Advokat novinarke "Vijesti" napisao pritužbu: Preispitati odbacivanje krivične prijave protiv Palavrtića

Advokat je poručio i da bjelopoljsko Osnovno tužilaštvo u obrazloženju miješa različite vrste prijetnji koje postoje u krivičnom pravu

8655 pregleda0 komentar(a)
Palavrtić ispred sudnice, Foto: Jadranka Ćetković

Pravni zastupnik novinarke “Vijesti” Jadranke Ćetković, napisao je Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju pritužbu kojom zahtijeva preispitivanje rješenja o odbacivanju krivične prijave policije protiv Elvisa Palavrtića, zbog krivičnog djela prinuda.

Policija je protiv tog Plavljanina podnijela prijavu nakon što je napao novinarku ispred bjelopoljskog Višeg suda dok ga je fotografisala.

Incident koji je Ćetković prijavila dogodio se nakon što je u sudnici okončano iznošenje završnih riječi u ponovljenom postupku, u kom Palavrtić, između ostalih, odgovara zbog kriminalnog udruživanja i neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga.

Lokalno tužilaštvo, međutim, odbacilo je tu prijavu, “jer u radnjama osumnjičenog nema elemenata prijavljenog krivičnog djela, niti drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”.

Advokat Mirko Bošković konstatovao je u pritužbi da je to rješenje nezakonito i da je donijeto na osnovu nepotpuno i pogrešno utvrđenih činjenica, “koje je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava”.

Tvrdi da je obrazloženje rješenja konfuzno, kontradiktorno i zasnovano na pogrešnoj interpretaciji odredaba člana 165 Krivičnog zakonika Crne Gore, kojim je propisano krivično djelo - prinuda.

”Naime, ODT u Bijelom Polju, u pobijalnom rješenju, obrazlaže da ‘upotrijebljena prijetnja mora biti ozbiljna, tj. da se prijeti takvim zlom i na takav način da se njome mogu proizvesti posljedice djela - činjenje, nečinjenje ili trpljenje’. Na ovaj način, ODT u Bijelom Polju ne razlikuje na adekvatan način osnovne karakteristike prijetnje, odnosno da ona mora biti ozbiljna i moguća, već ozbiljnost prijetnje, obrazlaže kao njenu podobnost da se proizvedu posljedice djela, što je neprihvatljivo. Prijetnja predstavlja stavljanje u izgled nekog zla licu koje se prinuđava i može imati različite manifestacije, odnosno može biti otvorenog karaktera, ali i kontekstualna, odnosno da se na osnovu određenog ponašanja nedvosmisleno može utvrditi da se radi o prijetnji, što je i u konkretnom slučaj”, navodi advokat kojeg je u tom predmetu angažovao Sindikat medija.

Dalje navodi da ODT, obrazlažući pobijano rješenje, pojam prijetnje objektivizira, navodeći da “prijetnja mora biti ozbiljna, tj. da se prijeti takvim zlom i na takav način da se njime mogu proizvesti posljedice djela”.

”Međutim, u konkretnom slučaju, zanemaruje se da se ozbiljnost i mogućnost realizovanja prijetnji mora procjenjivati s aspekta lica kome je upućena, odnosno u konkretnom slučaju oštećene. Naime, oštećena Jadranka Ćetković, kako je u svom iskazu i navela, dugogodišnja je novinarka, koja posljednjih 10 godina, između ostalih, obavlja i izvještavanja sa suđenja koja se održavaju na teritoriji Bijelog Polja. Ovo nije prvi put da se dešavaju napadi na nju tokom obavljanja svojih redovnih poslova i zadataka, pri čemu svojstvo oštećene ima u još jednom trenutno aktuelnom krivičnom postupku. S tim u vezi, sve su ovo okolnosti koje bi trebalo uzeti u obzir prilikom ocjene da li su u konkretnom slučaju ostvareni svi konstitutivni elementi opšteg krivičnopravnog pojma prijetnje”.

Advokat dodaje i da bjelopoljsko Osnovno tužilaštvo u obrazloženju miješa različite vrste prijetnji koje postoje u krivičnom pravu.

”U tom pravcu, u rješenju se dalje obrazlaže stav zbog čega ODT nalazi da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da je upotrijebljena sila u krivičnopravnom smislu. Navodi se da preduzetim ponašanjem i upućenim riječima osumnjičeni u konkretnom slučaju nije ‘primijenio fizičku silu prema oštećenoj, a bio je od nje udaljen oko 1 m’. Međutim, u konkretnom slučaju previđa se činjenica da sila kod krivičnog djela prinude može biti ostvarena i na posredan način. Prinuda se kod ovog krivičnog djela, u određenim situacijama može izvršiti čak i nečinjenjem, a naročito se u sudskoj praksi njen pojam ekstezivno tumači. Dovoljna bi bila čak i psihička sila u jednom širem smislu, te takvo tumačenje ima svoje puno kriminalno-političko opravdanje, s obzirom na značaj zaštitnog objekta. Taj značaj naglašen je okolnostima konkretnog slučaja, odnosno činjenicom da je krivično djelo preduzeto u odnosu na novinarku, u toku obavljanja svojih redovnih radnih aktivnosti i zadataka. Upravo iz toga razloga, utvrđivanje bitnih elemenata predmetnog krivičnog djela zahtijeva ekstenzivniji pristup. Osim toga, osumnjičeni je, prema jasnim i određenim navodima oštećene, ‘u momentu kada je primijetio da ga fotografiše, osumnjičeni ubrzanim korakom prišao na manje od metar udaljenosti, stao ispred nje, raširio ruke i povišenim tonom uputio riječi: ‘šta snimaš, nemoj da snimaš, pašče jedno, pas ti majku je..o’. Kontekst navedenog ponašanja, dakle, nesumnjivo predstavlja vid psihičke sile, u jednom širem smislu, pri čemu se fizičko približavanje novinaru za vrijeme obavljanja svojih redovnih zadataka, s upućenim verbalnim uvredama i naredbom ‘…nemoj da snimaš…’, posebno iz ugla oštećene u tom trenutku, može nedvosmisleno tumačiti i kao prijetnja u krivičnopravnom smislu, usmjerena na prinuđavanje oštećene da nešto ne učini, odnosno da ne fotografiše njegov izlazak iz sudnice, u okviru svog redovnog zadatka. U tom pravcu, od značaja su i navodi oštećene o osjećaju ugroženosti i straha u konkretnom slučaju”, navodi punomoćnik novinarke.

On je Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju predložio da predmet vrati ODT-u u Bijelom Polju na ponovno postupanje, kako bi razjasnio sva relevantna činjenična i pravna pitanja na koja je ukazano u pritužbi i nastavilo postupak podizanjem optužnog predloga protiv osumnjičenog.