SVIJET U RIJEČIMA
Če: Ubica ili revolucionar?
Pedeset godina nakon ubistva Če Gevare, nastavljeni su pokušaji da se komercijalizuje i iskrivi njegova slika
Prije pedeset godina, 9. oktobra 1967., Ernesto "Che" Guevara - doktor rođen u Argentini i kubanski revolucionarni heroj, pogubljen je u Boliviji u sklopu plana koji je predvodila Amerika da se svijet riješi njegovog opasnog antiimperijalističkog utjecaja.
Budući da je Guevara jednako popularan, te da i danas, pola stoljeća kasnije, predstavlja simbol, izgleda da američka vlada može komotno taj projekat svrstati u kategoriju „pogrešnih procjena“. Naravno, Amerikanci odavno poriču odgovornost za ubistvo - što je tvrdnja koju su pažljivo demontirali američki advokati Michael Ratner i Michael Steven Smith u svojoj knjizi „Ko je ubio Chea? Kako se CIA izvukla od odgovornosti za ubistvo?“
Agent CIA-e Felix Rodriguez, kubansko-američkog porijekla, prisutan na Guevarinom pogubljenju u bolivijskom seocetu La Higuera, pomogao je u promociji američke verzije kako je fatalna odluka bolivijsko djelo.
Rodriguez se, osim tog, glasno suprotstavio romantizaciji čovjeka koji prema njegovim riječima nije bio ništa više nego „ubica“ koji je „uživao ubijajući ljude“ - što je poprilično izdašna optužba budući da je izriče osoba koja se dobrovoljno prijavila da ubije Fidela Castra i koja je, kako primjećuju Ratner i Smith, bivšeg diktatora Rafaela Trujilla iz Dominikanske Republike nazivala „tzv. tiraninom“.
'Najpotpuniji čovjek'
U tekstu za Washington Post 1997. režiser dokumentarnih filmova Saul Landau opisao je Guevaru kao „iznimno discipliniranog čovjeka koji je ubijao izdajice (ali) je također odbijao dopustiti da ne liječe neprijateljske ranjenike“ - muškarac koji je gradio bolnice i škole, koga je njegova „ljubav za nepoznate mase“ nagnala da potpuno žrtvuje svoj fizički komfor u potrazi za pravednijim društvom.
Francuski filozof Jean-Paul Sartre hvalio je ovog gerilskog vođu kao „ne samo intelektualca, već kao najkompletnijeg čovjeka našega doba“.
Pa ipak, i dalje dosta ljudi igra na kartu „ubice“, od kojih mnogi imaju dugu historiju desničarskog djelovanja.
Kada je prije nekoliko godina otkriveno da je američka kompanija Urban Outfitters odlučila da stavi Cheovu sliku na majice i druge odjevne predmete - a svi znamo da američke tekstilne korporacije vatreno podržavaju antikapitalističku revoluciju - direktora ove kompanije optužila je sumnjiva grupa za ljudska prava da „slavi ubicu“ sa „krvavom ideologijom“.
Nema veze što Urban Outfitters i previše drugih takvih subjekata također masovno proizvode predmete na kojima je američka zastava - simbol sistema koji je na neki način najgori u pogledu ideološke okrvavljenosti.
U vrijeme Guevarinog ubistva, naprimjer, SAD je bila uključena u spektakularno krvavu aferu poznatu kao rat u Vijetnamu, u kojem je ubijeno do nekoliko miliona ljudi.
Kao da to nije bilo dovoljno, The New Yorker je prošle godine izvijestio da je „od kraja rata 1975. više od 40.000 Vijetnamaca ubijeno usljed djelovanja neeksplodirane artiljerije“.
Vrijedi napomenuti, također, da Guevarin prezir američkog imperijalizmna nije došao niotkud. On je svjedočio CIA-inom državnom udaru 1954. u Guatemali protiv demokratski izabranog predsjednika Jacoba Arbenza, koji se zamjerio američkog kompaniji United Fruit, i drugim neprijateljima demokratije u Gvatemali.
U višedecenijskom građanskom ratu koji je uslijedio u kojem SAD, kao i obično, nije igrao nevažnu ulogu - izmasakrirano je približno 200.000 ljudi.
Guevara se nastavio suprotstavljati američkoj sili na raznim međunarodnim čvorištima. Na Kubi je pomogao da se zbaci bivši diktator Fulgencio Batista, povezan sa Amerikom i sa njim preovladavajući sistem korumpiranog ugnjetavanja.
U Kongu, kako je pisao John Gerassi u Los Angeles Timesu, Guevara je nastojao „pomoći ostacima nacionalističkog pokreta premijera Patricea Lumumbe, koji je ubijen uz odobrenje belgijskih i agenata CIA-e.
U Boliviji ga je, nažalost, sustigla imperija. Ubijen je čovjek koji je jednom izjavio „uz rizik da ispadne smiješan, da pravog revolucionara vode snažni osjećaji ljubavi“.
Stvarna opasnost
U decenijama nakon Cheove smrti, SAD su nastavile sa uobičajenim djelovanjem, sijući nered širom svijeta u ime elitne prijestolnice.
Da ova država ima ozbiljne nedostatke u oblasti ljudskih emocija trebalo bi biti jasno na osnovu zdravlja industrije oružja i fizičkog i ekonomskog kažnjavanja koje se redovno primjenjuje na ljudima od Afganistana do Meksika.
Neki odgovori američkog političkog establišmenta jasno ukazuju na dominantnu ideologiju - kao što je odgovor Madeleine Albright, bivše američke ambasadorice u UN-u i državne sekretarke, na pitanje o izvještajima da je pola miliona djece umrlo zbog američkih sankcija Iraku: „Mi mislimo da je ta cijena bila vrijedna.“
Bez sumnje, neka „snažna osjećanja ljubavi“ bi posebno dobro došla sada - ako ništa bar da uvjerimo sami sebe da stvarnost ne mora biti ono što nam predsjednik Donald Trump kaže da jeste. U zadnjem pismu koje je Guevara pisao svojoj djeci, da im se uruči ako bi on bio ubijen, on ih je savjetovao: „Zapamtite da je važna revolucija i da je svaki od nas, sam, bezvrijedan.“
Iako njegovi dželati sigurno nisu imali utisak da je Guevara sam „bezvrijedan“, stvarna opasnost koju je on predstavljao za kapitalistički poredak, zapravo, leži u njegovom primjeru međuljudske solidarnosti. Naposlijetku, Che nije bio nadčovjek, ali bio je više od samog sebe - zbog čega ga možda zapravo nikada i nisu uspjeli ubiti.
( Belen Fernandez )