Bijeli Balkan

Bilo bi dobro kad bi Parlamentarni kanal pripremio program u kom bi se svakodnevno tumačilo što je to tačno Otvoreni Balkan. Već je mnoge glava zaboljela od lupanja, od nagađanja, predrasuda i srljanja. Toliko je organizovano emisija u kojima su političari nagađali o čemu se radi. Sukobljavaju se polu-mišljenja. Jer, svaka lukavština politička tumači taj Otvoreni Balkan iz svoje prspektive, naravno interesne.

Sve televizije, sve emisije, koliko god bile gledane i koliko god dugo trajale nisu dale rezultata. Naprotiv, još više su zbunile ljude. Čak i glasovi sa Zapada su doprinijeli da se šum pojača. Nadajmo se samo da nekome neće pasti na pamet ta čarobna riječ “referendum”. Tek to bi bio spektakl.

Kakve bi to bile kampanje, za i protiv Otvorenog Balkana. Koliko bi tu bilo materijala da političari iznose svoje ideje koje nemaju smisla. Da prećeruju, vrište, galame i granaju rukama.

Neki čak imaju problem i sa nazivom Balkan. Davno je Žižek objašnjavao ko je sve na Balkanu i ko je na Balkanu a neće to da prizna. Ova priča o Otovorenom Balkanu je tipično balkanska, nije da se trpaju rogovi u vreću, ali nije ni da nije.

Najsimpatičnija pojava bilo je rađanje riječi “posmatrač”. Obično smo pred svaki izbor i izobre dobili strane i nestranačke posmatrače, a sad je naša Vlada sebe prozvala “posmatračem” procesa Otvorenog Balkana.

Otvoreni Balkan za Crnu Goru je poput švedskog stola. Mi bi da gledamo, mirišemo, pa ako nam se svidi da biramo. Zanimljiva želja, nadam se da je ostvariva. Crna Gora vjerovatno čeka neko zeleno svijetlo za start. Ali za sad kao da toga svjetla nema, žuto je na snazi. Pripremili smo se. Posmatramo li posmatramo.

Do tada, otvorila nam se glava od silnih priča o Otvorenom Balkanu. Treba sačekati kad će goste u emisiji potpisivati kao “Ekspert za Otvoreni Balkan” ili “Zagovornik Zatvorenog Balkana”.

Narodu je teško objasniti koliko bi značilo to da šleperi ne čakaju na granicama. Jer, svako gleda svoj interes, zanima ga samo kako će on lakše da prođe. Dok mu dođe iz dupeta u glavu da će (možda) svima biti bolje ako roba i ljudi lakše putuju i komuniciraju, proći će mnogo da se skeptik preobrati.

Neki brigu brinu da li će se povećati šverc one robe što ide uz banane. Bilo granica ili ne bilo, bijelo će da prolazi kao i do sad, neometano. Bijeli Balkan nema prepreka, svi se lako dogovore, nema greške, nema grke, čist račun kao suza.

Treba učiti makar nešto od te ekipe koja ne poznaje granice. Oni znaju što rade, ne dumaju mnogo, lako presjeku i koliko se čini, ide im jako dobro.

Interesantno je što skoro niko ne pominje Zeleni Balkan. Kako bi dobro bilo da se za to borimo.

( Đuro Radosavović )