Gig ekonomija - ne štite se prava radnika?
Sve popularniji platformski radnici i pored prednosti i dalje nemaju radna prava i socijalnu zaštitu
Osobe koje su angažovane preko platformi smatraju se “samozaposlenima”, a ne zaposlenima, čime se prvenstveno izbjegava primjena radnog i socijalnog zakonodavstva kao što su zasnivanje radnog odnosa, uplata doprinosa, bolovanje, trudničko, porodiljsko i roditeljsko odsustvo, pravo na sindikalno organizovanje, ograničeno radno vrijeme, zaštita i zdravlje na radu…
To za “Vijesti” kaže Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata (USS).
”Gig” (“tezga”) ekonomija predstavlja ekonomiju frilensera koju karakteriše sistem slobodnog tržišta u kojem kompanije ili posrednici putem digitalnih platformi angažuju nezavisne radnike za obavljanje kratkoročnih poslova. Takvi radnici su prije svega zaposleni na platformama za dostavu poput “Glovo”, koji je prisutan i u Crnoj Gori, dok širom svijeta oni rade i kao taksisti za “Uber”, “Bolt” i sl. koji zbog specifičnosti crnogorske ekonomije i dalje nisu prisutni kod nas. Procjenjuje se da danas širom Evropske unije (EU) oko 30 miliona ljudi, mahom mlađe generacije, radi u “gig” ekonomiji, a ova industrija koja je prema podacima Evropske komisije vrijedna oko 20 milijardi uspon je doživjela prije svega tokom pandemije.
Unija sindikata će danas organizovati okrugli sto na temu “Novi oblici rada – novi izazovi” koji će biti posvećen frilenserima, platformskim radnicima i sve dominantnijem radu od kuće i radu na daljinu.
Mihajlović kaže da se posljednjih nekoliko godina sve češće se u Crnoj Gori govori o frilenserima, radnicima na platformama, digitalnim nomadima jer ovaj fenomen nije mogao zaobići ni našu malu ekonomiju.
”Ono što radnike motiviše da postanu platformski radnici je prvenstveno činjenica da se do zaposlenja preko platformi prilično lako dolazi, što je veoma značajno za zemlje u kojima, kao u Crnoj Gori, stopa nezaposlenosti prelazi 20 odsto. Osim navedenog, motivišuća je i pristojna naknada koja se isplaćuje, ali i fleksibilnost radnog vremena, odnosno mogućnost izbora u koje vrijeme ćete obavljati svoj posao”, kazala je “Vijestima” Mihajlović.
Osim prednosti poput dobre zarade i rada od kuće i rada na više projekata u više sfera “gig” ekonomija sa sobom međutim nosi i svoje mane.
Mihajlović objašnjava da terminološki, i sa svih drugih aspekata, platformski radnici i dalje ostaju nepoznanica za cjelokupan crnogorski sistem.
”Posebno otežavajuća okolnost je nepostojanje zvanične statistike vezane za prisustvo ovih kategorija na crnogorskom tržištu rada. Svjedoci smo, međutim da, ne mali broj naših građana rade kao platformski radnici kao dostavljači (npr. Glovo)”, kazala je ona.
Dodaje da nepostojanje zakonodavanog okvira koji definiše platformske radnike, njihova prava i obeveze pretpostavka su brojnih problema koje možemo povezivati sa ovakvom vrstom rada.
”Tu se misli na radni status osoba koje se tretiraju kao platformski radnici. Praksa pokazuje da se platforme uglavnom predstavljaju kao posrednici između ponude i potražnje, a ne kao poslodavci, što dalje dovodi do toga da se osobe angažovana preko platformi smatraju ‘samozaposlenima’, a ne zaposlenima, čime se prvenstveno izbjegava primjena radnog i socijalnog zakonodavstva (zasnivanje radnog odnosa, uplata doprinosa, bolovanje, trudničko, porodiljsko i roditeljsko odsustvo, pravo na sindikalno organizovanje, ograničeno radno vrijeme, zaštita i zdravlje na radu…)”, navodi ona.
U proces regulacije ove industrije je već krenula EU, pa je Evropski parlament u septembru prošle godine donio rezoluciju kojom se poziva na stvaranje evropskog okvira koji bi platformskim radnicima omogućio isti nivo radnih prava i socijalne zaštite kao i radnicima iste kategorije koji ne rade preko platformi.
Mihajlović poručuje da je stoga nesporna potreba sistemskog pristupa ovom sve zastupljenijem obliku rada i kreiranje politika koje bi doprinijele dostojanstvenom životu i radu platformskih radnika u Crnoj Gori.
”Cjelokupan proces bi morao biti takav da direktno uključuje same platformske radnike koji bi jedini mogli ukazati na sve nedostatke zakonodavnog i institucionalnog karaktera sa kojima se suočavaju u svom radu”, zaključuje Mihajlović.
( Ivan Ivanović )