Poezija Ljubisava Bjelića Moračkog: Molitva za pokoj pjesničkih duša
"Osjeća pravdu i nepravdu životne suštine i pita se koje je to pravo, a koje pogrešno mjesto, ostajući vječni lirik, pišući stihove iskreno, iz dna duše“
Knjiga poezije „Sađenuto suzilište“ Ljubisava Bjelića Moračkog promovisana je u Nikšiću, u okviru tribine Udruženja književnika Crne Gore (UKCG) „Svobodijada“. Knjiga je posvećena preminulim pjesnicima Momiru Vojvodiću, Jovanu Dujoviću, Miodragu Mišu Tripkoviću, Slavku Živkoviću i Branku Čepiću.
Govoreći o knjizi Radovan Radović kazao je da je autor „sađenuo“ stihove oko družine moračkih upokojenih pjesnika.
"Ne napuštajući Moraču, mjesto trajne inspiracije, morački i pjesnički kod i svoj individualni pjesnički izraz koji dugo brusi i njeguje, on je ovim pjesnicima i pojedinačno i ukupno uklesao imena zlatnim slovima i sađenuo im veliki spomenik i pomenik u kojoj je sve misaono, metaforično, kristalno čisto i jasno, pisano po morački i pjesnički sa dubokim poniranjem u čovjekovu dušu“, kazao je Radović.
Bjelićevi stihovi su, istakao je Radović, jednostavni, lijepi, poetični, a opet jedinstveni i slikoviti. „Družio se“ Bjelić ne samo sa kolašinskim „pjesničkim bardovima“, već i sa Moračom, lutanjima, vjetrovima, stazama, zabrinut za sudbinu pjesnika, a okrenut sebi i suštini.
"Osjeća pravdu i nepravdu životne suštine i pita se koje je to pravo, a koje pogrešno mjesto, ostajući vječni lirik, pišući stihove iskreno, iz dna duše“, kaže Radović.
Urednica „Svobodijade“ i moderatorka večeri, pjesnikinja Milica Bakrač, kazala je da je Bjelić „sađenuo najljepše distihe i katrene koji su metrički deseterci“ kako bi njima ožalio kolašinske pjesnike.
"Ljubova knjiga je jedno veliko sudilište i suzilište, i bratsko pismo, i lirska tužbalica, i upaljena voštanica, i molitva za pokoj pjesničkih duša jer pjesnik niti može niti umije drugačije da žali i ožali rod svoj. Ova knjiga nije samo suzilište preminulim pjesnicima, već su u njoj sabrane i sakupljene suze od 'Gorskog vijenca' i 'Luče', suze Marka Miljanova, Vuka Stefanovića Karadžića i suze iz čitave naše epike“, istakla je Bakračeva. Bjelića je poezija, kaže ona, “uzela i obuzela i on je uzdiže dostojanstveno na jedan zavidan nivo“.
Pjesnik Miljan Živković pročitao je recenziju mr Slobodana M. Čurovića i neke svoje pjesme, a Bjelić je pročitao nekoliko iz zbirke koja je promovisana.
( Svetlana Mandić )