„U Libiji ništa ne budi optimizam”

Ljudi koji žive u ruševinama Bloka 600 u libijskom gradu Sirtu već godinama čekaju pomoć za obnovu kuća oštećenih u ratu, ali uprkos tome što je sjedište nove libijske vlade u tom gradu, ne nadaju se promjenama.

Žive u stanovima koje je nemoguće zagrijati zimi ili rashladiti ljeti zbog toga što su zidovi puni rupa od metaka, a i same građevine djeluju prilično nebezbjedno.

”Svaka vlada dođe i fotografiše štetu i ništa ne učini za nas”, kazao je Badr Omar, profesor engleskog jezika koji živi u dvjema prostorijama iza betonskih blokova, a prednji dio njegovog doma je i dalje razoren nakon što ga je pogodila granata.

Omarova patnja, u gradu koji je pregazila skoro svaka moćna frakcija u Libiji, najbolji je pokazatelj kako su podijeljeni vladari jedne naftom bogate zemlje manje fokusirani na upravljanje, a više na sukobe i iskorištavanje državnih resursa.

Ranije ovog mjeseca, u okviru novog u nizu političkih sukoba, jedna od dvije libijske suprotstavljene vlade osnovala je sjedište u Sirtu, centralnom primorskom gradu gdje je utvrđena linija fronta nakon pauze u posljednjem velikom vojnom sukobu 2020.

Tamošnje uspostavljanje vlade Fatija Bašage koju je imenovao parlament i koju uglavnom podržavaju istočne frakcije, pruža novu ulogu gradu koji je pretrpio neke od najmračnijih obrta u turbulentnoj modernoj istoriji Libije.

Najpoznatiji sin Sirta, bivši vladar Muamer Gadafi, ubijen je u tom gradu nakon što je pobjegao iz Tripolija tokom ustanka, koji je 2011. podržao NATO, u kojem je zbačen njegov režim, a zatim uslijedile godine nasilja.

Odvod gdje su revolucionari pronašli, pretukli i ubili Gadafija, u blizini hotela gdje je sada smješten Bašaga, blokiran je otpadom i obrastao travom kako bi se spriječile posjete brojnih Gadafijevih lojalista u Sirtu.

Revolucija, džihadisti, rat

Bašaga se nalazi u Sirtu jer drugi libijski premijer, Abdulhamid al Dbeibah, koji je imenovan prošle godine kroz proces koji su podržale Ujedinjene nacije, obacio je postupke parlamenta i odbija da preda vlast.

U nemogućnosti da zauzme prijestonicu Bašagina vlada se nalazi u velikom kompleksu Konferencijskog centra u Sirtu, gdje je 1999. godine održan samit Afričke unije.

Zlatnim slovima na ulazu napisano je da je tu sjedište vlade, međutim na krilnim stranama zgrade porazbijani su prozori, a ogromne jame od granata podrivaju okolne strukture.

Kada je Islamska država zauzela Sirt 2015. godine, njeni ekstremisti su takođe izabrali taj centar za svoje sjedište, a njihova crna zastava se vijorila na jarbolu glavne zgrade dok nijesu poraženi naredne godine.

Blok 600 gdje Omar živi prvobitno je izgrađen za smještaj gostiju samita 1999. godine, kojem su prisustvovali brojni lideri iz svih djelova kontinenta u okviru jednog od svijetlih, ali kratkih, trenutaka u istoriji grada.

Prvo je razrušen 2011, a zatim 2016. u borbama za izbacivanje Islamske države kada je grad pao u ruke vlade u Tripoliju.

Zatim početkom 2020, istočna Libijska nacionalna armija (LNA) predvođena Kalifom Haftarom zauzela je Sirt u okviru šire ofanzive koja je propala nekoliko mjeseci kasnije i uslijedio je dvogodišnji period mira koji je sada pod velikom prijetnjom.

Vlada kao fudbalska lopta

Predstavnik Sirta u istočnom parlamentu Zaid Hadija, kazao je da Bašagina vlada predstavlja nacionalno pomirenje jer je Bašaga prethodno predvodio otpor usljed Haftarovog napada na Tripoli.

Međutim, mada na zidu gradonačelnika Sirta stoji ogroman poster Haftara, tamo nema vidljive slike Bašage, primjećuje Rojters.

U intervjuu za britansku agenciju, Bašaga je kazao da je tražio finansijska stredstva za radove za obnovu Sirta, mada još ne može da pristupi državnim finansijama.

U Bloku 600, Omarov susjed Abdulkarim al Šahomi, 57, ne vjeruje da će novo političko manevrisanje poboljšati njegov život.

”Vlada je kao fudbalska lopta sa kojom se prebacuju obje strane zbog svojih interesa. Hoće li se stvari sada promijeniti? Ne, neće biti promjene”, kazao je on.

Kao i svi ostali s kojima je Rojters razgovarao u Sirtu, on na ustanak 2011. gleda kao na stranu zavjeru da se uništi Libija i žali za mirnim vremenima kada je Gadafi taj grad zasipao novcem.

Uoči razgovora s njim u blizini su odjeknuli pucnji - vjerovatno se neko razmeće oružjem ili slavi - a Šahomi je za Rojters kazao da mu je muka od toga što je svuda prisutno oružje.

Škola u kojoj je Omar predavao, i gdje je Šahomijevo devetoro djece počelo svoje obrazovanje, je srušena. Moraju kilometrima da hodaju do druge škole.

Prodavnica u kojoj je Šahomi kupovao hranu po povoljnim cijenama zatvorena je nakon revolucije zajedno sa sličnim subvencionisanim radnjama kakve su postojale širom Libije. Građevina i dalje postoji, prazna, blizu mjesta gdje su pripadnici Islamske države sprovodili javna pogubljenja.

Na obali mora, prodavnica električnih uređaja Mohameda al-Galaija gleda na blistavi Mediteran. Ali krov zgrade je napola urušen i samo donji sprat je upotrebljiv.

”Kadgod izbije rat, izbija u Sirtu”, kazao je on za britansku agenciju, zabrinut zbog mogućnosti nove eskalacije u sukobu između Bašage i Dbeibaha.

”Ništa u vezi s Libijom mi ne budi optimizam.

( Nada Bogetić )