Druga Božidarova bitka za bubreg

Nikšićanka Vera Janjušević imala je svega 20 godina kada je odlučila da starijem bratu Božidaru donira bubreg.

Tada nije ni znala koju krvnu grupu ima. Otišla je u Klinički centar Crne Gore, uradila nalaze i veoma brzo svoju namjeru sprovela u djelo.

Brat u tom trenutku nije ni znao da će mu sestra, nakon što je utvrđeno da majka ne može da bude donor, vratiti normalan život. Verinoj i Božidarovoj sreći nije bilo kraja, a mlada Nikšićanka bila je najmlađi donor organa u Crnoj Gori. Nažalost, priča se ponavlja.

”Imao sam 25 godina kada su mi bubrezi otkazali i tri i po godine sam išao na dijalizu. Majka je htjela da mi donira bubreg, ali nije mogla jer su joj se nalazi pogoršali nakon operacije štitne žlijezde. To je uradila sestra koja mi nije ni govorila šta namjerava da uradi. Nijesam želio da to uradi, ali njena želja, upornost i ljubav su bile jače. Transplantacija je obavljena u Kliničkom centru Crne Gore sa timom stručnjaka iz Zagreba. Proces oporavka je bio bolan, posebno za nju, ali sve je brzo prošlo. Bubreg je odmah počeo da funkcioniše i tako je bilo sve do decembra prošle godine. Nažalost, taj bubreg je otkazao i od tada sam ponovo na dijalizi”, priča za “Vijesti” tridesetosmogodišnji Božidar.

Ovoga puta donora ne mogu da nađu u porodici, jer od šestoro Janjuševića četvoro imaju po jedan bubreg, a preostalo dvoje ne mogu da budu donori.

”Dvije godine nakon moje transplantacije, i bratu Vladanu, koji je blizanac sa Verom, otkazali su bubrezi. Ovoga puta donor je bio otac. Brat se brzo oporavio i nastavio sa normalnim životom, a očev oporavak je trajao duže. Težak je život na dijalizi. Znaju to svi oni koji idu, a ja evo drugi put kroz to prolazim. Kako u porodici nemam srodnog donora, jedina solucija su mi Minsk i Bjelorusija”, kazao je Božidar.

Da bi transplantacija bila obavljena potrebno mu je 115 hiljada eura. Do 11. jula mora da sakupi 15 hiljada da bi otišao u Minsk i obavio potrebne analize.

Opet je Vera krenula u akciju. Ovoga puta ne može da donira bubreg, ali zato nosi kutije za pomoć i postavlja ih po nikšićkim lokalima, pekarama, u crkvi, dijeli flajere, moli ljude dobre volje da njenom bratu pomognu.

I grupa “Ana Đoković in memoriam” je počela sa licitacijama, pozvala ljude da Božidaru pomognu. Novac je polako počeo da prostiže, ali nije lako sakupiti 15 hiljada eura. A tek 115 hiljada.

Janjuševići vjeruju da narodu u Nikšiću i Crnoj Gori, ali i u inostranstvu, empatije na fali. Potvrđeno je to mnogo puta do sada.

”Nije lako tražiti pomoć. Moja porodica radi sve kako bi sakupili potrebna sredstva. Snage mi ponestaje, dijaliza iscrpi čovjeka, ali vjerujem u humanost ljudi. Nadam se da ću zahvaljujući njima otići u Minsk”, sa osmijehom je kazao Božidar.

Svi koji žele da pomognu Božidaru mogu to uraditi uplatom na žiro-račun Prve banke 535-0100200161216-57.

Instrukcije za uplate iz inostranstva:

( Svetlana Mandić )