Vladimir Maraš: Nema prečeg nacionalnog interesa od aktivacije kulture

Ljubitelji džeza narednih desetak dana zaista će imati priliku da uživaju u programu čak dva izdanja Made in New York Jazz Festivala.

Naime, crnogorska izdavačka kuća Rabbit Records, u saradnji sa Made in New York Competition and Festival INC iz Njujorka (SAD), ove godine realizuje dva festivala u okviru kojih će publika biti u prilici da uživa u ukupno trinaest programa.

Ovaj nesvakidašnji muzički doživljaj počinje zvanično večeras kada će na otvorenoj sceni SYNCHRO u nautičkom naselju Porto Montenegro u Tivtu koncert održati svjetske jazz zvijezde, kojima će se pridružiti domaći i regionalni izvođači. Isti program dva dana kasnije, tačnije u nedjelju 19. juna biće izveden u atrijumu “The Capital Plaza” u Podgorici, svi s početkom u 21 sat. Na velikim koncertima koji su planirani u sklopu šestog izdanja Made in New York Jazz Festivala nastupiće Džon Li (bas gitara), Sajrus Čestnat (klavir), Stanli Džordan (gitara), Vins Ektor (bubanj), Lezli Harison (vokal), Fredi Hendriks (truba), Jakov Majman (saksofon, flauta), Ivan Aleksijević (klavir), Šule Jovović (gitara), Vladimir Maraš (klavir, klavijature) i Predrag Milutinović, (bubanj). Tokom šestog izdanja festivala biće još jedan koncert, a on će se održati u subotu 18. juna od 22 sata u jazz klubu Sejdefa u Podgorici kada će nastupiti “drumbooty” iz Beograda.

Publika će imati svega nekoliko dana da sumira utiske sa šestog izdanja Made in New York Jazz Festivala jer već 26. juna počinje novo - sedmo. I ono će biti održano na istim lokacijama - veliki koncerti na sceni SYNCHRO (26. 6) i u atrijumu “The Capital Plaza” (28. 6), dok će u jazz klubu Sejdefa 27. juna nastupiti “MAPO keys band”.

No, nisu samo veliki koncerti ono što je karakteristično za ovu manifestaciju. Naime, tokom dva izdanja biće organizovane i radionice, ali i street jam session svirke.

O tome koliko je bilo teško realizovati dva izdanja festivala za tako kratko vrijeme, koliko je zahvaljujući manifestaciji napredovala džez scena, ali i koliko je bitno uključiti mlađe muzičare, priča direktor Made in New York Jazz Festivala i džez pijanista Vladimir Maraš.

Uspio si da napraviš nešto što još nikom nije pošlo za rukom. Naime u 15-ak dana publika će imati priliku da uživa u izdanju dva festivala. Koliko je realizovanje dvije manifestacije s razmakom od nedjelju dana bio zahtjevan projekat, sad kad se bliži početak istog? Zašto si riješio da šesti i sedmi festival budu toliko datumski blizu?

Organizacija festivala na relaciji Njujork - Podgorica neumorno je radila praktično od zvanične odluke o odgađanju prošle godine. Zbog svima dobro znanih zdravstvenih okolnosti, prošle godine bili smo prinuđeni da festival odgodimo, ali samim tim, bili smo i u obavezi da preuzmemo neke rizike koji se tiču preciziranja novog termina. U želji da što prije dođemo u situaciju da upravljamo svojim odlukama u punom obimu, odlučili smo se za hrabar korak - da osim odgođenog izdanja koje smo zakazali za 17-19. jun 2022, hrabro i paralelno krenemo u organizaciju redovnog, sedmog izdanja, odmah sedmicu nakon, od 24. do 26. juna. S kampanjom “10 dana džeza u Crnoj Gori”, u okviru kojih imamo četiri velika koncerta (po dva u Tivtu i Podgorici), s dva regionalna spektakla u jazz klubu Sejdefa (18. juna “drumbooty” i 25. juna “Mapo keys band”), s dvije Masterclass radionice koje će držati učesnici oba festivala i koji su besplatni za sve zainteresovane, s nekoliko street jam session programa na ulicama Tivta i Podgorice, ovo je zaista možda i najveći džez projekat koji se ikada održao u Crnoj Gori. Time smo skrenuli pažnju i američke javnosti, pa je tako renomirani “JazzTimes” najavio ovogodišnje festivale u Crnoj Gori i napravio kratku priču o festivalima. Dakle, ovo crnogorsko-američko partnerstvo hrabro preuzima odgovornost i želi da džez muziku približi mnogobrojnoj publici u Crnoj Gori, ali i ponudi jedan ozbiljan kulturni koncept u okviru turističke ponude naše zemlje. Vjerujem da u tome i uspijevamo.

Prošle godine šesto izdanje je zbog pandemije odloženo. Od prvobitno najavljenih imena, jesu li svi uspjeli da se organizuju i napokon dođu u Crnu Goru?

Izuzev Abelite Mateus iz Brazila, koja nam se ove godine ne može priključiti iz privatnih razloga, svi planirani izvođači za festival 2021. godine sa nama su. Umjesto Abelite, imali smo sreću da je jedan od najboljih pijanista njujorške džez scene Sajrus Čestnat odlučio da nam se pridruži, tako da smo jednu od reprezentacija američke džez scene dobili za prvi od dva festivala, a potpuno drugu za redovno izdanje, odmah sedmicu nakon.

Ovom festivalu posebno se raduju domaći izvođači jer imaju priliku da sarađuju i dijele binu s istaknutim muzičarima iz svijeta. Kako gosti gledaju na naše muzičare, dobijaju li domaće snage pohvale?

Tako je. Kada je sve počelo 2016. godine, muzičari su bojažljivo, da ne kažem iz prikrajka, posmatrali “s bezbjedne udaljenosti” Masterclass predavanja vanserijskih džez umjetnika koje smo ugošćavali prethodnih godina. Iz godine u godinu, broj muzičara koji nam se pridružuju sve je veći, a posebno me raduje činjenica da sve više mladih crnogorskih muzičara prilazi festivalu i traži svoje mjesto u džez svijetu. Podsjetiću, jedna od misija Made in New York Jazz Festivala u Crnoj Gori nije samo koncertna aktivnost, već i edukacija, kako publike tako i mladih muzičara koji tek kreću u profesionalne vode. Ovo je ujedno i poruka obrazovnom sistemu da džez muzici nađe mjesto kroz proces muzičkog obrazovanja i da napravi adekvatne odsjeke koji bi pripremali naše džez klince za Grac, Boston, London i druge prestižne lokacije na kojima se dobijaju diplome namijenjene majstorima džeza. A jednog dana, nadamo se, da i sami formiramo jednu džez akademiju kako bismo bili u prilici da jačamo, ne samo crnogorsku, već i regionalnu i evropsku džez scenu, u nadi da ćemo naše džez muzičare zadržati ovdje kako bi oni dalje prenosili svoja znanja na buduće mlade talente. Da podsjetim, s obzirom na veličinu Crne Gore, desetak studenata/đaka po godini, bio bi ogroman uspjeh, a njih nekoliko, prostom logikom brojeva, bili bi vanserijski muzičari. I jednostavno, to bi bilo to. Da ne pominjemo značajno lakšu poziciju pri formiranju nekih orkestara, da ne pominjemo značajno poboljšanje ne samo džez, već i pop-rock scene, jer će se odjednom pojaviti mladi ljudi koji sviraju saksofone, trube, trombone, gitare, klavire, bubnjeve i bas gitare. Sve bi izgledalo mnogo drugačije da smo se bavili time i koju deceniju ranije.

Pored velikih koncerata s gostima iz inostranstva i domaćim muzičarima, tokom festivala ima nekoliko manjih ali ne i manje značajnih koncerata. Koliko je bitno da se i kroz njih da prostora domaćim snagama?

Kako rekoh u odgovoru iznad, poenta svega je davanje prostora mlađim snagama. Šule Jovović, kao prekaljeni stari lisac i prepoznatljiv brand name crnogorske džez scene, uspješno radi na popularizaciji džeza i na motivaciji talentovanih mladih ljudi da se bave tim žanrom. Nekoliko Street jam session programa, after party programi nakon koncerata, koncert mladog i talentovanog podgoričkog sastava KuhinJazz u Sejdefi 21. juna, pojavljivanje Enesa Tahirovića, mladog crnogorskog džez pijaniste na velikim binama u okviru šestog izdanja festivala, Šule i moja malenkost kao već pripadnici stare džez garde i još mnogo drugih, garancija su održivosti ovog projekta i razlog više da ga sistemski učinimo što vidljivijim i podržimo na razne načine. Dakle, opcije imamo, talenat imamo u neograničenim količinama, samo još da sve to sistemski upakujemo i stavimo pod kontrolu, u cilju nacionalnog interesa. A valjda nema prečeg nacionalnog interesa od aktivacije kulture, u punom obimu, 365 dana u godini. Vidimo se na duplom izdanju Made in New York Jazz Festivala Montenegro 2022.

( Marija Vasić )