Grbović: Posljedice energetske krize nijesu se još puno osjetile u CG, situacija se može drastično pogoršati

Posljedice energetske krize nijesu se još u punoj mjeri osjetile u Crnoj Gori, saopštio je trgovac električnom energijom, Pavle Grbović, dodajući da se situacija može drastično pogoršati ako hidrološka situacija u četvrtom kvartalu ne bude povoljna po Elektroprivredu (EPCG).

Grbović je u intervjuu agenciji Mina-business kazao da se posljedice energetske krize nijesu do sada osjetile u punoj mjeri iz razloga regulisanih cijena električne energije kako za domaćinstva, tako i za preduzeća i veće potrošače.

Pored toga, kako je naveo, povoljna hidrološka i vremenska situacija tokom prvog kvartala ove godine, glavni je razlog zbog kojeg je situacija u Crnoj Gori trenutno stabilna.

„Međutim, kako je period drugog kvartala bio ispraćen znatno nižim padavinama od očekivanih, može se konstatovati da će Crna Gora, odnosno EPCG, biti u velikom deficitu električne energije tokom cijelog drugog i trećeg kvartala, a možda i tokom oktobra, što zavisi od početka kišnog perioda“, objasnio je Grbović.

Prema njegovim riječima, potrebno je biti veoma oprezan, jer bi u slučaju nepovoljne hidrologije, odnosno hladne i suve jeseni/zime, udar na ekonomiju Crne Gore bio ekstremno velik.

Grbović je ocijenio i da model po kojem posluje EPCG nije održiv na duži period.

„Cijena po kojoj se električna energija prodaje je oko 40 eura po megavat satu (MWh), dok će u periodu drugog i trećeg kvartala EPCG kupovati velike količine energije po tržišnim cijenama od preko 220 eura po MWh. Ukoliko hirdološka situacija u četvrtom kvartalu ne bude povoljna po Crnu Goru i EPCG, situacija bi se drastično pogoršala“, tvrdi Grbović.

Prema njegovim riječima, da bi elektro-energetski sistem bio održiv, potrebno je odvojiti fizička i pravna lica, odnosno domaćinstva od velikih potrošača poput restorana, hotela, poslovnih prostora, fabrika i raznih industrijskih postrojenja.

Drugim riječima, potrebno je uvesti totalnu liberalizaciju tržišta električne energije.

„Tržište je otvoreno od 2015. godine, ali do totalne liberalizacije jos nije došlo. Upravo to je jedan od glavnih razloga zašto se na crnogorskom tržištu još nije pojavio nijedan snabdjevač“, rekao je Grbović.

On je, kada je u pitanju liberalizacija tržišta električne energije, dodao da Crna Gora kasni u odnosu na države u regionu, kao na primjer Srbiju i Hrvatsku.

U Srbiji je sistem tarifa prilagođen građanima, naročito socijalno ugroženom stanovništvu sa veoma niskom potrošnjom. Cijene električne energije zavise od ukupne potrošnje i visoke i niske tarife.

Zelena zona je predviđena za veoma male potrošače do 350 kilovat sati (kWh) mjesečno, plava zona pokriva veliki broj domaćinstava i ukupnu potrošnju od 351 kWh do 1,6 hiljada kWh, dok je crvena zona predviđena za veće potrošače sa potrošnjom preko 1,6 hiljada kWh.

„Najveća razlika u odnosu na sistem Crne Gore je i ta što je noćna energija, odnosno niska tarifa, četiri do pet puta jeftinija od dnevne energije odnosno visoke tarife“, rekao je Grbović.

Cijene niske tarife se kreću od 1,3 centa do četiri centa po kWh, dok se u visokoj tarifi cijene kreću od 5,4 centa do 16,36 centi po kWh zavisno od ukupne potrošnje.

„Ovakav sistem bi istovremeno štitio interese i malih potrošača i EPCG, jer bi stimulisao uštedu električne energije odnosno potrošnju u periodu niskog opterećenja“, saopštio je Grbović.

On je naglasio da su cijene električne energije i u Crnoj Gori i u regionu daleko od tržišnih i da zbog toga ovakav sistem nije održiv na duži period.

Na primjer, u Českoj, odnosno Pragu, domaćinstava plaćaju oko 22 centa kWh.

„Takođe, treba naglasiti da Crna Gora već godinama unazad nije usvojila zakon o porezu na dodatu vrijednost (PDV) na veleprodajnom tržištu električne energije, što značajno utiče na smanjenje interesa stranih kompanija, odnosno predstavlja veći rizik za poslovanje unutar granica Crne Gore za sve kompanije“, poručio je Grbović.

Prema njegovim riječima, ukoliko bi se zakoni i pravna legislativa uskladili sa evropskim i ujedno došlo do totalne liberalizacije tržišta električne energije, interesovanje stranih kompanija - snabdjevača bi bilo neuporedivo veće.

Crna Gora je tokom prva četiri mjeseca ove godine izvezla električnu energiju u vrijednosti od 100 miliona eura. Višak električne energije razultat je povoljne hidrološke i meteorološke situacije kao i prestanka rada Kombinata aluminijuma (KAP).

Grbović smatra da Crna Gora ima ogroman neiskorišćeni energetski potencijal i da bi u toj grani industrije mogla da bude tržišno konkurentna.

„Usljed dobre pozicije samog energetskog sistema, na koridoru ka Grčkoj i Italiji, Crna Gora ima mogućnost plasmana viškova električne energije ka različitim tržištima u različitim periodima godine u zavisnosti od potreba samih sistema. Na primjer, Grčka je poznata kao veliki uvoznik ljeti, dok je Italija veliki uvoznik zimi“, dodao je Grbović.

Crna Gora proizvodi električnu energiju iz velikih hidroelektrana, iz Termoelektrane (TE) Pljevlja i jedan dio iz vjetroelektrana. EPCG je započela ekološku rekonstrukciju TE Pljevlja kojom će biti smanjene njene štetne emisije, kako bi bile u skladu sa standardima Evropske unije i produžen vijek rada Termoelektrane.

Značaj ove elektrane za Crnu Goru je veliki jer sa snagom od 225MW obezbjeđuje 40 odsto domaće proizvodnje električne energije.

Međutim, kako smatra Grbović, veoma je važno istaći da ukoliko Crna Gora želi da postane prepoznata kao zemlja koja izvozi električnu energiju, potrebne su značajne investicije u izgradnju novih izvora električne energije koji ne zavise od fosilnih goriva.

„Crna Gora treba da zasniva energetsku strategiju na svojim resursima - sunce, vjetar i voda, a tržišne cijene opravdavaju svaki vid ulaganja u proizvodnju električne energije. Ovakav način investiranja i pametnog ulaganja u elektroenergetski sistem bi doveo do diversifikacije portfolija, odnosno Crna Gora bi postala izvoznik električne energije u prvom, drugom i četvrtom kvartalu, dok bi se značajno smanjio deficit u trećem kvartalu“, smatra Grbović.

Prema njegovim riječima, posebno treba istaći da je teže upravljati energetskim sistemom u kojem bi dominantna proizvodnja bila iz vjetroelektrana i solarnih elektrana.

„Zbog toga je potrebno paralelno ulaganje u hidroelektrane, naročito akumulacione. One omogućavaju bolju optimizaciju sistema i bolje upravljanje odnosno skladištenje određene količine energije u slučaju velikih poremećaja koji su učestali u ljetnjem i zimskom periodu“, rekao je Grbović.

Sumirajući kretanja na energetskom tržištu u posljednjih nekoliko godina, Grbović je objasnio da su cijena električne energije u konstantnom porastu još od prvog kvartala prošle godine, prvenstveno usljed rasta cijena za emisiju ugljen-dioksida (CO2), a zatim i usljed naglog rasta cijena gasa NCG (njemački gas).

„Sam početak rata i sankcije Rusiji su dodatno uticali na energetsku situaciju pa su cijene električne energije tokom četvrtog kvartala prošle godine i prvog ovogodišnjeg bile veoma visoke“, dodao je Grbović.

On je naglasio i činjenicu da je prethodna zima bila veoma blaga i da su vjetar u Njemačkoj, padavine na Balkanu i temperature tokom perioda decembar – mart bili iznad prosjeka, što je imalo značajan uticaj na pad cijena u realizaciji tokom prvog kvartala ove godine.

Grbović smatra da se može zaključiti da su početak rata i sankcije Rusiji uticali na skok cijena, ali da su tokom prvog kvartala ove godine uticaji bili značajno manji usljed povoljnih vremenskih prilika.

„Ako uzmemo u obzir sve ove faktore, treba biti oprezan kada predviđamo predstojeću zimu s obzirom na to da dvije blage i vjetrovite zime zaredom nijesu česta pojava. Predstojeća zima nosi velike rizike, što najbolje dokazuju cijene u Francuskoj, gdje se četvrti kvartal ove i prvi kvartal naredne godine trguju oko 500 eura po MWh“, kazao je Grbović.

Prema riječima Grbovića, može se konstatovati da ni u jednom sektoru kriza nije tako jasno pokazala strukturne probleme kao u energetskom, ali ne samo u balkanskim zemljama već i u zemljama Zapadne Evrope.

Visoke cijene električne energije i gasa dovele su do obustave rada u velikom broju kompanija.

„Jedan od primjera je slovačka kompanija Duslo koja je poznata kao najveći proizvođač AD BLUE tečnosti u Evropi. Njen prestanak rada, najprije je izazvao skok cijena i nestašicu tečnosti AD BLUE, a zatim i velike probleme u transportnoj industriji širom Evrope“, kazao je Grbović.

Kompanija Bohemia Energy iz Češke je još jedan ilustrativan primjer.

Ova kompanija je proglasila bankrot, a bila je odgovorna za snabdijevanje električnom energijom i gasom oko milion domaćinstava, odnosno pokrivala je oko trećinu tržišta Češke.

„Usljed bankrota, ova domaćinstva su morala da nađu novog snabdjevača električne energije i gasa u najnepovoljnijem trenutku, oktobru prošle godine. Ovo je za posljedicu imalo tri puta veće cijene električne energije i gasa. Pojedina domaćistva i krajnji potrošači su morali da izdvoje čak do 800 eura mjesečno za električnu energiju i gas“, naglasio je Grbović.

Govoreći u budućim dešavanjima na energetskom tržištu, Grbović je kazao da će situacija u nastavku godine umnogome zavisiti od rata u Ukrajini, ali i od vremenskih prilika.

„Cjelokupni elektroenergetski sistem Evrope je postao veoma osjetljiv i na blage promjene kako u potrošnji tako i u proizvodnji, pa smo sve češće svjedoci dana u kojima, usljed promjene vremenske prognoze, dolazi do promjene cijena električne energije od +/-30 eura po MWh“, kazao je Grbović.

On je zaključio da je u ovom trenutku nezahvalno i jako teško dati tačnu i dugoročnu prognozu, ali da takođe nije realno očekivati da će kriza u oblasti energetike proći u skorijem vremenu.

( MINA business )