Kvalitetno obrazovanje pravnika imperativ za uređenu državu

Kao jedan od profesora sa najdužim radnim stažom na Pravnom fakultetu u Podgorici, a nakon penzionisanja velikog broja kolega, i kao neko ko nije član rukovodstva Fakulteta, osjećam moralnu obavezu da iznesem svoj stav o navodima koji su prisutni u medijskoj kampanji koja se poslednjih dana vodi u pogledu obustave upisa na Odjeljenje Pravnog fakulteta u Bijelom Polju.

Prethodno želim da napomenem da su Senat i Upravni odbor Univerziteta Crne Gore odlučujući o broju upisanih studenata potvrdili predlog Pravnog fakulteta o obustavi upisa studenata za studijsku 2022/2023 godinu na Odjeljenje Pravnog fakulteta u Bijelom Polju. Sve navedene odluke su donijete jednoglasno. Navedena odluka je donijeta na osnovu detaljne analize koju je uradio Pravni fakultet, a koja sadrži statističke podatke o uspješnosti studenata, analizu upisa u periodu 2015-2020, analizu tržišta rada i opterećenja nastavnika, kako mi pravnici kažemo, u dobroj vjeri i kao dobar domaćin.

Na osnovu mog iskustva u radu na Odjeljenju Pravnog fakulteta u Bijelom Polju mogu da potvrdim da se od osnivanja ovog studijskog programa pa do danas značajno promijenila situacija. U početku je postojalo značajno interesovanje studenata za ovaj studij i bilo je studenata koji su bili u rangu ili bolji od svojih vršnjaka u Podgorici. Za sve to vrijeme najbolji svršeni srednjoškolci su se upisivali na Pravni fakultet u Podgorici ili na pravne fakultete u zemljama iz okruženja.

Kao višegodišnji član Komisije za kvalitet na Pravnom fakultetu godinama sam bila u prilici da pratim trendove koji su ukazivali na drastičan pad broja zainteresovanih studenata za upis na odjeljenje u Bijelom Polju kao i prosječnu ocjenu i dužinu studiranja upisanih kandidata.

Iz ličnog iskustva mogu da kažem da poslednjih godina drastično opada zainteresovanost studenata za završavanje svojih obaveza, kao i kvalitet odgovara studenata na ispitima na osnovnim studijama i u Podgorici, a u Bijelom Polju je to tek van svakog kriterijuma visokoškolske ustanove. Kakva je trenutna situacija najbolje pokazuju podaci iz Analize uspješnosti a koji se odnose na Odjeljene Pravnog fakulteta u Bijelom Polju: sada je aktivno samo 29 studenata od ukupno 70 upisanih 2018. i 2019. godine, od kojih niko nije diplomirao u roku (nije vršen upis studenata od 2019. godine), a po starom programu, za period od 2005. do 2017. godine čak 616 studenata nije upisalo ni obnovilo godinu.

Da li je opravdano da sadašnjih 15 nastavnika Pravnog fakulteta (za razliku od nekadašnjih 25), koji su već preopterećeni nastavom u Podgorici, izvodi nastavu na Odjeljenju Pravnog fakulteta u Bijelom Polju za jednog, dva ili tri studenta po predmetu (nekada se zateknu i prazne učionice) koji će neuspješno pokušavati da polože ispite na sve načine narednih ko zna koliko godina i da li im time iko, stvarno čini uslugu?

Duboko sam uvjerena da urušavanjem visokoobrazovnog sistema u svakom pojedinačnom slučaju postepeno urušavamo državu i našu budućnost, jer sve više postajemo društvo neznanja. Da li mi svi cijelog života treba da budemo taoci “loših” đaka (iako ocjene nisu jedini kriterijum uspješnosti) koji su uvijek najglasniji kada treba tražiti odlaganje provjera znanja, dozvoljavanje novih ispitnih rokova, skraćenje materije za ispit i pružanje svih drugih beneficija koje najveći broj nikada ne iskoristi? Postoji i velika odgovornost, nas kao nastavnika za navedeno stanje, ali to bi zahtijevalo posebnu analizu. Takođe, smatram da još više treba raditi na podizanju kvaliteta nastave i stvaranju što boljeg okruženja i uslova za one koji stvarno žele da uče.

U nas se mnoga društvena pitanja, pa i ovo, posmatraju iz prizme politike i socijale. Opštem trendu degradiranja univerzitetskih diploma doprinose odluke koje imaju političku i socijalnu pozadinu, a nisu zasnovane na realnim pokazateljima. U tim okolnostima visoko obrazovanje se posmatra kao sredstvo spuštanja socijalnih tenzija i odlaganja rješavanja problema nezaposlenosti i emigracije mladih, po mogućnosti za što duži niz godina.

Nesporno je da socijalne probleme treba rješavati, ali to treba raditi sistemski, a ne gasiti lokalne političke i socijalne požare benzinom. U konkretnom slučaju, jedno od mogućih rješenja bi bilo da se nađe način da se stipendira jedan broj studenata koji dolaze iz socijalno ugroženih porodica a koji bi nastavu pohađali sa svojim vršnjacima u Podgorici, a po završetku studija imali bi obavezu da stečeno znanje primijene u svojoj sredini. Jer, održivost Odjeljenja Pravnog fakulteta u Bijelom Polju nije više pitanje volje i želje, već objektivnih mogućnosti institucije i nastavnika.

Autorka je redovna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore

( Dr Maja Kostić-Mandić )