Priprema za moguću invaziju Kine

Kada je Džo Bajden prošlog mjeseca obećao da će vojno intervenisati ako Kina ikad napadne Tajvan, njegovi komentari su naišli na oštar odgovor Pekinga.

”Ako SAD nastave da idu ovim putem, moraće da plate nepodnošljivu cijenu”, rekao je portparol ministarstva spoljnih poslova.

Ta rečenica je uveliko protumačena kao upozorenje na rat. Istog dana, Kina i Rusija su izvele zajedničku vježbu nuklearnih bombardera u blizini Japana.

To je bila još jedna u nizu razmjena borbenih poruka između SAD i Kine, kao i odraz sve većih strahova u Vašingtonu, Tajpeju i među američkim saveznicima da bi Peking mogao pokušati da pripoji Tajvan u narednih nekoliko godina.

“Ovo je decenija zabrinutosti, posebno period između sada i 2027. godine”, kaže Fil Dejvidson, admiral u penziji koji je do prošle godine komandovao američkim snagama u Indo-Pacifiku.

“To procjenjujem zbog zapanjujućih poboljšanja kineskih vojnih kapciteta, političkog vremenskog okvira za Sija Đinpinga i dugoročnih ekonomskih izazova u kineskoj budućnosti”.

Dok je ruska invazija na Ukrajinu usmjerila pažnju na potencijalnu prijetnju Tajvanu, postoji jedna velika razlika između ove dvije situacije: kineski rat na Tajvanu mogao bi biti rat sa SAD

Iako prijetnja Kine da će silom osvojiti Tajvan postoji još otkad su kineska Nacionalistička vlada i vojska pobjegle na Tajvan 1949. pošto su izgubile građanski rat na kontinentu, Peking je dugo usredsređen na to da ekonomskim podsticajima i političkim pritiskom podvede ostrvo pod svoje okrilje.

Međutim, mnogi tajvanski kreatori politike sada vjeruju da pošto Komunistička stranka gubi nadu da će te mjere ikad uroditi plodom a njene oružane snage se brzo modernizuju, Si bi se uskoro mogao odlučiti za rat.

Tajvan je ponovo dospio u fokus kao sve opasnije žarište samo nekoliko dana nakon Bajdenove inauguracije prošle godine kada su kineski ratni avioni simulirali raketne napade na američki nosač aviona koji je plovio u blizini te zemlje. Tokom narednih mjeseci, Kina je potom pojačala tempo i obim letova borbenih aviona i bombardera u blizini Tajvana.

Dejvidson je upozorio na opasnost u martu prošle godine, kada je pred Odborom Senata za oružane snage rekao da vjeruje da će se prijetnja kineskog napada na Tajvan “ispoljiti... u narednih šest godina”. Ubrzo nakon toga, jedan visoki američki zvaničnik izjavio je za “Fajnenšel tajms” da Si flertuje sa idejom da preuzme kontrolu.

Od tada su takva upozorenja postala rasprostranjenija - što je pozadina Bajdenovih komentara o odgovoru na kinesku invaziju. To je takođe ubrzalo promjenu u komunikaciji između Tajvana i SAD o tome kako odbraniti ostrvo.

Iako Vašingtron godinama poziva Tajvan da taj rizik shvati ozbiljnije, tajvanska vlada i vojska su sporo reagovale. Ali, rat u Ukrajini je poslužio kao poziv za buđenje. Visoki tajvanski zvaničnici kažu da je ruski napad naglasio prijetnju sa kojom se suočavaju.

“Opasnost dolazi od Sija Đinpinga i činjenice da će kasnije ove godine započeti treći mandat”, kaže jedan zvaničnik. “U okviru prethodnog kineskog procesa, u kojem bi oni imali novog lidera svakih 10 godina, njihova “istorijska misija” ujedinjenja Tajvana mogla bi da se prenese na sljedećeg lidera. Ali kada nacionalna misija postane misija jednog čovjeka, opasnost raste”.

“Putin ne bi donio ovakvu odluku da izvrši invaziju na Ukrajinu da nije sam o svemu odlučivao. Tako da bi i Si Đinping mogao da napravi tu vrstu pogrešne procjene”, dodaje taj zvaničnik.

Jasniji stav SAD

Dok je ruska invazija na Ukrajinu usmjerila pažnju na potencijalnu prijetnju Tajvanu, postoji jedna velika razlika između ove dvije situacije: kineski rat na Tajvanu mogao bi biti rat sa SAD.

Kada je Vašington prebacio diplomatsko priznanje sa Tajpeja na Peking 1979. godine, sporazum sa Tajvanom o uzajamnoj odbrani zamijenio je sa Zakonom o odnosima sa Tajvanom. Taj zakon zahtijeva od SAD da toj zemlji daju oružje koje joj je potrebno da se odbrani i da same SAD održe kapacitet da se odupru sili ili prinudi koja bi ugrozila bezbjednost Tajvana.

SAD su u prošlosti bile dvosmislene povodom toga dokle bi išla ta obaveza. U pokušaju da odvrati Peking od razmatranja vojne sile i obeshrabri Tajpej da formalizuje svoju nezavisnost, Vašington je odbijao da se izjasni da li bi se uključio u rat između ovo dvoje.

Čini se da je Bajden drastično smanjio tu dvosmilenost. Na pitanje novinara tokom nedavne posjete Japanu da li je spreman da upotrijebi silu da odbrani Tajvan, rekao je: “Da. To je obaveza koju smo preuzeli.” Bijela kuća je požurila da naglasi - kao i nakon Bajdenovih prethodnih sličnih izjava koje su neki analitičari vidjeli kao gafove - da se američka politika prema Tajvanu nije promijenila.

Ali visoki zvaničnici na Tajvanu i u državama saveznicama SAD vjeruju da Bajden pokušava da odvrati Peking tako što jasnije signalizira da će možda morati da se bori i protiv SAD. “Mislimo da je Bajden donio političku odluku da pokaže da se ova opcija ne može isključiti”, rekao je visoki tajvanski zvaničnik.

“U slučaju Ukrajine, on je unaprijed rekao da SAD neće ulaziti u rat. Ali kada Kina osjeti da je njen vojni kapacitet dostigao nivo spreman za zauzimanje Tajvana, samo korišćenje finansijskih ili ekonomskih sankcija neće stvoriti efikasno odvraćanje”, kaže on. “Tako da se apsolutno ne smije dozvoliti Kini da vjeruje da nećete preduzeti vojnu akciju”.

Iako postoji sve veća zabrinutost zbog moguće invazije, o vremenskom okviru bilo kakve vojne akcije - i stvarnim namjerama Kine - i dalje se vodi intenzivna rasprava.

U godini koju Dejvidson vidi kao potencijalni vremenski okvir za kineski napad - 2027, obilježava se vijek Narodnooslobodilačke armije (PLA). U novembru 2020, Komunistička partija Kine je poručila da želi da “osigura da se 100-godišnji cilj izgradnje vojske postigne do 2027”, pozvala je na bržu vojnu modernizaciju i ponovila cilj da kinesku vojsku osposobi za umreženo, “inteligentno” ratovanje.

Iako postoji sve veća zabrinutost zbog moguće invazije, o tajmingu bilo kakve vojne akcije i stvarnim namjerama Kine i dalje se vodi intenzivna rasprava

Iako su to fraze koje je Kina ranije koristila, Pentagon naziva 2027. “novom prekretnicom. “Ako se realizuju, ciljevi PLA-a za modernizaciju 2027. mogli bi pružiti Pekingu kredibilnije vojne opcije u nepredviđenim situacijama na Tajvanu”, navedeno je u prošlogodišnjem godišnjem izvještaju o kineskoj vojsci.

Neki analitičari sumnjaju u Dejvidsonov datum. Ali godinu dana nakon njegovog svjedočenja, vladini i vojni zvaničnici u Tajpeju i Vašingtonu kažu da je period od sada do 2027. istinska prijetnja.

Prošlog oktobra, tajvanski ministar odbrane Čiu Kuo-čeng je rekao da će PLA imati “potpuni kapacitet” da napadne Tajvan do 2025. “Trenutna situacija je zaista najopasnija koju sam vidio za svojih više od 40 godina u vojsci”, rekao je poslanicima.

Avril Hejns, američka direktorka nacionalne obavještajne službe, nedavno je rekla Kongresu da je prijetnja Tajvanu “akutna” od sada do 2030. godine - dajući kredibilitet Dejvidsonovom osjećaju hitnosti. Džon Akvilino, šef indo-pacifičke komande, nedavno je rekao za FT da je invazija na Ukrajinu naglasila da kineska prijetnja Tajvanu nije apstraktna.

Tajvanski stručnjaci vide 2024. i 2025. godinu kao posebno opasan period. Oni vjeruju da bi Si mogao doći u iskušenje da upotrijebi silu ako vladajuća Demokratska napredna partija, koja insistira na očuvanju de fakto nezavisnosti Tajvana, ponovo pobijedi na sljedećim predsjedničkim izborima početkom 2024, ili ako osjeti politički vakuum u SAD nakon sljedećih predsjedničkih izbora krajem 2024.

Mekenzi Iglen, vojna ekspertkinja sa američkog Enterprajz instituta, kaže da postoje dva tabora kada je u pitanju tajming mogućeg napada Kine na Tajvan.

“Jedni vjeruju u Dejvidsonov okvir - vrijeme maksimalne opasnosti - a drugi vjeruju da imamo vremena da izgradimo kapacitet koji će odvratiti i poraziti Kinu u nekom budućem periodu”, kaže Iglen. Ona dodaje da rukovodstvo Pentagona priznaje da trenutno postoji određena zabrinutost, dok stavlja naglasak na srednji rok.

Osoba upućena u procjenu administracije o prijetnji Tajvanu kaže da postoji opšta saglasnost da Kina namjerava da razvije potrebne kapacitete za napad do 2027, ali tvrdi da se to veoma razlikuje od pitanja namjere ili akcije.

“Ne mislim da je (Kina) donijela odluku da uradi bilo šta u bilo kom vremenskom okviru osim da ima određene sposobnosti. Mislim da se to gubi u raspravi o datumu ili vremenskom okviru”, kaže ona.

Priprema za najgore

Sve veća zabrinutost povodom moguće kineske invazije mijenja način na koji Vašington i Tajpej razmišljaju o odbrani te zemlje.

Vašington više od decenije pokušava da ubijedi Tajvan da se “očvrsne” za odbranu od kineske invazije. Ali vojska te zemlje je nastavila da planira pod pretpostavkom da ima više vremena da se pripremi ili da možda neće morati da se nosi sa totalnom invazijom.

Mnogi tajvanski vojni stručnjaci to vide kao najgori scenario, ali su zabrinuti da bi potezi kineske vojske kao što su česte vazdušne i pomorske vježbe Pekinga u blizini Tajvana, informacioni rat ili možda čak i morska blokada, mogli potkopati odlučnost te zemlje da se odupre. Tajpej stoga želi da takođe zadrži vojne kapacitete potrebne za suprotstavljanje tim potezima, kao što su ratni brodovi, moderni lovci i avioni za rano upozoravanje.

Ali sada kada su SAD sve više fokusirane na kratkoročnu prijetnju od invazije, one vrše pritisak na Tajpej: administracija je počela da odbija tajvanske zahtjeve za velikim naoružanjem kao što su protivpodmornički helikopteri, za koje vjeruje da bi mogli biti brzo uništeni u kineskom napadu i potrošiti previše vrijednih resursa.

Umjesto toga, SAD vrše pritisak da se poveća fokus na malo, relativno jeftino i otporno oružje kao što su mobilne rakete, koje bi bilo od koristi samo u kontranapadu protiv kineskog pokušaja invazije i okupacije.

Tajvansku vladu je na akciju podstakla i dodatna perspektiva koju je pružio rat u Ukrajini.

Visoki zvaničnici kažu da je vlada predsjednice Caj Ing-ven sada laserski fokusirana na to da učini zemlju otpornijom da se odupre kineskom napadu. Premijer Su Ceng-čang je obećao podršku produženju osnovne vojne službe sa sadašnja četiri mjeseca na godinu, kao i povećanju vojnog budžeta, koji je do sada u prosjeku iznosio samo dva odsto BDP.

“Mi smo zaista trenutno usred velike i temeljne diskusije i između sebe i sa Amerikancima o stvarima koje treba da uradimo”, kaže jedna osoba upoznata sa situacijom. “Istražujemo niz radikalno različitih ideja kako da našu zemlju učinimo otpornom, da izgradimo kapacitete koji su nam potrebni u ratu”.

Politika koja se razmatra uključuje bržu i odlučniju reformu nedovoljno obučenih rezervnih snaga Tajvana; izgradnju distribuiranih energetskih i komunikacionih sistema, koje kineski sajber i raketni napadi ne bi mogli da obore; učvršćivanje sistema komande i kontrole; planiranje zaliha osnovnih roba u vrijeme rata; i dodjeljivanje administrativnih odgovornosti za civilnu odbranu. Taj visoki zvaničnik kaže: “Naš cilj je da budemo spremni između 2025. i 2027”.

Kineska modernizacija

Postoji mnogo dokaza iz javno dostupnih izvora da PLA odlučno radi na kapacitetima potrebnim za pokretanje invazije.

Jedan je pronalaženje i ciljanje podmornica koje bi mogle da napadnu kineske pomorske brodove koji prevoze invazione trupe preko moreuza. Od 1.543 aviona koje je PLA od septembra 2020. poslala u zonu za identifikaciju protivvazdušne odbrane (ADIZ) Tajvana, njih 262, druga po veličini grupa, bili su protivpodmornički ratni avioni. ADIZ je tampon zona u međunarodnom vazdušnom prostoru koja se posmatra u cilju ranog upozorenja.

U aprilu 2021. godine, prvi nosač helikoptera tipa 075 mornarice PLA, veliki amfibijski jurišni brod koji može da nosi helikoptere i trupe, stavljen je u funkciju. Još dva su već započela probnu fazu.

Snage su još daleko od potrebnih transportnih kapaciteta, ali planiraju da koriste civilne trajekte, barže i plutajuće platforme da dovedu trupe na obalu čak i bez pristupa luci, prema pisanju istraživača sa Univerziteta za vojni transport PLA.

Na osnovu izvještaja na vojnom kanalu kineske državne televizije i satelitskih fotografija, Majkl Dam, penzionisani obavještajni oficir američke mornarice i istraživač u Laboratoriji za primijenjenu fiziku Univerziteta Džons Hopkins, analizirao je dvije povezane vježbe u ljeto 2020. i 2021. On vjeruje da je PLA razvija planove da mobiliše pomorski transport “u velikim razmjerama”.

“Takva mobilizacija civilnog prevoza da bi se pružila podrška operacijama preko moreuza može predstavljati veoma veliki rizik i mogla bi podrazumijevati velike gubitke”, napisao je u jednom dokumentu prošle godine. “Ali, postoje neki izazovi koji se odnose na efikasnost i iscrpljenost koje kineska vojska ne može prosto riješiti ogromnom masom i tolerisanjem gubitka”.

Neki analitičari vjeruju da će invazija na Tajvan ostati značajan izazov za PLA u narednim godinama i da su tu činjenicu naglasili problemi Rusije u ratnoj operaciji u puno manje složenim okolnostima.

“Ono što PLA želi da postigne u svom vrhunskom scenariju je daleko komplikovanije od onoga što Rusija pokušava da uradi u Ukrajini. Ono što Rusija pokušava je najlakše, a ono što bi Kina pokušavala da uradi je najteže u smislu osvajačkih scenarija uopšte”, kaže Tejlor Fravel, direktor Programa bezbjednosnih studija na MIT-u i stručnjak za kinesku vojnu strategiju. “Stoga, posmatrajući teškoće sa kojima se Rusija suočava u sprovođenju relativno jednostavnih operacija, kineski lideri se možda pitaju da li je PLA sposobna da izvede mnogo složenije operacije, zbog čega bi mogli biti oprezniji povodom pokretanja takvog napada za sada”.

Su Cu-jun sa Instituta za istraživanja nacionalne odbrane i bezbjednosti, koji ima podršku tajvanskog ministarstva odbrane, tvrdi a bez obzira na ti koje korake PLA preduzme, ona i dalje mora slati brodove preko moreuza. “U Rusiji smo vidjeli vozila zaglavljena na autoputu. U tajvanskom scenariju, more je vaš autoput”, kaže Su. “Tako da je to vrijeme i mjesto da se oni unište”.

Ipak, dok je kapacitet Kine da izvede invaziju i dalje nejasan, brza modernizacija kineskih oružanih snaga je dovela njene potencijalne neprijatelje u nepovoljan položaj.

“Kina je na putu ulaganja. Ako SAD nastave status kvo u svom pristupu investicijama u odbranu, jaz između njih će biti takav da će se vremenski okvir ubrzati”, kaže Dejvidson.

Ta neravnoteža bi mogla učiniti situaciju još opasnijom. Jedan tajvanski vojni zvaničnik kaže da će za planove SAD da ojačaju svoj položaj u Indo-Pacifiku, poput izgradnje mobilnijih snaga Marinskog korpusa i izlaganja kineskih brodova riziku sa raketama na ostrvima pod kontrolom saveznika, biti potrebno nekoliko godina. “Zabrinuti smo da bi kineski komunisti mogli pomisliti da je bolje napasti ranije, prije nego što smo mi i SAD spremni”.

Neki analitičari tvrde da posmatranje kako se Rusija bori u Ukrajini može takođe ukazati Pekingu na značaj da se brzo djeluje. “Politički, ako lideri Kine vjeruju da će SAD pružiti bezuslovne bezbjednosne garancije Tajvanu, biće puno spremniji nego ranije da preduzmu neku vrstu vojne akcije da pokažu riješenost i volju da se odupru SAD”, kaže Fravel.

Neki tajvanski političari smatraju da sve žešće rivalstvo SAD i Kine povećava rizik. Erik Ču, predsjednik opozicione stranke Kuomintang, rekao je nedavno publici u Vašingtonu da se nada da američka pažnja neće izazvati “nevolje” u Aziji. “Cijenim svaku vrstu pomoći od SAD”, rekao je Ču. “Ali nadamo se da će se napetost smanjiti u narednim godinama”.

Prevela i priredila: A. Šofranac

( “Fajnenšl tajms” )