Dola – mjesto stradanja, ali i sabiranja i opomene: Metodije pozvao narod da zaboravi na podjele
I ove godine spomenici su pričali o stradanju, ubijenoj nejači, o plaču koji se i danas čuje, o pivskoj krvavoj bajci i pivskom Vitlejemu
Dola – mjesto stradanja, tuge, mjesto plača i golgote.
Dola – mjesto gdje je 7. juna 1943. godine folksdojčerska jedinica "Princ Eugen", uz podršku "Handžar" divizije, ubila 522 stanovnika Pive, a među njima i 109 djece.
Dola – mjesto gdje je porodica Verun prestala da postoji, a dijete Mitre i Mališe Đikanović nije dočekalo ni ime da dobije – strijeljano je u trenutku dolaska na svijet.
Dola – mjesto opomene i mjesto ćutanja.
I ove godine spomenici su pričali o stradanju, ubijenoj nejači, o plaču koji se i danas čuje, o pivskoj krvavoj bajci i pivskom Vitlejemu.
Okupili su se Pivljani da obilježe stradanje svojih plemenika, a svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko–nikšićki Metodije, uz sasluženje sveštenstva i monaštva.
Episkop je kazao da su Dola mjesto stradanja, ali i sveto mjesto, mjesto opomene i pozvao narod da zaboravi na podjele koje nas prate vjekovima unazad, samo mijenjaju oblik i formu, da jedni drugima oproste i budu braća.
"Ako se ne budemo osvijestili i složili kao narod, naš biološki opstanak je doveden u pitanje i mi ćemo se istražiti. I više neće biti važno ko je u kojoj političkoj stranci bio, ili ko je kakvu ideologiju zastupao. Siguran sam da iz očiju dolskih mučenika, gledajući nas kako se kao narod među sobom dijelimo, izledamo jadni i žalosni, jer gubimo iz vida pravu suštinu i smisao našeg ljudskog života", poručio je Metodije.
Kako je kazao, naša najveća sramota je da se i danas dijelimo po istim pitanjima, da istrajavamo na razmiricama i izmišljenim neizmiranim računima.
"Davno je narod rekao – ko god neće brata za svoga brata, taj će tuđina za gospodara. A svi znamo šta znači kada dođe strana čizma i stane za vrat, kao što je harala 1943. i tih nesrećnih godina ovim prostorima... Ako danas ne oprostimo jedni drugima nemamo kud ići naprijed i nemamo više čemu da se nadamo. Naš život će postati nepodnošljiv, strani okupator nam neće biti potreban, mi ćemo sami sebi na najgori i najsvirepiji način presuditi", kazao je Metodije.
Kako je dodao, ako se ne budemo "držali zajedno da preživimo i da ova zla vremena koja smo prividno izgledaju mirna i slobodna, a koja na tihi i perfidni način ubijaju biološku supstancu naroda time što se svi raseliše iz ovih prostora, pa zato što se ne rađamo, a i to malo što nas je ostalo niko ni skim ne zbori i zakrvljeni su oko najnebitnijih stvari", nestaćemo kao narod.
"Ako se formira kritična osvješćena masa koja će u svome bližnjem vidjeti svoga brata, onda će se i ostali dio naroda probuditi i napokon će ono istinsko sunce slobode, ljubavi i dobrote na ovoj mučeničkoj zemlji i ovom narodu zasijati. Probudite se, zaboravite na podjele, da se izmirimo, zagrlimo, zaboravimo sve izmišljene podjele koje su bile prije desetine i stotine godina", poručio je Metodije.
A na pomirenje, oprost i zajedništvo, pozvao je i protojerej stavrofor Predrag Šćepanović, koji je održao besjedu.
Podsjetio je da se decenijama o Pivi i njenim stradalnicima nije govorilo, kao da se javno nijesu smjeli pomenuti dolski mučenici.
"Poslije 63 godine nikla je kapela mučenica da nas podsjeća da je najveće drveće u Pivi ono koje je izraslo iz krvi... Kada su potapali Pivu potopili su Pivsko oko, ali ono je zažmurilo i ovo je od danas oko stare Hercegovine, oko Crne Gore, oko Pive, ovaj sveti hram... Ako je ičija žrtva i krv imala smisao to je žrtva pivskih i dolskih mučenika... Zato treba da se saberemo i izmirimo nad kostima ovih mučenika. Vjerovatno da je i među njima postojalo razlike, ali kada je nezasita smrt zakucala na njihova vrata oni su nebježeći od smrti potrčali jedni drugima u zagrljaj", kazao je Šćepanović.
Pomenu su prisustvovali i predsjednici Skupština opština Nikšić i Plužine, Nemanja Vuković i Petar Mitrić, zamjenik ruskog ambasadora u Crnoj Gori Nikolaj Rudajev, predstavnici Matice srpske u Crnoj Gori.
Nevine žrtve u Dolima bile su podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca.
Redoslijed ubijanja bio je obrnut. Krvavo gubilište preživio je samo Miloš Glomazić koji je preminuo 1986. godine.
U tim dolinama je 1977. godine napravljen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića.
U Pivi je od 6. do 12. juna 1943.godine, ubijeno 1.290 Pivljana, među kojima je bilo 549 djece i omladine do 20 godina, da je tih dana u svakom selu pivske župe bilo po jedno stratište.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve (SPC) je 2017. godine kanonizovao sve žrtve zločina u Pivi, a dan njihovog spomena je 7. jun.
Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Milenko Mićanović, dok će naredne godine domaćin biti Zdravko Aprcović.
"Neka nam ovo bude opomena da se nikad ne zavađamo, nego da se mirimo i sastavljamo i da ovakvih stratišta više nikada ne bude", poručio je ovogodišnji domaćin sabranja Milenko Mićanović.
Predstavnici Opštine Plužine na čelu sa predsjednikom SO Mitrićem, kao i borci i komunisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima.
Na kraju je održan prigodan kulturno umjetnički program.
Organizatori pomena su Centar za kulturu Plužina i Eparhija budimljansko-nikšićka.
Pobratimi koje je zbližilo stradanje
Sa Pivljanima su bili i pobratimi iz Velike i Gornje Ržanice, koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje.
Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom "Skenderbeg" divizijom, 28. jula 1944. godine na najsvirepiji način ubila oko 800 ljudi, žena i djece.
"Mi ne možemo i nećemo da zaboravimo naše nevino stradale jer bi nas zaborav doveo u situaciju, da nam se isti zločin jednog dana ponovi. Pivu i Veliku je još čvršće povezalo veoma slično stradanje, naš slobodarski duh, čestitost, vjera u Hrista i ime Srbinovo. Zato smo danas zajedno sa vama, na ovaj sveti dan, dan pomena i molitve naše braćei roda pivskog", kazao je Duško Gojković i pozvao Pivljane da 28. jula, kada se obilježava godišnjica stradanja nevinog naroda Velike, budu njihovi gosti.
( Svetlana Mandić )