Sedam godina Beli bira da su mu dom kolašinske ulice
“Beli je turistička atrakcija. Ljubimac naše đece, koja ga maze i igraju se sa njim, a on im zauzvrat pruža svu ljubav. Jednostavno Beli je dio nas"
Beli nije običan pas lutalica, zakleće se mnogi Kolašinci. Tvrdiće i da nije bez vlasnika, već ljubimac grada.
Tu “titulu” Beli je zaslužio skoro sedmogodišnim stažom na kolašinskim ulicama i upornim bježanjem iz prihvatilišta za napuštene životinje. Koliko god puta da su ga sa ulica sklanjali, on se vraćao. Za odmor bira centar grada, voli djecu, turistima privlači pažnju…
Ponekad je osobenjak i mrzovoljan, nalik ljudima , koji su živjeli i ostarjeli “na ulici” i znaju sva njena pravila. Ponekad, naviknut na kolašinske i ljudske hladnoće, pokaže zahvalnost i za najmanju pažnju i nježnost.
Nekad ga hrane mnogi, nekad tek rijetki. Vodu pije sa gradskih česmi i sa fontane. Sate provodi ispred određenih lokala, drugima se rijetko približava.
Beli je simbol grada, kaže Kolašinac Luka Vlahović, jedan od mnogih koji smatraju da velika najavljena akcija uklanjanja lutalica iz grada, treba da zaobiđe bijelog starog mješanca.
“Beli je turistička atrakcija. Ljubimac naše đece, koja ga maze i igraju se sa njim, a on im zauzvrat pruža svu ljubav. Jednostavno Beli je dio nas. Svih ovih godina, razni ljudi su pokušali da ga sklone sa ulice, udomljavajući ga ili vodeći u prihvatilište, ali Beli je uvijek uspijevao da se izbori za svoju slobodu, za svoj dom. Njegov dom je ulica. Izborio se tako što je “štrajkovao glađu” , vraćao se uvijek mršav, izgladnio, ali se vraćao. Ljudi su bili prinuđeni da ga puste u njegovu slobodu, jer je dolazio na težinu kostiju”, kaže Vlahović.
Odlazak u azil za Belog je sigurna smrt, kaže Vlahović, “jer mu je ostalo još par godina života i zaslužio je da ih provede na ulici, slobodan”.
Vlasnica kolašinskog privatnog prihvatilišta za napuštene životinje Danijela Vuksanović kaže da je Beli bar četiri-pet puta bježao i „vraćao se Kolašincima i Kolašinu“.
„Jednom je boks razvalio i bio na kiši cijelu noć. Našla sam ga prljavog i mokrog ujutro. Drugi put je razvalio čeličnu ogradu, ušao među velike pse , ali ga, srećom, nijesu napali. Pokušala sam i da ga udomim, ali je opet bježao. Svaki put se vraćao ulici, ljudima i Kolašinu. Takav je“, kaže ona.
Vuksanović podsjeća da bi Kolašinci, pored ljubavi, Belom trebalo da pruže i adekvatnu brigu. Treba mu, objašnjava, obezbijediti adekvatnu veterinrasku brigu, okupati ga, staviti mu ogrlicu kako bi se razlikovao od ostalih pasa...i ostaviti da živi onako kako je izabrao.
( Dragana Šćepanović )