Frontmeni benda "Ničim izazvan" za "Vijesti": Avantura koja će trajati još dugo, dugo

Ove godine bend Ničim izazvan slavi svoju prvu deceniju na muzičkoj sceni. A sve je počelo pjesmom “O tebi” koja je za kratko vrijeme osvojila publiku širom regiona, a osnivači Boris Bakalov i Bojan Gluvajić su odbojkašku loptu zamijenili gitarama.

Nakon ovog regionalnog hita koji je držao prva mjesta gotovo na svim top listama, uslijedila je pjesma “San”, a sa prvog albuma “Ničim izazvan” izdvojile su se i numere “Trideset”, “Bilo gde”, “Glas”, “Tužne devojke”.

Brzo su Gluvajić i Bakalov s ostatkom benda pokazali da njihove pjesme još bolje zvuče uživo, pa su već u prvih nekoliko godina održali veliki broj, kako samostalnih koncerata tako i nastupa na regionalnim festivalima.

Potvrda da su njihove pjesme slušane i da ih publika voli stigla je i 2017. godine u vidu nagrade MTV Best Adria Act koja se dodjeljivala u sklopu MTV EMA priznanja najboljim izvođačima iz regiona.

Danas, članovi benda mogu se pohvaliti velikim brojem hitova s tri studijska albuma, a sigurni su da će i četiri numere koje su predstavili u proteklih mjesec dana ništa manje biti uspješne.

O prvoj deceniji na muzičkoj sceni za Magazin pričaju Bakalov i Gluvajić....

Kada ste prije deset godina osnovali bend, kakvi su vam bili planovi i jeste li mogli pretpostaviti da ćete u periodu hiperprodukcije uspjeti da osvojite publiku širom regiona?

Bojan Gluvajić: Mislim da je hiperprodukcija tad bila u začetku. Koliko god je zapravo nevjerovatan ovoliki uspjeh jedne grupe prijatelja iz Beograda i Vrbasa, čini se da je danas još teže probiti se. Čak je i afirmisanim bendovima poput nas vrlo nezgodno “progurati” novi singl, jer je medijsko nebo pretrpano svim i svačim. Ali mi se time ne opterećujemo. Cilj je trajati što duže i praviti što bolje pjesme.

Vaša prva pjesma - “O tebi” bila je drugačija od svega što se tada na tržištu nudilo. Koliko su vas upravo tekstovi, ali i zvuk, izdvojili od gomile bendova koja je počinjala tada?

Boris Bakalov: Iskreno, nemam odgovor na to pitanje. Očigledno je da smo pogodili trenutak i pronašli prostor u tom nekom periodu gdje je ljudima prijala jedna takva pjesma. Imali smo sigurno i sreće da smo kao jedan potpuno anoniman bend, na samom početku, koji je uvijek težak, došli do tolikog broja slušalaca.

I drugi singl “Tridesete” samo je potvrdio uspjeh prve pjesme. Danas, kad ulazite u četrdesete, kako vam izgledaju tridesete o kojima ste tada pjevali?

Boris Bakalov: Nikakve razlike nema između 30-ih i 40-ih. Mislim da smo tog trenutka, kada smo krenuli da se bavimo muzikom, otkrili eliksir mladosti. Na slikama od prije 10 godina jedino što se vidi je nekoliko nekih novih sijedih, ali unutra smo, čini mi se, sve mlađi i mlađi,

Pomenute pjesme, ali i mnoge druge poput “Rekla je”, “Da li želiš”, “Bilo gde”, “Hajde dođi da popraviš stvari”, “Sve tvoje želje”, “Pusti ljubav”, “Ko nam je ubio radio” obilježile su vašu karijeru. Imate dosta hitova, ali i albuma za ovih deset godina. Kako vam se čini decenija na sceni?

Bojan Gluvajić: Pa, kao što sam rekao, djeluje stvarno nevjerovatno. Iza nas je toliko lijepih događaja, uspjeha, neuspjeha, koncerata, nagrada. Ali je najbitnije da je iza nas, a nadam se i ispred nas, jedna divna avantura koja će, nadam se, trajati još dugo, dugo.

Tokom ovih deset godina bili ste i dosta koncertno aktivni. Jesu li nastupi zaista najbolja veza s publikom i ima li neki koji posebno pamtite?

Bojan Gluvajić: Naš gitarista Nemanja uredno vodi evidenciju svih nastupa i stvarno je spisak impresivan. Izuzetno veliki nastupi poput Beerfesta u Beogradu pred 100.000 ljudi ostavljaju najjači utisak. Ali nekada i neki manji, intimni prostor poput KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici ostavi utisak na nas koji i dan-danas prepričavamo. Isto važi i za “kišne”, ali uspješne koncerte poput City Groove festivala ili Arlem festa u Arilju gdje smo kisnuli zajedno sa posjetiocima, ali smo održali fantastične koncerte.

Gotovo da nije bilo perioda kad niste bili aktivni, bilo koncertno ili diskografski. Koliko je teško u četrdesetim pratiti taj tempo?

Bojan Gluvajić: Da ne zvučimo uvrijeđeno, ipak smo u ranim četrdesetim, a neki od nas još uvijek u dvadesetim, pa se dobro dopunjavamo. Mislim da godine nisu problem. Veći problem su periodi poput korone, gdje u jednom trenutku 12 mjeseci nismo imali nastup. Ipak treba vremena da se mašina pokrene i zagrije. Na sreću, nije bilo puno takvih perioda i još uvijek s punim žarom izlazimo na binu. Kao i prije deset godina.

Nije pravilo, ali u većini slučajeva, muzičari u ranijoj mladosti (još kao tinejdžeri) se opredjeljuju za muziku. Vi ste u tom periodu bili fokusirani na sport, gdje ste bili jednako uspješni. Je li Vam bilo žao što se u startu nijeste opredijelili za muziku, a ne odbojku? Je li bilo teško sve to nadoknaditi?

Boris Bakalov: Da mogu da se vratim kroz vrijeme, ne bih mijenjao niti jednu jedinu stvar. Mislim da smo lijepo rasporedili. Bavili smo se sportom, živjeli zdrav život u periodu kada je to bilo najpotrebnije, a kada smo dostigli fizički vrhunac, prestali smo bez većih povreda. Zatim smo se prebacili u muzičke vode gdje poslije 20 i kusur godina striktnog sportskog života možemo malo i da se opustimo. Mislim da smo baš lijepo to rasporedili.

Odlučili ste da ovaj jubilej proslavite EP izdanjem sa četiri pjesme. Sve četiri su u etru. Jeste li zadovoljni reakcijama i koja je za sad najbolje prošla?

Boris Bakalov: Čini mi se da smo uradili pravu stvar. Sve četiri pjesme su dobile jednaku pažnju što se tiče promocije i što se tiče pažnje samih slušalaca. Djeluje mi da svaka prolazi jednako dobro. Četiri potpuno različite pjesme, nalaze svoj put do slušalaca različitih senzibiliteta i što je najljepše, vuku jedna drugu.

Na ovom EP izdanju neće biti pjesama “Heroji” i “Bože, kako si” koje su puštene nakon albuma. Čekaju li neki novi projekat ili su to singlovi koji su obilježili jedan dio karijere i to je to?

Boris Bakalov: EP ‘’Pokorimo noć’’ je projekat za sebe. Pjesme koje su izašle kao singlovi će vjerovatno zauzeti mjesto na četvrtom studijskom albumu, ali o tome ćemo misliti za koji mjesec.

Posljednje vrijeme prilično eksperimentišete sa zvukom. Znači li to da nova decenija može donijeti i neke promjene u zvuku benda Ničim izazvan?

Bojan Gluvajić: Jesmo. Da. Milsim da je to normalno za svakog umjetnika. Jednostavno, tražimo nove izazove. I naš muzički ukus se mijenja vremenom, ali čini mi se da smo ostali dosljedni sebi. Vjerujem da, kada ljudi čuju bilo koju našu novu pjesmu već u prvim taktovima, a posebno kada se začuje Borisov ili moj glas, znaju da je u pitanju Ničim izazvan. Mi sve to ne radimo namjerno. Jednostavno, stvaramo onako kako osjećamo.

Korona je mnogim muzičarima bila inspirativna, pa su radili nove pjesme, drugi su pak odmarali. Tokom tog perioda imali ste nekoliko pjesama, po čemu ćete vi pamtiti pandemiju?

Bojan Gluvajić: Pamtićemo je po razdvojenosti. Nekada su prolazili mjeseci bez proba. To je jako loše za jedan bend. Isto tako je loše za svakog kreativca. Ali mi smo i pored toga uspjeli da iz pandemije izađemo s mnogo novih pjesama. Neke su snimljene, a neke druge čuvamo. Nestrpljivo, ali ih čuvamo. I kao i ovaj novi EP jedva čekamo da ih predstavimo ljudima.

Sada je napokon sve ponovo otvoreno, kakav vam je plan za proslavu decenije sem EP-ja, hoće li biti i koncerata?

Bojan Gluvajić: Očekuje nas puno nastupa po regionu. Godinu završavamo s velikom turnejom u proširenom sastavu sa 16 muzičara po svim većim gradovima. Nadamo se i u Crnoj Gori. Što da ne.

Saradnje su jedna divna stvar

Za sve ove godine imate i nekoliko saradnji - sa Rundekom, Nevenom Glibetić, grupama S.A.R.S. i Iskaz... Koliko su te kolaboracije bile uspješne, jeste li zadovoljni?

Boris Bakalov: Saradnje su jedna divna stvar. Obožavam kada radimo pjesme s nekim, jer tu dolazi do miješanja ideja, shvatanja muzike na drugačiji način od vašeg. Kada se napravi mješavina tih energija i ideja, uvijek dobijemo nešto jako interesantno. Ponosni smo na svaku našu saradnju i jedva čekam neku sljedeću,a sigurno će ih biti puno.

( Marija Vasić )