Standard nizak, pa polovna roba nije za bacanje: Na nikšićkom buvljaku se može pazariti i sa sitnišem
Ovdje na nikšićkom buvljaku čak i sinonim za luksuz košta samo 15 eura
Kad je standard nizak ni polovna roba nije za bacanje. Znaju to dobro Nikšićani, koji jednom sedmično imaju priliku da se za male pare iz trgovine vrate sa punim kesama. Na buvljoj pijaci koja se nalazi na ulazu u grad kupuju najviše alat i kućne aparate, a neki se i oblače od jedan do najviše 15 eura.
Da se pazariti može i sa sitnišem u džepu znaju Nikšićani koje jednom nedeljno put vodi na buvlju pijacu. Na prašnjavim šarenim prostirkama nalaze što bi se reklo sve od igle do lokomotive.
"Cijene su male, od euro do deset. Šta košta euro? Pa ima džempera, sakoa, farmerica", kaže Seka, trgovac iz Podgorice.
"Evo Mihailo Lalić, Zlo proljeće. I koliko je Lalić na buvljaku? Evo ne znam, koliko ti je? - Jedan euro. E džabee.. Hoćete uzeti? Ne, imam neke, neću ovu", kaže Cane, trgovac iz Nikšića.
"Evo jednu duksericu, nekih sapuna. Koliko je dukserica? Pet eura, za sina kupila. Ništa butik? Bogami butik skup", kazao je jedan kupac.
Odjeća i obuća, alat, kućni aparati, staro posuđe, svijećnjaci, nakit, samo su djelić ponude, jer se šarajući pogledom mogu naći i mnogi zaboravljeni i nekorisni predmeti. Na uglavnom polovnu robu, kupci nisu gadljivi, pa je i cjenjkanje obavezno.
"Tri puta se vraćam da uzmem sulundar, cijeni mi ga 20, da uzmem euro jeftinije. Ne bi niko iz grada došao ovdje da se cjenka za 50 centi da može da živi", kaže jedan od kupaca.
"Košta tri eura, ali on to nije fiksno rekao. Rekao je ako ih daš, dobro je, a onda taj što kupuje za euro ipo ili euro kupi", kupac.
Ovdje na nikšićkom buvljaku čak i sinonim za luksuz košta samo 15 eura.
Trgovci koju prodaju i u Podgorici i na Cetinju kažu da je zarada približno ista, kao i da nisu primijetili da se po socijalnom statusu mnogo razlikuju od svojih mušterija, pa se zato dobro razumiju.
"Koliko dnevno zaradite? Ako izađem na vrijeme mogu do 50 eura", kaže trgovac Cane.
"Pola je naroda odavde obučeno, direktori, profesori. Svi prosvjetni radnici ovdje dolaze i kupuju", kaže Branka.
Penzioner Brano Popović uštedio je dva eura kupujući produžni kabal. Primijetio je da ovdje viđa najviše svoju generaciju.
"Buvljak je tržište za siromahe, za one koji nemaju para. A ima ih čini se. Ima, ima, ali najviše je penzinera. 50 posto je njih, da znate", navodi Brano Popović.
Na pijaci ima i mladog svijeta, neraspoloženog za snimanje.
( TV Vijesti )