao sportsko-rekreativni klub.

”Valjda zbog toga nismo nikad imali podršku od države za održavanje staza. Imamo alat (trimer, motornu šegu, nekoliko makaza za grane i kosijere...) koji smo kupili od sopstvenih sredstava”, kaže Šarčević i dodaje da usrkos tome što nemaju podršku nadležnih, u MPT svejedno dokrče staze koje posjećuju, a za koje znaju da su zarasle.

”Kad je potreba, stazu čistimo nekoliko dana prije nego organizujemo turu”, kaže.

Šarčević dio kritika upućuje i na upravu Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG), uz komentar da je nedovoljno sadržaja koje nude posjetiocima.

”Pored svih potencijala koje imaju parkovi, jedino što umiju da iskoriste su rampe. Krenete na primjer put Hridskog jezera koje se toliko reklamira, sačeka vas rampa, platite ulaz (stvarno samo jedan euro) i onda na putu do Babinog polja slomite auto, jer je put u katastrofalnom stanju. Ko treba da sanira put? Parkovi ili Opština? Što se tiče planinarskih staza po parkovima, ne znam da li postoje službe koje markiraju i održavaju staze ili to rade klubovi i entuzijasti. Koliko je meni poznato, samo je NP ‘Skadarsko jezero’ imao takvu službu, ne znam da li je ima više. Kad ćemo više ukapirati koliki potencijal imaju naši nacionalni parkovi i kad će se država njima posvetiti na pravi način”, pita on.

Prokletije “primaći” turistima

Prokletije bi trebalo “primaći” turistima, kaže Šarčević iz MPT.

”Prokletije nose ogroman turistički potencijal, kao kada bismo spojili tri, četiri Durmitora zajedno. Veoma su posjećene od stranaca, ali 99 odsto njih dolazi preko aerodroma u Prištini, pa onda preko Peći. Kosovari i Albanci već su jako puno uradili po pitanju turističke ponude za turiste koji posjećuju ove planine. Pojedina sela u albanskom dijelu Prokletija za sezonu je posjećivalo i preko 50 hiljada turista. Ono što mi možemo da uradimo je da primaknemo Prokletije tako što ćemo ih povezati sa auto-putem”, kaže on.

Šarčević je stava da to povezivanje nije ni komplikovano.

”Pošto mora da se radi petlja kod Veruše, neka baš bude sa isključenjem za Opasanicu, pa uz njeno korito, pa uz Kurlaj preko ili kroz Kozelj i eto vas u Vuči potok ispod Magliča. E tu bi samo trebalo preći kroz Albaniju preko Vrmoše i eto vas u Gusinju. Tako bi Prokletije bili udaljene od Podgorice skoro isto koliko i Kolašin. Put kroz Albaniju koji uz Cijevnu vodi do Gusinja veoma je uzak, pun krivina i sa velikim potencijalom za odrone. On nije rješenje”, rekao je Šarčević.

Kapija želja propada, katune bolje promovisati

”Da se neko više hvali ljepotom svoje prirode od nas, a da se manje trudi da to iskoristi, ne postoji”, kaže Darko Šarčević.

Kanjon Mrtvice je, dodaje on, zapušten, a vrhunski turistički potencijal.

”Da je ima bilo koja druga država, zaštitila bi je i iskoristila njen potencijal na pravilan način. Kapija želja propada, ko će tome da se posveti”, kaže on.

Podsjeća da je prije nekoliko godina planirana izgradnja male hidroelektrane na dijelu toka Morače bliže njenom izvoru, probijen put do vodopada i kaže da bi trebalo iskoristiti to, put popraviti, osigurati prilaz vodopadima.

”I dobili ste nezaobilaznu atrakciju za turiste”, poručuje Šarčević.

Potencijal vidi i u katunima.

”Umjesto da se naprave tipske kućice specifične za pojedino područje, da se pomognu stočari i poboljšaju im se uslovi života, mi danas imamo pojedine katune koji liče na divlja vikend naselja. Zaista je divno napiti se izvorske vode, a iznad izvora svaka vikendica ima septičku jamu”.

( Damira Kalač )