Od kuće do škole...
Slično kao i u evergrin šlageru čuvenog kompozitora Nikole Hercigonje "Od kuće do škole, od škole do kuće/ uvek se ponešto šapuće... šapuće...", naš junak cijelo vrijeme vrijedno radi i živi u nadi, očekujući da će stići poziv iz Crne Gore
Isuviše je Crna Gora mala, da bismo se neodgovorno ponašali prema pravim vrijednostima. Zato jedan talentovani fudbaler kod nas mora imati mnogo veću težinu, i zavređivati veću pažnju nego u drugim, daleko moćnijim zemljama. Posebno je potrebno biti odgovoran kada je riječ, o mladim, i najmlađim igračima. Zašto?... Jer, od toga odnosa zavisi budućnost crnogorskog fudbala.
Ako pred sobom imamo budućeg ozbiljnog igrača, nemamo pravo da ignorišemo takav blagoslov. Tim prije što mladi fudbaler o kojem govorimo nije nepoznat, jer je odavno na radaru ozbiljnih evropskih klubova. Pogađate, riječ je o Bojanu Preleviću, bivšem junioru FK Budućnost.
Upućeniji, i oni koji pažljivije prate fudbalska događanja u regionu, pa i šire, sjetiće se devetogodišnjaka koji je kao gost igrač u dresu Crvene zvezde proglašavan za najboljeg igrača ili strijelca na turnirima u Trebinju i Herceg Novom. Zatim poslije godinu-dvije (takođe kao gost igrač, zbog strogih evropskih propisa), prvo u dresu italijanske Atalante, a pogotovo Napolija na najjačem turniru južne Evrope, nadaleko poznatom kao Top 10 - dao je četiri gola na četiri utakmice, od čega dva protiv Torina u polufinalu, dok je u finalu bio (samo) asistent za jedini pogodak svoje ekipe i normalno najbolji igrač utakmice.
Zato i nije čudno, da ga je prije dvije godine referentna austrijska agencija Fudbal talent skaut proglasila i uručila mu plaketu za najtalentovanijeg juniora u regionu. Stremeći ka višim nivoima i novim izazovima brzo je prevazišao slabašnu crnogorsku juniorsku ligu - u dresu FK Budućnost postigao je 20 golova i 23 gol-asistencije (uoči nove 2020. godine dobio je pehar za najboljeg igrača od naše Kuće fudbala), pa prije same pošasti koronavirusa prelazi u čuveni OFK Beograd.
Za samo šest mjeseci, u plavo-bijelom dresu romantičara sa Karaburme, podgorički vunderkind je postigao deset golova i osam gol-asistencija, pa dobija poziv FK Brodarca, jedne od najboljih fudbalskih akademija Evrope čiji omladinci igraju u evropskom Kupu šampiona, da pojača njihove redove. Raskošni talenat dolazi do punog izražaja pa u ovoj takmičarskoj godini postiže 15 golova i bilježi i 13 gol-asistencija. Znači, za godinu i po dana, igrajući u jednoj od najjačih juniorskih liga Evrope, noseći dres OFK Beograda i Akademije Brodarac, Bojanov učinak je - 25 golova i 21 asistencija.
U dresu selekcije Podgorice, a ranije reprezenacije Srednje regije Crne Gore, napravio je najveći uspjeh u nacionalnom dresu - osvojio je pet zlatnih i pet srebrnih medalja na 10 turnira, a pet put puta je proglašavan za najboljeg igrača turnira. U sadašnjoj kadetskoj reprezentaciji Crne Gore nastupa čak osam igrača iz ove selekcije, a među njima nema Prelevića koji igra u jednoj od najkvalitetnijih liga Balkana i iz vikenda u vikend u odličnoj formi.
Ali, ovakvi uspjesi kao da se ne dotiču psihološki veoma stabilnog petnaestogodišnjeg junoše (mlađi kadet), koji se drži svojih prioriteta: da uspješno završi srednju turističku školu hotelijerskog smjera, da opravda povjerenje FK Brodarac, jer mu je pružena šansa da s vremena na vrijeme zaigra i za starije kadete pa tako lakše dosanja ono što svim srcem želi - da obuče najdraži reprezentativni dres crvenih boja.
Ovakvu čast je zaista zaslužio, tim prije što je u oktobru prošle godine na Svjetskom školskom prvenstvu, nastupajući za odgovarajuću reprezentaciju Srbije sa brojem deset (najbrojniji bili igrači Crvene zvezde), po izjavi profesora fiskulture i trenera Bezarevića, bio najbolji igrač. Tako mlađani vitez iz Kuča borio se u finalu sa fizički nadmoćnijim Ukrajincima, koji su slavili 2:0. Profesor Bezarević završava sa tiradom: “Edukujući generacije i generacije dječaka, većeg talenta od Bojana još nisam vidio!”...Međutim, pohvale ne mogu, i neće zavarati našeg junaka, te dok mu dani teku u ritmu obaveza - od kuće do škole... od škole do stadiona (fudbalske kuće), slično kao i u evergrin šlageru čuvenog kompozitora Nikole Hercigonje ”Od kuće do škole, od škole do kuće/uvek se ponešto šapuće... šapuće...”, naš junak cijelo vrijeme vrijedno radi i živi u nadi, očekujući da će stići poziv iz Crne Gore.
U ime svih dobronamjernih i pravdoljubivih ljudi, kakvima su tradicionalno Crnogorci prepoznatljivi, volimo kada se priče završavaju hepiendom, konkretno u vidu prigode da bodrimo Bojana u reprezentativnom dresu naših sokolića. Zato i upućujemo jedan dobronamjeran savjet zaduženim za mlađe selekcije Crne Gore: ne dozvolite da nam mladi talenti odlaze i izgube se na dalekim fudbalskim horizontima.
U Bojanu, iako naizgled samo kulira, u dubini duše emocije kipte (iz mlađanog patriote progovara gastarbajterski sindrom) i kaže: Sve silne pehare, plakete, i medalje a, ima ih 45, sa gradskih, državnih, regionalnih i evropskih turnira, dao bi za samo jedan međunarodni nastup pod zastavom Crne Gore.
(Autor je bivši fudbaler Budućnosti, Njujork Kosmosa i IFC Malmea)
( Vojislav Vukčević )