Tradicionalni razgovori o predstavama: "Danilo" je himna crnogorskoj majci
Drama je porodična i u postmodernističkom maniru se prevashodno bavi sukobima između likova, sukobima prošlosti i sadašnjosti (budućnosti), odnosom fikcije i fakcije, pitanjem krivice
Glumci Bjelopoljskog pozorišta dali su svoj maksimum u predstavi "Danilo" i zaista sam ponosan na njih, kazao je reditelj Dragan Koprivica danas, na tradicionalnim razgovorima o predstavama koji su organizovani u okviru 51. Festivala Dramskih amatera, koji je počeo juče u Bijelom Polju.
Komad obrađuje dan iz života porodice čiji član je istaknuti pisac Danilo Kiš.
Drama je porodična i u postmodernističkom maniru se prevashodno bavi sukobima između likova, sukobima prošlosti i sadašnjosti (budućnosti), odnosom fikcije i fakcije, pitanjem krivice…
Odgovarajući na suštinsko pitanje o motivima nastanka predstave Koprivica je podsjetio da je predstava prvi put igrana prije 20 godina, sa veoma sličnim glumačikm sastavom, ističući da su ideju pokrenuli direktor Centra za kulturu Milko Kovačević i glumica Slađana Bubanja Merdović.
"Bjelopoljski glumci su sami odlučili da u predstavi igraju i mlade glumačke nade poput Milice Jeremić, Sare Kurgaš i Mihaila Drobnjaka. Uključujući mlade glumce kao i povratkom glumice Nele Teržić ansamblu je dat novi zamah koji ih izjednačuje sa profesionalnim ansamblima. Predstava koja je igrana prije 12 godina je tada pokupila sve bitne nagrade na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju, kao i na Festivalu u Trebinju. U tolikom vremenskom razmaku je predstava sazrela i danas je sigurno bolja. Posebno bih izdvojio Jusufa Bajramspahića koji je napravio sasvim drugačiju ulogu, dosta bolju i po mom mišljenju frapantnu. Takođe treba napomenuti da za uloge "Editine majke" odnosno "kćerke" postoje alternacije to jest za obje uloge su se spremale Sara Kurgaš i Milica Jeremić. Svi su dali maksimum i bila mi je čast što ponovo radim sa Bjelopoljcima", kazao je Koprivica.
On je kazao da sve što je napisao u životu Danilo Kiš je napisao iz pozicije stida, ne sopstvenog, već stida zbog onoga što se desilo u dvadesetom stoljeću zbog čega je bitno da razumijemo da se i ova predstava bavi pojmom krivice, i to krivicom bez krivice, o čemu nam govori lik Eduarda, Danilovog oca.
"Ovom predstavom sam želio da napravim himnu crnogorskoj porodici, himnu Crnoj Gori, ljubavi prema Crnoj Gori koju današnje potrošačko društvo ostavlja na margini. U suštini, predstava je moja priča, priče o krivici oca nema kod Kiša, ali je nakalemljena na detalje iz Kišovog života kao i na Kišovu poetiku", kazao je on.
Dragan Koprivica, kako je to primijetio voditelj programa publicista Vanja Kovačević, na zanimljiv način fokus prebacuje na lik majke Milice Dragićević.
Stub porodice u Crnoj Gori je majka, lik majke koji sjajno igra Slađana Bubanja Merdović je na neki način i protagonista, pa je zanimljivo, zbog čega je težište sa Eduarda Sama prebačeo na lik Milice Dragićević.
"Za mene je žena osnov kosmosa i svakog pravog sociuma, ona je pokretač svega dobrog. Žena u Crnoj Gori nema pravo da pogriješi, htio sam da napravim himnu za crnogorsku majku, htio sam da pokažem da bez žene nema porodice", zaključio je Koprivica.
Mladi glumci su se saglasili da je sa Draganom Koprivicom bilo zahtjevno i teško raditi.
Istakli su da su ranije igrali samo u dječijim predstavama te da je ovoga puta bilo ozbiljnije i drugačije, ali da da im je bilo zadovoljstno što su glumili sa izvrsnim glumcima i sarađivali sa profesorom Draganom Koprivicom.
( Jadranka Ćetković )