Crkvene teme treći put ruše svjetovnu vlast

Petak, 17. jun - Bilo je kroz balkansku istoriju mnogo primjera kad je stvaran utisak da sudbina jedne države zavisi od jednog čovjeka. Nekad s pravom, nekad sasvim neosnovano.

Prvi put, Dritanu Abazoviću to se dogodilo kad je postao potpredsjednik Vlade, zbog sticaja političkih okolnosti i uz zdušnu pomoć medija.

Drugi put, tu nezahvalnu ulogu prihvatio je svojom voljom. Nudeći manjinsku vladu i prihvatajući ulogu premijera u trenutku kad bi je i mnogo iskusniji političari - odbili.

Je li toj ulozi dorastao - neozbiljno je procjenjivati nakon samo pedeset dana.

Ako izgura pun ustavni mandat i ispuni obećanje koje od prvog dana ističe kao najvažnije - završiće kao heroj nacije koji je Crnu Goru uveo u Evropsku uniju.

Ako do kraja dogovorenog jednogodišnjeg mandata nastavi da dosadašnjim tempom popušta pod ucjenama koalicionih partnera - biće proglašen izdajnikom koji je Crnu Goru vratio u ralje autokratskog, korumpiranog i kriminogenog režima.

Ili pukovnik ili pokojnik! Sredina ga u ovakvom - moralno, obrazovno, politički i ekonomski posrnulom - društvu ne može zapasti.

Nije Crnu Goru on dovde doveo?

Naravno da nije, ali to ne znači da neće platiti mnoge cehove onih koji jesu.

Zato što nije prevrtljiv i površan poput Zdravka Krivokapića, pa da časkom ode u zaborav.

Niti je velemajstor manipulacije masama kao Milo Đukanović, koji je devedesetih upokojio Crnu Goru a sa opijela izašao kao - pukovnik.

* * *

Subota, 18. jun - Pedeseti je dan rada Vlade. Formirana je kao manjinska, trajanje joj je oročeno kao da je prelazna, ali su uprkos tome očekivanja građana i zahtjevi partija takvi i toliki kao da je riječ o Vladi sa dvotrećinskom podrškom.

I to ne za jedan skraćeni, nego dva puna ustavna mandata.

Građani su takvi kakvi jesu i mogu da griješe u zahtjevima.

Partije će se ponašati kao vlasnici građana sve dok ih ne razvlasti novo izborno zakonodavstvo.

A Vlada?

E, u njoj od starta postoji konstrukciona greška zbog koje postaje sklona padu i pri najmanjoj partijskoj ucjeni.

Kad je kabinet već morao biti sastavljen od rogova u vreći, onda je "rogate" partije trebalo obavezati da prvo izglasaju ključne zakone, sudije, tužioce itd., pa im tek onda omogućiti partijsko zadovoljenje po dubini.

Druga greška je pretjerano povjerenje premijera i nekih ministara u EU i SAD.

Njihova opsjednutost stabilokratijom nakon devedesetih omogućila je višedecenijsko razaranje države iznutra.

Recentni strah od izvoza ukrajinske tragedije podstiče evropske komesare na davanje nerealnih obećanja.

Sve i da se nekim čudom dogodi taj ubrzani ulazak u EU, pitanje je bi li Crna Gora u ovakvom stanju od toga imala više koristi ili štete...

Treća greška je napravljena pokušajem rješavanja crkveno-nacionalnih sporova u tzv. pravoslavnoj većini, uprkos tome što je neoprezni ulazak u "osinje gnijezdo" već upokojio dvije vlade.

Bez obzira na to - ili možda baš zbog toga - što su bivši režim i prethodna vlast te probleme zloupotrebljavali, njihova stvarna i istorijski zasnovana dimenzija ne smije se potcjenjivati.

Ono što pet država nije moglo da razriješi za dva vijeka, nije trebalo ni započinjati u mandatu jedne kratkotrajne manjinske Vlade.

* * *

Nedjelja, 19. jun - Uh, ne snalazim se nikako s video-materijalom na internetu, opučih se tražeći snimak sa sjednice na kojoj su se perčinali zbog SPC i CPC. Kakav je ovaj crni talik crnogorski, može nam se desit' da na crkvenim temama svjetovna vlast padne treći put za dvije godine...

Dobro, jesam i ja bila sklona mračenju tokom formiranja manjinske Vlade, probala je Crna Gora nekoliko puta koalicionu vlast rogova u vreći i loše se provela. Ali da će (ras)pad izvršne vlasti početi već nakon pedeset dana - toliko pesimistična ipak nijesam bila.

- Ako to podrazumijeva da nemamo više saradnju, vrijeme je da se pozdravljamo - tim riječima je premijer Dritan Abazović označio kraj rasprave o nastavku pregovora o statusu i ugovornim odnosima između vjerskih zajednica i države Crne Gore.

Povod za raspravu bila je jedna rutinska informacija koju bi, u normalnim situacijama, svaka normalna vlada primila k znanju i prešla na važnije teme.

Nažalost, nit' je normalna situacija, niti može biti normalna vlada u kojoj je ministar vojni zadužen za - politički sistem i unutrašnju politiku.

Nije normalno ni da predsjednik jedne partije, bez dogovora sa bilo kim osim sa samim sobom kao predsjednikom države, proglasi početak predizborne kampanje i tako najavi početak kraja tek izabrane Vlade.

- Na proljeće nas čeka najkrupnije iskušenje, a to su predsjednički i parlamentarni izbori - saopštio je Milo Đukanović.

Ničim izazvan, na prvi pogled. Na drugi, i to iz njegovog ugla, motiv je jasan:

- Da bi oni koji su nam uskratili povjerenje 2020. mogli to povjerenje da nam povrate 2023. godine!

Crkveno pitanje, začudo, ovom prilikom nije pokretao iako je njime započeo dvije posljednje kampanje.

Kao da je znao da će to, umjesto njega, učiniti nekadašnji koalicioni partneri.

Ne samo pokrenuti, nego dovesti do usijanja.

I to ne samo raspravu, nego i premijera. Čiji prag tolerancije jeste visok, ali samo do crvene linije.

- Još jedan korak naprijed i nije nemoguće da ćemo imati novog premijera. Ja ću nakon toga oboriti Vladu - rekao je Abazović 10. septembra 2021. godine.

Nakon što je do usijanja dovedena rasprava o smjeni ministra unutrašnjih poslova, takođe zbog crkvenog pitanja.

Ministar je, naravno, bio samo povod. Uzrok pada Vlade bio je njen tadašnji premijer.

Ovoga puta uzrok je - premijerska fotelja.

* * *

Ponedjeljak, 20. jun - Pogledah konačno taj famozni dio snimka sa sjednice Vlade. Nazdravlje joj bilo, ali potrudiću se da mi - takođe iz zdravstvenih razloga - to bude posljednji put.

- Jedina vjerska zajednica koja nije navedena u tekstu je Crnogorska pravoslavna crkva - diže ministar vojni pritisak i meni, a kamoli premijeru.

Kako jedina, pa nije navedena nijedna od šesnaest zato što (još) nijesu tražile ugovor sa ovom Vladom.

Navedene su, logično, samo one tri koje su već potpisale i jedna koja čeka na potpis.

Ta koja čeka - SPC - zatražila je ugovor sa državom prije deset godina. Istina, te 2012. mitropolit Amfilohije nije pominjao Srpsku pravoslavnu crkvu.

U prvoj verziji ugovora koji je ponudio Vladi on je predložio da naziv crkve bude Pravoslavna crkva u Crnoj Gori.

Zašto to nije prihvaćeno - znaju kolege Raška Konjevića koje su tada bile u Vladi.

- Ova Vlada nikad nije obaviještena prije ove informacije da je bilo nekih pregovora - druga je dezinformacija, da ne koristim drugu riječ, koju je saopštio ministar vojni.

Sva Crna Gora zna da pregovori sa SPC traju već deceniju.

Da su te pregovore vodile čak tri Vlade.

Da nas je prethodna Vlada ne obavještavala, nego nam se na glavu popela informacijama o pregovorima koji su mjesecima bili "pri kraju"...

Zašto je CPC takav ugovor zatražila tek prošle godine - znaju mitropolit Mihailo, DPS i SDP, koji su tu crkvu godinama držali u statusu nevladine organizacije.

A zbog čega se ja, ni kriva ni dužna, ovoliko iznervirah? Pa, zato što je taj ugovor temeljni samo po tome što s vremena na vrijeme iz temelja uzdrma Crnu Goru.

Sam po sebi toliko je temeljan da ga može mijenjati i poništavati svaka naredna Vlada, čim procijeni da može biti ugrožen interes države.

U aktuelnom predlogu - ili samo nacrtu, svejedno - državni interes ugrožen je već u preambuli. Vjekovi crnogorske državne istorije jednom rečenicom pripisani su crkvi koja je nastala - nestankom Crne Gore.

Vjerujem na riječ ministru vanjskih poslova Ranku Krivokapiću da tu problematiku poznaje bolje od svih u Vladi.

I upravo zbog toga preporučujem oprez sa preimenovanjem SPC u Crkvu Srbije.

Lako se može desiti da ne samo Srpska crkva nego i država Srbija naprasno prestanu da budu gadljive na to ime.

Čim shvate da im ono može garantovati ne samo kanonsko jedinstvo, nego i imovinsko...

P.S. Ostadoh kratka utorak, srijedu i četvrtak, praštajte... Ne mogu da dođem sebi evo tri dana, otkako je SDP prigovorio DF-u zbog partijskog zapošljavanja...

( Ratka Jovanović-Vukotić )