Ko diktira slobodu?
Izložba “Diktat” rezultat je istraživanja i promatranja društva u kom živimo i različitih tematika koje proizilaze iz termina “Diktat”, a okupiraju crnogorske umjetnike: Ivu Ivanović, Denisa Ćupića, Jovanu Mugošu, Zdravka Delibašića Belog i Srđu Dragovića
Kako čovjek i društvo, pa i umjetnik i stvaralac, reaguju i egzistiraju u vremenu nametanja i diktiranja brojnih trendova ponašanja, očekivanih ili poželjnih modela reakcija i kreacija, pa i uokvirenih obrazaca psiholoških stanja koja dalje rezultiraju usamljeničkom eskalacijom nesnađenosti u vremenu, prostoru, na radnom mjestu, u porodici, pa i u sopstvenom duhu i tijelu...? Brzina života i masovnost nametnutih očekivanja čine se kao okovi, a suživot sa svime teško je dokučiv. Sve to samo je dio problematike i tema koje pokreću crnogorski umjetnici okupljeni oko zajedničke postavke “Diktat”.
Izložba radova u različitim tehnikama, stilovima i pogledima, “Diktat”, crnogorskih umjetnika Ive Ivanović, Jovane Mugoše, Denisa Ćupića, Zdravka Delibašića Belog i Srđe Dragovića, otvorena je u Podgorici, u Kulturnom centru 201. Ova, već poznata imena umjetničke scene, najviše u domenu dizajna, predstavili su se publici radovima nastalim kroz kolaboraciju sa kustoskinjom izložbe, Majom Vujačić i producentkinjom Anom Janković iz prostora “201”.
”Anksioznost, usamljenost, takozvani kompleks stada, borba s nametnutim očekivanjima, ispitivanje, kontrolisanje i društvena isključenost, neke su od ideja koje su naše umjetnice i umjetnike povele na istraživanje i promatranje društva u kom živimo. To društvo se kreće unutar definisanih okvira i prijeti da cenzuriše i izopšti sve koji pokušavaju napustiti te granice, koje su svakako fiktivne i kontrolišuće”, istakla je Vujačić govoreći o postavci.
Denis Ćupić dodaje da svi ti društveni “diktati” najviše utiču na individuu koja je pod pritiskom gubitka sebe i prihvatanja opštih načela, često preuzetih sa mjesta masovnog okupljanja i diktiranja trendova - kakav je virtuelni prostor u kojem pojedinac danas bivstvuje skoro pa na isti način kao i u realnosti, sa mogućnošću kreiranja i utapanja sebe...
”Misli, opsesije, strah od propuštanja informacija, ‘nestajanja’, kompleksi i ostali osjećaji i stanja koje nanosi svakodnevni život su spojna granica između virtuelnog i realnog koja više ne postoji. Pretvorila se u metaprostor u kom dolazi do sudaranja različitih vrsta pritisaka sopstvenih tumačenja i sagledavanja tuđih informacija, u kom sopstvena figura očajnički traži izlaz, smjer, prepušta se, odolijeva svim tim uticajima. Takvo stanje dovodi do idealizacije ili demonizacije primljenih informacija, baš kao što vrane u nekim kulturama donose sreću, u nekim tugu, a u suštini su samo ptice”, poručuje Ćupić.
Umjetnici na izložbi na različite načine komuniciraju o svim ovim temama i pitanjima, a ono što Ivu Ivanović najviše okupira je pitanje slobode, njeno postojanje, relativizacija, (ne)prihvatanje, a u svemu tome i stanje uma, duha, ličnosti...
”Projektovanje sebe kroz društveno prihvatljive norme i obrasce rezultira tjeskobom duha i uma. Kao individua koja se konstantno bori sa previše misli koje često nepotrebno opterećuju, postavljam pitanje: Da li zapravo slobodu mogu da diktiram ja ili društvo?”, pita Iva Ivanović...
Može se konstatovati da je svaki “diktat” i nametanje bilo kakvih očekivanja, pritisaka, poželjnih modela i slično, jednako kontrolišućoj vježbi upravljanja ljudima koji se tako, polako, pretvaraju u poslušnike, mašine, bar-kodove ograničene jedino spoljašnjim okovima (samo)konstruisanih sistema onoga što bi trebalo da bude “zajednica” u kontekstu zajedništva, a ne gubljenja identiteta i sveopšte globalizacije...
”Kako te granice utiču na nas - ljudska bića koja čine kolektiv i zbog kojih sistem, u načelu, i postoji? Jesmo li sami sebe prevarili, izmišljajući sisteme koji bi trebalo da nas štite, a zapravo mogu opstati samo ukoliko iscrpe suštinu naših postojanja - slobode da budemo? Na kraju, diktat posmatram kao prvu subverzivnu vježbu poslušnosti kojoj smo bili izloženi kao djeca, i čvrsto vjerujem da i dalje pokušavamo postići ritam nametnutih očekivanja i definisanja kojima smo svi izloženi bez razlike”, kazala je kustoskinja Maja Vujačić, osnivačica NVO Punctum.
Umjetnici su zajedno sa Vujačić i Janković tumačili i, u krajnjem, svojim jezikom komunikacije predstavili koncept slobode, ali i nemogućnosti njenog uživanja i ostvarivanja usljed društvenog uslovljavanja sa različitih stanica, od malena... Svi oni su kreirali inspirativna, intrigantna i djela koja, svako na svoj način, istražuju suštinski lično i kolektivno termine, koncepte i prakse diktata, slobode, (samo)volje, identiteta...
”Smatram da našoj sceni nedostaju radovi koji se na kritički i otvoren način bave pitanjima od društvenog značaja... Mi u Kulturnom centru 201, zajedno s partnerima iz NVO Punctum, pokušavamo upravo to da promijenimo, ali i okupimo različite umove i duše ispod našeg krova gdje se ujedinjujemo u ime kulture i progresa, nešto što su Iva Ivanović, Jovana Mugoša, Denis Ćupić, Zdravko Delibašić i Srđa Dragović i te kako prepoznali i obogatili naš program za još jednu sjajnu izložbu”, istakla je Ana Janković, producentkinja i osnivačica KC 201.
Izložba je za posjetioce otvorena do 16. jula.
( Jelena Kontić )